Zemlja smo u kojoj je kvaliteta proizvoda niska, pa onda i kvaliteta magle koju nam prodaju. Vrijeme je pak strašno poskupjelo. U mutnoj vodi i magli devedesetih iz pozornice političke javnosti trgovalo se imovinom i preprodavao utjecaj. Politika je postala predstava na pozornici za pasivnu i nezahtijevnu publiku. U drugih deset godina politike prodaja magle nije prestalo a samo je pozadina postala mračnija a magla gušća. Politička predstava voli privid. Svijetla javnog djelovanja postala su jača tako da se nije vidjelo da je nastala paralelna struktura političke moći u kojoj su zastupnici i ministri samo glumci iz prvog plana, a da u pozadini postoje moćne grupe koje peru novac, prodaju zemlju stječu imovinu, da kriminalci postaju poduzetnici, da lideri postaju lopovi, da publika plješće jer je na to potiče klaka s galerije i plaćeni medijski kritičari. Dosta o magli. Glavni proizvođač magle je u zatvoru. O njemu se više ne piše i ne govori. Postalo je opasno za sve. Za glumce njegovih uloga u stranci i politici, vladu i ministre bolesne od amnezije, on kao da više ne postoji. Zaborav toga što su donedavno radili, gore: smatrali normalnim, je samozavaravanje. Narod je progledao, zgrozio se i zbunio. Iza HDZ za kojeg se glasalo, za kojeg se ulazilo ili simpatiziralo stranku postojao je pravi HDZ kojeg nisu činili njegovi izvršni odbori već grupe čvrsto povezanih ekonomskih interesa. Novac je povezivao, s ideološke i stranačke podjele nisu razlamale tu grupu. Tko je premjer a tko gradonačelnik, tko ministar a tko poduzetnik ili njegov direktor nije zapravo bilo važno. Te uloge su se međusobno dijelile i zamjenjivale. Za društveni uspjeh bilo je važno samo vrtjeti se u tom krugu.

Došla je recesija i kriza. Nije se više mogla neograničeno kupovati popularnost i socijalni mir. Politika je postala ozloglašena i proskribirana profesija. U normalnoj zemlji političari su skoro uvijek skupi i ponekad pokvareni. U Hrvatskoj su postali jeftini i skoro uvijek pokvareni. Zato su ljudi izašli na ulicu.

Ova vlast HDZ-a je potrošena, ovaj način vođenja zemlje ne valja

Ta stigma pogodila je sve pa i one koji ispadaju iz navedenih kategorija. Oporba griješi jer čeka da dođu izbori i da promjene vlast. Ne računaju na to da će se ova vlast u panici i rasulu služiti svim sredstvima opstanka, da je cijena oklijevanja i odgađanja izbora rasprodaja ponosa i imovine. Jučer sam stajao na ulici s jednom od rijetkih poštenih političarki i demonstranti su, u prolazu, i nama vikali „lopovi“. Mi smo to smatrali uvredom ali izrečenom u afektu i nakon policijskog suzavca. Bilo bi bolje da smo se zamislili nad činjenicom da se razlika vlasti i oporbe ne vidi s pozicije jadnog i osiromašenog naroda, željnog pravde i ispravnog vodstva. Oporba griješi jer ne traži odlazak ove vlasti već čeka izbore. Vlast neće pasti s neba već se osvaja. HDZ neće otići sam po sebi. Ova vlast HDZ-a je potrošena, ovaj način vođenja zemlje ne valja, nisu zaslužili dobiti šansu obnavljanja. Možda bi im pomoglo da jače raskinu sa svojim grijesima prošlosti, da raščiste odnose u stranci, da se oslobode tih ljudi koji su ih sramotili i koji ih sramote i koji će biti stalni uteg i ograničenje pomlađivanju i obnovi stranke. Na Jadranku Kosor odgađanjem tog posla pada sve dublja sjena. No vjeruje u čudo i vjeruje u uspjeh.

Zato se kupuje vrijeme. Vlada diže kredite i zadužuje se, daje prazna obećanja (što je sa spektakularnim investicijama, ekonomskim oporavkom?). Odgađalo se stvaranje vlade nacionalnog jedinstva sve dok ta opcija nije postala besmislena. Odgađala se rekonstrukcija vlade i odlazak nepopularnih ministra sve dok to nije postalo kasno i bez učinka. Odgađaju se stranački sabori izbori i skupovi. Kupuje se vrijeme. Računaju se zadnji od zadnjih izbornih rokova. Ne govori se kada će izbori. Šuti se o izmjenama izbornih jedinica i pravila. Ne obznanjuju se liste i nositelji. Sve se odgađa za zadnji tren. Svako toliko kampanja započne pa stane. Kupuje se vrijeme.

Vlada je nesposobna i treba otići. Odlazite

Narod traži da vlada ode odmah, bez nepotrebne rasprave. Potpisuje peticije, organizira prosvjede, prijeti blokadama i štrajkovima. U pravu su. Vlada je nesposobna i treba otići. Odlazite. Odlazite dok još mislimo da odlazite jer ste nesposobni, odlazite prije nego pomislimo da ste pokvareni i zli! Ponavljam se. To sam pisao pred pola godine. Mislio sam da je to najteže što se smije reći.

Sad ulica govori glasnije i šapat povjerljivom prijatelju pretvorio se u skandiranje mnoštva. Naslovi u novinama pretvoreni su u zahtjev naroda. Isto govore i lijevi i desni, mladi i stari, patrioti i seljaci, nezaposleni i umirovljenici. Dugo su šutjeli i sada su glasni. Neće ih utišati objede da su marginalci, optužbe da su sredstvo u tuđim rukama, neće iz zaplašiti policija niti umiriti apeli. Neće pomoći otkrića da su organizatori osumnjičeni za neplaćanje poreza, koketiranje s opijatima, otkrića mentalnih bolesti. Neće pomoći prebrojavanje sudionika i sumnje da iza svega stoje tajne službe, nogometni huligani. Neće se više vjerovati glasovima razuma već samo osjećaju. Emocije će biti van granica i iznad ustava. I taman ako/kad jedni prosvjedi splasnu radi zamora i pogrešaka organizatora dignuti će se novi.

Što u tome znači kupovanje vremena? Znači poticanje jada i pobune, čekanje obećanja vođe koji će rastjerati sve ovo društvo samozadovoljne političke elite koja je ostala bez naroda. Situacija kad narod ostane bez vlasti a vlast bez naroda je strašna tragedija za svaku zemlju. U tom metežu dižu se čudaci i fanatici a njihove riječi izgledaju snažno i privlačno. Kupovanjem vremena i iščekivanjem čuda stvara se situacija u kojoj se gubi odmjerenost i politički razum u kojem gasne demokracija.

Kupovanje vremena i odgađanje izbora šteti

Trebao sam citirati jaču i upozoravajuću izjavu „strančarsko ste društvo i protivnici svake dobre vlasti; krdo ste proračunatih hulja i poput Ezava prodali biste vlastitu zemlju za par zrna žita, i poput Jude izdali biste vlastitog Boga za nekoliko srebrnjaka. Sačuvaste li makar jednu jedinu vrlinu? Postoji li i jedan jedini porok kojem se ne odadoste? U mojega je konja više vjere nego li u vas; vaš Bog je zlato. Koji od vas za mito ne prodade dušu? Ima li među vama čovjeka kojemu bi bilo i trunku stalo do dobra Commonwealtha? Vi prljave kurve, ne oskvrnuste li ovo sveto mjesto, ne pretvoriste li hram Božji u špilju razbojničku nećudorednim stavovima i opakim navadama? Postadoste mrski cijelom narodu ... ako vam je život mio, da ste smjesta otišli odavde; van! Smjesta! Gonite se služinčadi potkupljiva! Uzmite onu svjetlucavu tričariju i zaključajte za sobom vrata. Za ime Božje, van!“ (O. Cromwel, 20. travnja 1653. rastjerujući engleski parlament). Trebao sam upozoriti i da je Račan 1990. mogao pozvati miliciju i vojsku pa nije. I dobro je učinio; da su diktatori pokušali uvijek gušiti nerede silom a ne izborima i da su uvijek na kraju propadali. Karizma i diktatura imaju jednu zajedničku stvar: opstaju dok čine čuda, padaju kod prvog znaka slabosti. Vrijeme je prošlo, ne može ga se jeftino kupiti. Kupovanje vremena i odgađanje izbora šteti. Odredite bar datum, i to što ranije, ne vodeći računa ni o šansama svog uspjeha, o sebičnom interesu stranke, o pregovorima i uspjehu turističke sezone, o neumoru Bajićevih istražitelja.

Politika prodaje magle i kupovanja vremena loša je politika. Odlazite dok još mislimo da odlazite jer ste nesposobni, odlazite prije nego pomislimo da ste pokvareni i zli. Odredite bar datum.