 |
|
Autor:
Šarić Mladenka
Datum:
27.03.2011
Objavljeno na:
Slika autor/izvor:
|
|
Objavi na:
|
|
|
Upravo smo ondje gdje smo i očekivali da ćemo biti. Pregovori o ulasku u EU bliže se kraju, a prosječan čovjek nema pojma kako će sve to skupa utjecati na njegov život. Većina političara govori da će se živjeti bolje i da nitko tko je ušao nije preventivno kupovao povratnu kartu, ali konkretne argumente za taj bolji život još nitko nudi.
Građani ne znaju što je ispregovarano, a većina informacija koje su se kroz godine mučnog pregovaranja pojavljivale bile su najčešće negativne. Što, dakle, prosječan Hrvat, koji bi sutra na referendumu trebao meritorno odlučiti o dugoročnoj budućnosti svoje zemlje, zna o odnosu Hrvatske i EU? Ili bolje, što zna o odnosu EU prema Hrvatskoj? Zna, naprimjer, da smo se morali odreći ZERP-a, jer Slovenija i Italija nisu htjele imati ograničenja u ribolovu. Zna da smo morali izručiti generale Gotovinu, Čermaka i Markača Haškom sudu jer je to bio način da međunarodna zajednica opere vlastitu savjest i krivnju za ratne zločine ravnomjerno rasporedi na narode koji su u ratu sudjelovali, neovisno o tome tko je bio žrtva, a tko agresor. Zna da nas je haški tužitelj tlačio nekakvim topničkim dnevnicima, čak i nakon što je utvrđeno da ih nema. Zna da nam je Slovenija dugo blokirala pregovore jer je htjela cijeli Piranski zaljev. Zna da je Hrvatska morala liberalizirati tržište nekretnina za članice EU i prije nego bude primljena u društvo. Zna da se traži liberalizacija tržišta energije, što se u normalnom jeziku prevodi kao privatizacija HEP-a. Zna da će stići zahtjevi za privatizacijom voda, a političarima ne vjeruje da će to spriječiti. Zna da se za paljenje zastave EU mogu dobiti tri godine zatvora... Zna i neke pozitivne stvari, naravno, ali u percepciji neinformiranih ljudi pretežu negativne informacije. U nedostatku pravih informacija, kuloari i posljednjih tjedana bruje spekulacijama. Tako se, naprimjer, može čuti da nakon ulaska u EU hrvatski radnici neće smjeti biti zaposleni na teritoriju EU punih pet godina! Zvuči nelogično, jer sloboda tržišta i kretanja ljudi temelji su europske demokracije. Takav tretman nije doživio nitko, pa zašto bi Hrvati! No, s druge strane, tko se ne bi upitao nema li možda u tome nečega ozbiljnijeg kad znamo i da sve obalne države svijeta, a ima ih 152, imaju ZERP, a Hrvatska ga ne smije imati zbog - EU! Dakle, razloga za sumnjičavost ima i više nego dovoljno. Pitanja je tisuće, a odgovori su rijetki i svedeni na političke fraze. Hrvatska je već ispunila mnoštvo mjerila, ali prosječan birač ne zna navesti ni jedno. Seljaci i ribari zabrinuti su jer se njihova poglavlja žurno zatvaraju, kako bi se stigao lipanjski rok, a oni nemaju pojma što ih čeka. Sve informacije, kažu, imaju samo velike poljoprivredne kompanije... Nakon anketa koje već godinama bilježe značajan euroskepticizam, redoviti tjedni prosvjedi protiv Vlade izveli su ga na ulice. Transparenti protiv EU stoje na čelu prosvjednih kolona. Vlast ne ostavlja dojam kao da je to zabrinjava, jer smatra da šačicu ljudi ne treba uzimati ozbiljno. OK, slijedimo li logiku velikih brojeva, možda i ne treba. Međutim, svaki inteligentan čovjek, koji drži do sebe, želi znati i želi odlučivati na temelju informacija. Pregovori s EU obavijeni su tajnama i logično je da se narod pita što su to političari skuhali kad se ne usude reći. Dok poziva oporbu da joj dođe na sastanak u Banske dvore kako bi se dogovorili što tko može napraviti u sljedećih pedesetak dana da se ispune sva mjerila i završe pregovori, premijerka u očima neinformiranog čovjeka ostavlja dojam kao da okuplja neku tajanstvenu sektu koja se bavi poslovima u koje mogu biti upućeni samo članovi. |
|||
