Društvo gradskih pročelnika brzinom svjetlosti zaboravilo je čak i kako se zove bivša gradonačelnica i s novim obožavanjem okreću se onom tko je preuzeo vlast. Život ide dalje, a i raditi se mora. Ne bi to bilo tako čudno da ti isti pročelnici nisu bili dio Dubine predizborne povorke koja je s obožavanjem pratila svoju gradonačelnicu u stopu, pritom napuštajući radna mjesta, kako bi na pressicama i ostalim predizbornim događanjima sjedili što bliže 'voljenoj'. Upitate li ih danas - zašto, reći će vam - morali smo. Možda i jest istina, kao što je istina da ih je izložila i ostavila na vjetrometini poručujući tako njima, svojim pijunima–poslije mene potop. Ipak, žilavi su oni, znaju sve o borbi za opstanak.

Otkad smo odabrali demokraciju, svaka smjena vlasti donosi škartiranje prijašnjih 'podobnih' i postavljanje novih isto tako 'podobnih'. Rezultat, na tisuće viška zaposlenih, od državne uprave do lokalne samouprave, stvarajući time – preskup državni aparat koji jede vlastitu esenciju. Sve vlasti koje dođu kunu se u restrukturiranje državne i lokalne uprave, ali ostaje po starom. Jer i oni moraju namiriti svoje poslušnike i svoje 'zaslužne' kadrove. Kako zaustaviti tu trakavicu, vrlo dobro zna svaka vlada koja se dosad šetala po Banskim dvorima. Isto tako zna da će, učini li ozbiljne rezove, ugroziti samu sebe na sljedećim izborima. Puno je to glasača, ljudi moji.

Zato, ekipa pročelnika koja trenutno sjedi u Gradu može mirno spavati. Ako ne ostanu na svojim mjestima, dobit će neku drugu poziciju s malo manjom plaćom jer ih štiti Zakon o radu. Novi koji dođu zauzet će njihova mjesta, a potom se preokrenuti s prethodnikom kad 'njihovi padnu' . Uz još na desetke novih koje treba 'namiriti'. Kampanja koju je vodila bivša gradonačelnica najbolje je pokazala da pročelnici trebaju doći i otići s politikom, a ne stati na plaći zauvijek. To što sami sebe zovu profesionalcima zafrkavanje je zdrave pameti. Nitko ne spori da neki od njih znaju raditi svoj posao. Ali što je zapravo profesionalac u svom poslu? To je onaj koji točno zna što je njegov posao i preuzima punu odgovornost za ono što radi. To je onaj koji je svjestan da za pogrešne odluke i loše rezultate snosi posljedice. To je onaj koji odbija potpisati i izvršiti protuzakonitu radnju ma kako bjesnio gradonačelnik, ministar ili premijer. To je onaj kojeg, ma koliko se ljutili, itekako poštuju oni iznad i ako imaju imalo zdrave pameti, ne žele se odreći njihova znanja i sposobnosti. Takvu osobu nitko pametan ne mijenja jer mu je potrebna. No, to je neka priča koje ne stanuje u našim krajevima.

U našima je strah usađen od malena i kreira nam budućnost na svim razinama. U Gradu se dosad ni jedan pročelnik nije usudio ozbiljno odgovoriti čak ni na benigno novinarsko pitanje ako mu odgovor nije amenovala Dube. Sitnica, pomislit ćete, moguće, ali tako su naučili - ne preuzimati odgovornost već prihvaćati ono što 'gazda' kaže. Nakon toga, kratak je put do obožavanja, kopiranja 'gazdinog' obrasca ponašanja, potpisivanja svega što se od njih traži da bi se zaslužila- nagrada. Kratak je put do pretvaranja javne ustanove u vlastitu 'prćiju', kao što je kratak put do iznošenja 'opasnih' papira, noću, u crnim vrećama. Što je sigurno, sigurno je. Jasno vam je, naravno, kako je svaka sličnost sa stvarnim osobama (ne)namjerna.

Preživjeli smo još jedan praznik sa zatvorenim vratima trgovina i praznim lokalima, onim bez terasa. Izgubili smo još jednu mogućnost za popuniti rupe u osobnom, gradskom i državnom proračunu. Koga briga? Odmaraj se, voljena zemljo, jer nakon svih ovih iznimno 'pametnih' zakona, gadno ćeš morati rintati kako bi preživjela! Eto vas.