Teško je Bandininiju od Zagreba. Morat će se kandidirati za predsjednika države ne zato što hoće, nego zato što to svi od njega traže. Potrošio je već milijune iz blagajne koju pune Zagrepčani na skupe poklone i putovanja po cijeloj Hrvatskoj, a dosadni novinari stalno pitaju hoćete li se kandidirati, pa hoćete li se kandidirati. I eto ti sad, on je iz toga zaključio kako od njega traže da im bude predsjednik. Ima to i svojih dobrih strana, jer kad bi kojim slučajem Bandić postao predsjednik, Zagrepčani bi dobro prošli. Nemalo bi uštedjeli. Bilo bi možda malo problema s priborom za jelo na diplomatskim večerama, ili ako krene svog pobočnika hraniti svojom žličicom, ali koga briga, glavno da mu nijedna blagajna nije preblizu. Ključno je pitanje zašto Bandić hoće biti predsjednik? Jer, u tom uredu novac se ne vrti, a moć je prilično ograničena. Što li ga onda motivira?

Ako Milanović pronađe odgovor na to pitanje, možda bi se onda i mogao s njim dogovoriti. K'o svoj sa svojim, bez suza na rastanku. U suprotnom, morat će sami namaknuti pare za Josipovićevu kampanju i još dodatno moliti Josipovića da prestane stalno izgledati kao da je preumoran - prvo od svega oko sebe, pa onda od sebe samoga, i na kraju i od same ideje da bude predsjednik nacije koja ga baš dobro ne razumije. S druge strane, ni Hebrangu neće biti lako ako se Bandić kandidira jer će mu uzeti pola biračkog tijela ionako prepolovljenog nezadovoljstvom unutar stranke i onih 'njegovih' koji jedino Bandića osjećaju svojim kandidatom. Ako u teren utrči još i Primorac, eto ti rata oko glasova dijaspore i oko podrške svećenstva. Bit će tu gadna gužva u šesnaestercu. Zato je Nadan pametno odlučio ušutjeti na dva do tri tjedna dok mu se glasnice ne oporave. Prvo, dok gore navedeni ratuju oko istih glasača, baš ga briga, ne mora ništa reći, štoviše, može mirno odmarati, a s druge strane, svojom odlukom o šutnji pokazao je da će biti predsjednik koji zna i šutjeti kad je to potrebno. A to je definitivno dobra novost na našem političkom nebu.

Predsjednik Turističke zajednice Grada i dalje je nevjerojatni Đuro nam Market. Pa je rečeni Đuro na Gradskom vijeću glasovao protiv turističke kartice koju Grad predlaže u svrhu objedinjavanja gradske kulturno- povijesne i turističke ponude, što bi trebalo značajno povećati utržak od turista u gradu. Sustav turističke kartice Đuro dobro poznaje jer se naputovao svijetom na račun zajednice kao 'važni' turistički djelatnik i susretao se s karticom u brojnim europskim gradovima. Zna Đuro zašto su ti gradovi uveli karticu i koliko zarađuju na njoj, ali se pravi grbav jer ga nije briga. Plaća i ovako i onako kapne, a regres nije upitan. A kako je gradonačelnik po funkciji predsjednik gradske turističke zajednice, osim ako nije član prave stranke kao Andro, ipak će kad-tad to morati i postati. Ali ne brine to Đura, jer već priprema odstupnicu u županijsku turističku zajednicu. Neka, samo neka nam je Đuro dobro zbrinut.

Ima i ljepših priča, među njih svakako spada i ona gospara Violića koji je pune četiri godine na čelu ACI marine i dobit im iz godine u godinu raste. Štoviše, brojnim ulaganjima ACI samo grabi naprijed. Za razliku od ostalih državnih tvrtki, ovo je čisti melem na ranu. Možda bi sad pod hitno ovog gospara trebalo staviti za predsjednika Uprave HEP-a. Da spasi što se spasiti da. Ne znam kolika mu je menadžerska plaća, ali sasvim sigurno je zaslužuje. Bilo bi jedino nezgodno ako onda ove iz HEP-a stave u ACI marine. Jer, onda - zbogom dobiti! Eto vas.