Sasvim je sigurno da su Jadre i Pahor uspješno ostvarili 'junction', prevodio se on kao spoj, dodir, kontakt, čvenk ili nešto između, zbog čega su oboje imali osmijehe od uha do uha i izgledali presretno. To je izazvalo val oduševljenja u inače hladnoj EU. Pritom je Jadre izgledala jako lijepo, a ni Pahor nije bio loš. Kako god i što god neko pričao, žena je to odlično obavila. Ostalo je na stručnjacima za 'pravo mora'. Oni bi ionako morali donijeti pravorijek koji bi se čekao godinama i to silnim izgubljenim godinama, da smo i Sloveneri i mi nastavili derati svoju kozu. Zato, bravo za Jadru, kako god njezin 'junction' prevodili naši stručnjaci opće prakse.

Nakon kraćeg 'studijskog putovanja' naš gradonačelnik obišao je ministarstva u Zagrebu pokušavajući dogovoriti neke beneficije za Grad. Ili je dobro informiran ili samo instinktivno ide isključivo u barem trenutno stabilna ministarstva, što u ovoj situaciji nije ni najmanje lako. Za sad je obišao Karamarka, a kako je državi tajnik Faber već puno prije Vlahušićeva dolaska morao dati ostavku na mjesto ravnatelja, to ministarstvo je ovih dana relativno sigurno, jer neće valjda tako brzo Fabera tjerati na novu ostavku! Bio je i u Ministarstvu prosvjete, športa, znanosti i čega li još ne, gdje je isto sve mirno jer za znanost i prosvjetu nikog ionako ne boli prevelika briga. U Kalmetino ministarstvo nije svraćao mada i tamo ima što za obaviti ako već ustraje na brzoj cesti i autoputu. Valjda je shvatio kako u ovom trenutku nema smisla razgovarati jer je Kalmetin državni tajnik po hitnom postupku dao ostavku i stanje je prilično trusno. U ovako teškoj situaciji u državi, kad se ne možeš uzdati u sigurnu zaštitu, svi su u stanju pripravnosti. Jadre je odlučila pustiti da se svi oni koji su se umočili, umoče do kraja. Dabogda.

Dok Andra nije bilo u Gradu, Teo Andrić se opet osilio i održao pressicu na kojoj je objasnio kako je on glavni u Vodovodu i da mu Vlahušić ne može zabranjivati potpisivanje svega što on hoće pa tako ni samom sebi otpremninu od 30.000 eura. Čovjek jako voli potpisivati. Cijeli događaj organizirao je samo zato da bi se bar još jednom 'slikao' za novine, jer drugog razloga za zvanje novinara nije bilo.

Nova zagrebačka Snježna kraljevna zamaskirana u Bandininija od Zagreba sa Sljemena se spustila u pohod po cijeloj Hrvatskoj. U trideset i pet dana protrčat će diljem domovine i svoj hrvatskoj dječici podijeliti lopte. Zašto baš lopte? Valjda zato da od malena nauče kako je sve okruglo, a uglovi su mračni i opasni, i netko te iza ugla može dočekati i nedajbože prebiti k'o Rađenovića. Zato će 'okruglo' pomoći u dječjem mentalnom razvoju i shvaćanju samog smisla relativnosti. Osim toga, svi će tako potkupljeni klinci glasovati za stričeka koji se pokazao posebno nadarenim za jezike pa ih govori čak dva. Svoj materinji i kajkavski. Dobro, kajkavski ne govori baš tečno u jeziku i pismu, ali gotovo ga potpuno razumije. Sad mu je došlo vrijeme da se kao feniks izdigne iz pepela, objasnio je zabezeknutim i krmeljavim novinarima u sedam ujutro na Sljemenu. Konačno je javno priznao ono što je dosad skrivao kao zmija noge. Da je zagrebački Holding skupa sa zagrebačkom blagajnom pretvorio u prah i pepeo iz čega se samo on izdiže kao feniks u pohodu na sljedeću blagajnu. Ostali se još dugo neće oporaviti.

Za to vrijeme Josipović u crnom odijelu i bijeloj košulji igra košarku sa zatvorenicima kao laganu razbibrigu ostvarujući 'junction' preko nekoliko puta sa znojnim robijašima iz pretrpanog zatvora. Ne zna se tko je platio loptu. Možda su je maznuli Bandininiju prije nego se odmetnuo? Važno je igrati. Milanović mrtvo-ozbiljno, opčinjen vlastitom važnošću, proučava Sporazum Kosor –Pahor pa ne stigne razmišljati o prahu i pepelu zagrebačkom o kojem je sve znao, ali će progovoriti tek kad se više ništa ne da spasiti. Primorac kreće u pohod iako nije rečeno kojim sportskim aktivnostima će oduševiti klince kad im je školska torba od težine već počela deformirati kičmu, a to iz nekog potpuno nejasnog razloga povezuju s njim. Ostatak njegovih obožavatelja sigurno će se regrutirati iz profesorskog kadra koji ne zna kako potrošiti novce od plaća koje im je obećao. Hebrang je ostao potpuno bez riječi, jer mu stalno govore 'nemoj puno pričati jer stalno nešto krivo lupiš'. Sad više sam ne zna o čemu smije govoriti, a posebno koga smije hvaliti. Čim nekog pohvali, taj završi pod istragom. Zato se trenutno drži one – šutnja je zlato. Jedino Nadan pokušava sasvim ozbiljno uvjeriti Hrvate kako je situacija i više nego ozbiljna i da nije vrijeme za klaune nego za rad i odgovornost. Nije to lako, moj Nadane, u zemlji koja više voli cirkusante koji ih zabavljaju i vode sve dublje u ponor od onih koji im žele reći istinu. Bojim se ipak da je prošlo vrijeme viceva, ma koliko nas oni zabavljali. Krajnje je vrijeme za suočavanje uz puni 'junction' s realnošću. Eto vas.