BUDI MUČENIK, NE BUNTOVNIK!
Poštovani velečasni Zlatko,
oprosti što ću Ti u ovom pismu govoriti Ti, iako si govorimo Vi. Ne mogu drugačije postupiti, jer si mi duhovno tako blizak da Ti jednostavno moram govoriti Ti. Nije moguće bliskoj osobi govoriti Vi. Zbog toga kršim pravila pristojnosti. Ne poznajemo se dugo. Ali, usprkos tomu, uvjeren sam da ne griješim kad mi se čini da Te oduvijek znam, da su Tvoje mnoge misli moje misli, da sam u Tebi našao inspiraciju i putokaz kako svjedočiti vjeru i širiti radosnu vijest. Toliko si mi postao duhovno blizak da mogu osjetiti i proživljavati Tvoju muku kojoj si izložen, ali i Tvoju radost kad, usprkos toj muci, ideš dalje. Na Tebi je veliki teret, stotine tisuća ljudi očekuje da im pomogneš u izlazu iz teškoća, da ih usmjeriš na puteve ljubavi i sreće. Upravo zato što si Ti čovjek ljubavi blizak si ljudima, svaki čovjek, i onaj najjadniji i najbjedniji, za Tebe je Božje stvorenje, za njega ima mjesta u zrcalu Tvoje duše, kao što se i Tvoja duša zrcali u duši svakoga čovjeka.
Čovjek ljubavi i dobrote
Ti živiš za druge, Tebi je svaki čovjek najvrednije biće, svatko Ti je brat i sestra. Zato Te ljudi žedni ljubavi vole, slijede, slušaju, zato Ti vjeruju i očekuju od Tebe da im se u potpunosti predaš. Vjeruju čak i u čuda koja su se događala, a Ti im odgovaraš: "Sve to čini Isus, ja sam samo sredstvo, ja samo nastojim otvarati ljudska srca za Isusovu ljubav". Tvoji odnosi s ljudima su spontani, iskreni, dobronamjerni, požrtvovani, tako smo se i mi upoznali. Završio si kasno u noć čitanje moje knjige "Obraćenje", koja ti se svidjela. Odmah si spontano poslao sms poruku i "ultimativno" zatražio da već sutra dođem na Tvoje mise jer, kako si mi napisao, da sam dužan ako imam Isusa na srcu javno svjedočiti svoje obraćenje. Prihvatio sam Tvoj "ultimatum" i već sutradan sam na dvije Tvoje mise svjedočio svoju vjeru. To je bio najuzbudljiviji događaj u mom životu, možda i najradosniji i najduhovniji. Atmosfera je bila mistična, ljudi su iskreno proživljavali Tvoje propovijedi. Vidjelo se kako za vrijeme mise raste njihova vjera, kako postaju sretni, kako se širi ljubav u njihovim srcima. I ja sam se oduševio i od tad sam smatrao svojom obvezom da Te branim od zavidnih ljudi i ljudi mržnje koji Te žele onemogućiti, koji se boje ljubavi i kojima smeta ono što Ti radiš. Nedavno si spontano došao na promociju moje knjige "Obraćenje" u Karlovac i tad se, nakon Tvoga govora, stvorila izuzetna atmosfera. Jedne su novine objavile dio Tvoga govora a na njihovu se portalu pojavilo bezbroj mišljenja o tom događaju. Zgrozio sam se kad sam vidio koliko je sirove mržnje, netolerancije, koliko je uvreda objavljeno, koliko ima ljudi mržnje kojima smeta propovijedanje ljubavi i vjere. Međutim, to mi je na neki način i razumljivo, jer ateisti se ničega toliko ne boje kao onih koji su u stanju širiti vjeru i Isusovu ljubav. Iznenadio sam se kad sam vidio da i dio vjernika, pa i crkvenih struktura, pokušava ograničiti Tvoje djelovanje, odvojiti Te od ljudi, pa čak i zabraniti. Na nekim javnim nastupima vidio sam da to strašno smeta vjernike koji su tražili od mene da objasnim zašto Ti to rade, odnosno tko Ti to radi. Tražili su od mene da se i suprotstavim takvim neargumentiranim i štetnim napadima. Kao što znaš, to nisu prvi napadi iz dijela Crkve. Suprotstavio sam se javno nekima koji su Te čak proglasili bezbožnikom. Nedavno sam reprizirao na TV Karlovac "Oči u oči" u kojoj si Ti još jednom dokazao da si čovjek ljubavi i dobrote.
Hvalospjevi Isusu
U novoj knjizi, koja je u tisku, napisao sam nekoliko tekstova o Tvom fenomenu. Međutim, smatrao sam da to nije dovoljno, smatrao sam da ne mogu, bez grižnje savjesti, objaviti knjigu pod naslovom "Hvalospjev ljubavi" a da, u isto vrijeme, šutim o grubim napadima na Tebe koji iskreno i iz sveg srca propovijedaš i širiš Isusovu ljubav, koji budiš ljubav u srcima desetaka tisuća ljudi koji Te slijede. Bio bih licemjeran kad bih svjedočio svoju vjeru i svoje obraćenje, kad bih pisao hvalospjeve ljubavi koji su, ustvari, hvalospjevi Isusu, jer Isus je ljubav, a šutio o napadima i nepravdi koju Ti čine, kad Ti ne bih davao javnu podršku i kad ne bih argumentirano ustao protiv onih, ma koji bili, koji Te pokušavaju spriječiti u širenju Tvojih životnih zadataka, Tvoje životne misije. Nedavno si me kasno navečer nazvao da mi se požališ kao prijatelju. Tad sam Te podsjetio na Isusove riječi: "Jao vama kad vas budu samo hvalili!", odnosno podsjetio sam Te da si Ti Isusov odabranik i da na neki način moraš slijediti njegovu sudbinu. Isusa su razapeli na križu zli ljudi, ali je on svojom ljubavlju pobijedio zlo i smrt kao najveće zlo. Ti si, dragi Zlatko, izuzetan čovjek, Ti imaš stigme. Tebe je Isus obilježio. Ti proživljavaš Isusove muke. Ti se ne žališ i ne govoriš o tome, ali ne možeš to zatajiti, to ljudi vide i osjećaju, ljudi vjeruju da Isus može preko Tebe učiniti neka čuda. Ti ne želiš koristiti stigme, Ti stalno tvrdiš da Ti ne možeš napraviti nikakvo čudo, ni izlječenje, osim što možeš širiti vjeru i ljubav u srcima ljudi, preko kojih onda Isus može izliječiti ljude i napraviti čudo. Stalno mi govoriš da sve to što se događa nije Tvoja zasluga. Ti si prihvatio misiju koja Ti je dodijeljena, Tebi se dogodila izuzetna milost, Ti si dobio mnoge darove, mnoge talente i sposobnosti. Ti darovi nisu samo Tvoja zasluga, oni su Tvoja obveza. I Tvoj slučaj potvrđuje ispravnost riječi sv. Pavla, koji je govorio: "Nisam ja izabrao Isusa, Isus je izabrao mene".
Put ljubavi i vjere
Dragi Zlatko, vjerujem da si Ti izabran da širiš radosnu vijest i Isusovu ljubav. Također vjerujem da Ti je Isus dao mnoge druge darove i talente (odličan si govornik, slikar, kipar, pjevač, propovjednik....) kako bi mogao utjecati na ljude, zainteresirati ih, obraćati i u njihovim srcima učvršćivati Isusovu ljubav. Zato sam uvjeren da Te ne mogu zaustaviti, ma što radili, jer to što radiš nije samo volja tvoja. Uvjeren sam da ćeš izdržati, da nećeš poslušati one savjetnike koji Te žele pretvoriti u buntovnika, da se nećeš odreći svete Katoličke crkve, da nećeš narušiti njen autoritet čak ni onda kad misliš da Ti čini nepravdu. Ne znam kako će završiti taj, po mom mišljenju, nepravedan odnos dijela Crkve prema Tebi, hoće li odustati, ili će se pritisak pojačati. Čak i ako se pojača pritisak, ako Ti budu činili nove nepravde, ako Te budu i dalje onemogućavali, siguran sam da nećeš postati buntovnik, a još manje heretik, da ćeš dostojanstveno provoditi ono što se od Tebe traži. Moraš biti spreman i na nove teškoće, jer ne znaš nije li Te možda Isus odabrao da budeš ne samo stigmatik, propovjednik, umjetnik i širitelj ljubavi, nego i mučenik. Jedino sam uvjeren da nisi odabran da budeš buntovnik. Ti često govoriš da smo svi grešni, da i u Crkvi djeluju grešni ljudi, ali da je usprkos tome Crkva sveta Isusova Crkva. Ti se nećeš odreći Crkve, kako Ti neki savjetuju, jer bi se time odrekao Isusove Svete Crkve.
Ovo pismo podrške napisao sam spontano, kao svoju unutrašnju potrebu, ali i potaknut mnogim ljudima, vjernicima, kojima si otvorio oči i pokazao put ljubavi i vjere.
|
