Isus se ostvario ne kao car i gospodar ovoga svijeta, nego kao onaj tko je ponižen i mučen, koji se žrtvovao za spas čovjeka. Njega je ponizilo i razapelo na križu ljudsko zlo ovoga svijeta. I u suvremenom svijetu, usprkos silnom razvoju tehnologije, tehnike i znanosti, usprkos tomu što je čovjek pobijedio prirodu i postao njen gospodar, zlo i dalje jednako vlada i jednako je opasno kao uvijek u povijesti. Čak bi se moglo reći da u suvremenom svijetu, globaliziranome postindustrijskom svijetu, nema ni jednoga temelja toga svijeta koji nije u službi barbarstva. Ni ova suvremena civilizacija nije uspjela umrtviti barbarstva u ljudskoj duši i društvu te je logično zaključiti da će i ovu našu civilizaciju i kulturu pobijediti barbarstvo, kao što se to događalo sa svim velikim civilizacijama i kulturama u prošlosti. Zato se može reći da danas svijetom vladaju civilizirani barbari i barbarska civilizacija.
Nova duhovnost
Suvremena se znanost sve više preobražava u tehničku, amoralnu djelatnost te postaje sredstvo uništenja i istrebljenja. NATO-ova vojna sila sve više je uzrok i sredstvo propasti civilizacije. Vrijeme uništenja i razaranja cijelog čovječanstva sve se brže približava jer je opet povijest utvrdila da sve što je čovjek izmislio, pa tako i sredstva za globocid, homocid i ekocid, na kraju budu – upotrijebljena. Suvremena umjetnost postaje sredstvo držanja masa na stupnju imbecilnosti i infatilnosti. Moderna civilizacija proizvodi pokornoga čovjeka koji uživa u pokornosti. Postavlja se pitanje postoji li izlaz? Ako postoji, kako ga pronaći? Kako izići iz sveobuhvatne globalne duhovne krize? Posebno je značajno pokušati dati odgovor na pitanje snosi li povijesno kršćanstvo dio odgovornosti za neuspjeh povijesti? Bez obzira na krizu kršćanstva u suvremenom svijetu postoje brojni argumenti na temelju kojih je moguće reći da se čovjek može spasiti samo u slobodi i samo kroz ljubav prema Razapetom. Alternativa sadašnjem svijetu koji ide u propast nalazi se u Novome zavjetu, koji se s pravom može nazvati i Zavjetom ljubavi. Tu su načela izgradnje nove duhovnosti i novoga svijeta bez nasilja. Borba protiv Boga i kršćanstva, koju je vodio komunizam, vrlo sustavno i uspješno nastavlja se u globalizmu utemeljenom na ateističkom liberalizmu. I globalizam, kao i komunizam, želi riješiti sudbinu čovječanstva drugim sredstvima ali s istim ciljevima. Dakle, i komunizam i globalizam se izruguju besmrtnosti čovjeka, ne vjeruju u Kraljevstvo Božje te pokušavaju, umjesto Kraljevstva Božjega kao konačnoga spasenja, stvoriti kraljevstvo zemaljsko žrtvujući slobodu čovjeka. Zato se u svijetu vodi velika borba između religije i ateizma, borba koja određuje sudbinu čovječanstva. Ta borba se može simbolično izraziti sljedećim načelima: kršćanstvo se temelji na slobodi i ljubavi a globalizam na prinudi, požudi i interesu. Kršćanstvo širi vjeru u smisao života, temelji se na kulturi života nasuprot ateističkom nevjerovanju u smisao života i zastupanja kulture smrti. Kršćanstvo vidi spas u bogočovjeku a ateizam u čovjekobogu. Da bi kršćanstvo pobijedilo mora se i samo iz temelja mijenjati, potrebna je duhovna obnova, potrebna je nova duhovnost. U traganju za novom duhovnošću širom svijeta rađaju se i šire razni religiozni pokreti. Razni karizmatici okupljaju stotine tisuća vjernika i, bez sumnje, bitno utječu na vjerske promjene. U traženju nove duhovnosti značajnu ulogu i u Hrvatskoj imaju razni karizmatici koji, svaki na svoj način, izražavaju i šire tu novu duhovnost. Jedan od njih je prof. dr. Tomislav Ivančić, poznat širom svijeta, i upravo radi na projektu kojim bi u Ludbregu stvorio jedan hagioterapeutski svjetski centar. Pater Zvjezdan Linić, pred desecima tisuća vjernika, otvara nove putove vjere i duhovnosti. To rade i drugi karizmatici, kao izraz potrebe čovjeka vjernika za traženjem novih odgovora, koji će utvrditi i ojačati njihovu vjeru i duhovnost.
Hrvatska duša
Svakako da je najinteresantniji slučaj karizmatika i stigmatika, velečasnog Zlatka Sudca. Njegova je popularnost i njegova karizmatska moć najveća. On na svojim seminarima duhovne obnove uspijeva duhovno i vjerski izliječiti mnoge ljude, pomoći im da nađu smisao života i riješe svoje moralne i vjerske krize. U čemu je tajna uspjeha Zlatka Sudca? Ne treba zanemariti da je on stigmatik, da se za njega može reći da ga je izabrao Isus s posebnom misijom, da mu je dao mnoge darove. Zlatko Sudac je sjajan umjetnik, i kipar i slikar, sjajan govornik, sjajan pjevač, ali i filozof, pa i znanstvenik. On je u sebi objedinio sve četiri važne vrste spoznaje svijeta, i religijsku, i umjetničku i filozofsku, i znanstvenu. Ipak, tajna njegova uspjeha je u ljubavi, iskrenosti i želji da pomogne svakom čovjeku. Zlatko Sudac svojim djelovanjem sjajno i duboko simbolizira hrvatsku dušu, on je čvrsto vezan za svoju domovinu, za ovo podneblje, za naš hrvatski katolički identitet. Zato ga Hrvati toliko vole, jer u njegovu djelovanju prepoznaju vlastitu dušu. Sudac duboko osjeća vlastitu hrvatsku zemlju. On proživljava sudbine i teškoće svakog čovjeka. I za njega nije izgubljen ni jedan čovjek. On u svakome želi pronaći i razbuktati Božju iskru ljubavi i dobrote. Zlatko Sudac je i mistik. Danas je znanstveno dokazano da postoji mistična svijest, odnosno, da obična (mi bismo rekli "normalna svijest") nije njeno jedino stanje, da je to samo jedan oblik. Stoga nisu u pravu oni koji mistično stanje svijesti, koje se javlja u određenim situacijama u Zlatka Sudca, pokušavaju svesti na patologiju i patološku svijest. Mistično stanje svijesti Zlatka Sudca vrlo je emotivno i za obične smrtnike, koji ne doživljavaju takva stanja, teško razumljivo i odatle se mogu razumjeti, ali ne i opravdati, napadi na Zlatka Sudca i pokušaji da ga se diskreditira.
Odabranici Isusovi
Kad se govori o novoj duhovnosti kao spasu za čovječanstvo treba izvući neke pouke iz povijesti, pa i povijesti kršćanstva. Duhovni napredak u cjelini, ali i duhovni napredak kršćanstva, uvijek je bio posljedica djelovanja iniciranih, malog broja ljudi. To su bili Isusovi učenici, proroci i razne povijesne ličnosti (Mojsije, Ivan Krstitelj sveti Pavao, Sokrat, Platon, Franjo Asiški i drugi). Dakle, postoje povijesne ličnosti, postoje proroci, postoje ljudi koji imaju povijesnu misiju, oni koje je odabrala Božja providnost, kako kaže sveti Pavle: "Nisam ja izabrao Isusa, Isus je izabrao mene". Ključno je pitanje postoji li u suvremenom svijetu mogućnost postojanja takvih ezoterijskih, izuzetnih ličnosti koje je Isus odabrao, i koji imaju svoju povijesnu misiju? Ima dosta onih koji smatraju kako se, iako je Zlatko Sudac relativno mlad, već sada može tvrditi da on spada u te izuzetne ličnosti, da on ima sposobnosti spoznaje koju nemaju drugi ljudi, da ima sposobnosti jačanja vjere us ljudi, odnosno, da preko Zlatka Sudca Isus čini neka čuda. Ubrajam se među one koji pokušavaju pronaći spoj između vjere i znanosti kao dvije različite spoznaje svijeta koje se nadopunjavaju a ne isključuju. Drugi opet tvrde kako je Zlatko Sudac ne samo pseudoznanstvenik i pseudoumjetnik, već je sklon i okultizmu, sve do optužbi da je pravi antikrist a ne sredstvo Isusa Krista u ostvarivanju nove duhovnosti. Spadam u one vjernike i znanstvenike koji prihvaćaju ideju da je Bog dao slobodu i odgovornost čovjeku, da je povijest osmi dan stvaranja svijeta, da čovjek snosi odgovornost i slobodno odlučuje o svojoj sudbini, da Bog nije lutkar koji dnevno upravlja ljudima i odlučuje umjesto njih. Međutim, nema nikakve dvojbe da Bog u izuzetnim slučajevima intervenira, da odabire određene ličnosti kojima daje posebne zadatke. U tom kontekstu, za mene je prihvatljivo, i ja u to osobno vjerujem, da je Bog odabrao velečasnog Zlatka Sudca i dao mu velike darove i sposobnosti da ostvari određene ideje.
Put dobra
Zbog svega toga, zbog svega što se događa vezano uz velečasnog Zlatka Sudca, treba se čuvati krajnosti, treba biti odgovoran i pomoći velečasnom Sudcu. Ali i on mora biti svjestan svoje velike odgovornosti, upravo zbog darova koje je dobio da bi ostvario izuzetne ciljeve u stvaranju nove duhovnosti. Treba omogućiti svakom čovjeku, svakom vjerniku, da slobodno slijedi Zlatka Sudca ako u tome pronalazi i svoj osobni spas i mogućnost jačanja svoje vjere.
Završit ću ovaj tekst citiranjem Ivana Pavla II. iz njegove knjige "Testament za treće tisućljeće": "Da bi mogao reći vjerujem, ja vjerujem, moraš biti spreman za samozataju, na odricanje sebe samoga. Isto tako moraš biti spreman na žrtvu, na odreknuće, moraš imati plemenito srce. Put dobra ima ime, naziva se Ljubav, u njoj se može naći ključ svake nade, jer istinskoj Lubavi korijen je u samome Bogu."
Uspjeh Zlatka Sudca upravo je u Ljubavi, jer on pomaže mnogim ljudima da prihvate Božju Ljubav, da krenu putem obraćenja i obnove upravo mijenjajući same sebe.
|
