"Narod koji izgubi povijesno pamćenje osuđen je 
                                 da mu se krvava prošlost još jedanput ponovi."

U slomu  komunizma i Jugoslavije devedesetih godina, u vrijeme stvaranja i obrane hrvatske države, Hrvatska je bila preplavljena brojnim obraćenicima, ne samo na katoličanstvo, nego još i više na hrvatstvo. Mnogi, koji su cijeli život progonili sve što je hrvatsko iz karijerističkih razloga, preko noći su postali veliki Hrvati. Danas, dvadeset godina kasnije, kad je "Hrvat opet teško biti", to je rijetka pojava, jer danas je moderno biti globalist a ne nacionalist, građanin svijeta, internacionalac a ne ognjištar. Iz tih je razloga razumljivo što je pravu senzaciju izazvala Vesna Pusić, političarka koja je dvadeset godina progonila i sotonizirala sve što je hrvatsko i domoljubno, a koja je potkarj prošle godine u nekoliko javnih istupa počela vrlo žustro, čvrsto i agresivno braniti politiku koju je sama godinama žestoko napadala. Neki su povjerovali u iskrenost njenog političkog obraćenja u veliku Hrvaticu, dok drugi, u koje se i osobno ubrajam, smatraju da se ne radi o iskrenom političkom obraćenju, da se u Vesni Pusić nije iznenada probudila strastvena ljubav prema hrvatskome narodu, nego da se radi o smišljenoj manipulaciji i pokušaju otklanjana slabih točaka iz političkoga imidža, kako bismo joj, zaboravni i naivni kakvi jesmo, oprostili sve ono što je godinama radila te ju objeručke prihvatili kao ministricu vanjskih poslova i veliku Hrvaticu, kao novu Vesnu nacionale.   

Radikalna promjena stavova 

Iako je još rano donositi konačne zaključke, mislim da je argumentiranom analizom moguće dati odgovor na ključno pitanje: je li Vesna Pusić zaista iznenadnim političkim obraćenjem postala velika Hrvatica, ili se radi o karijerizmu i pokušaju skupljanja nužnih poena za ostvarivanje njene životne ambicije – stjecanje vlasti i pozicije ministrice vanjskih poslova Republike Hrvatske? Najprije, evo nekih evidentnih činjenica. Kako izvješćuju mediji, istup Vesne Pusić u trećem Dnevniku HTV-a, 27. prosinca 2010., bio je ne samo senzacija dana, tjedna i mjeseca, nego i pravi šok. U intervjuu u spomenutoj informativnoj emisiji Hrvatske televizije Vesna je Pusić, nakon što je više od dvadeset godina sotonizirala i diskreditirala svaku ideju o potrebi hrvatskoga entiteta u Bosni i Hercegovini, usto vrlo agresivno tražeći smjenu svakoga tko je tu ideju zastupao, iznenada rekla "da se ne protivi hrvatskom entitetu". Otkako je ušla u politiku Vesna Pusić se suprotstavljala bilo kakvom "miješanju" Hrvatske u politiku Bosne i Hercegovine, protivila se svakoj brizi za tamošnje Hrvate i tražila da se moraju apsolutno provoditi svi stavovi Međunarodne zajednice o tom pitanju, čak i oni koji su suprotni hrvatskim nacionalnim interesima. Svaku pomoć iz Hrvatske Hrvatima iz Bosne i Hercegovine napadala je najgrubljim riječima. Tako je npr. skromnu pomoć Grada Zagreba za obnovu srušene crkve u Bosanskoj Posavini nazvala "svinjarijom".  I tu je nastupio kopernikanski obrat, jer je u spomenutom intervjuu rekla da Međunarodna zajednica ne postoji, da je fikcija, da ne može riješiti problem Hrvata u Bosni i Hercegovini, nego to mogu riješiti tri naroda i tri države: Bosna i Hercegovina, Hrvatska i Srbija. Ustvrdila je da građanska država u Bosni i Hercegovini ne postoji, da je ona prevara, a prevara je Željko Komšić kojeg većina Hrvata ne priznaje kao svoga  predstavnika u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine, što je problem i "ne možemo se praviti da ga nema". Zatim je rekla da je Dayton mrtav i da ne može riješiti probleme, da je Republika Srpska realnost. Dakle, potpuno je promijenila svoju politiku koju  godinama provodi. Nema nikakve dvojbe da je, barem na verbalnoj razini, Vesna Pusić prihvatila političku koncepciju čvrste obrane nacionalnih interesa hrvatskoga naroda. Sve to što je rekla spreman sam prihvatiti i potpisati, kao i mnogi drugi Hrvati, jer smo to godinama branili i propagirali u borbi protiv antihrvatske politike. To što sada, čini se, zastupa Vesna Pusić vrlo je blisko, čak identično, s  temeljima Tuđmanove državničke doktrine. Zato se s pravom nameće dvojba - je li hrvatsko obraćenje iskreno i hoće li nova velika Hrvatica Vesna u svom budućem političkom djelovanju, prihvaćajući Tuđmanovu politiku, postupati po Tuđmanovu načelu: "Sve za Hrvatsku - Hrvatsku ni za što", ili će i dalje djelovati na načelu: "Sve za vlast, vlast ni za što"?

Gotovina kao "zamjenski Tuđman"  

Mislim da je neuvjerljivo, naivno i pretjerano na osnovi nekoliko verbalnih istupa tvrditi da se radi o političkom obraćenju od anacionalne političarke u veliku Hrvaticu. Nema političkoga obraćenja bez odricanja od svoje pogrešne politike, bez priznavanja krivnje, isprike i traženja oprosta. Tek ako Vesna Pusić to učini onda se može govoriti o eventualnom političkom obraćenju. Međutim, ona se ni jednom riječju dosad nije odrekla svoje dvadesetogodišnje antihrvatske politike u kojoj je, zajedno sa  Stjepanom Mesićem, nanijela veliku štetu hrvatskome narodu jer je sustavno krivotvorila događaje  iz sudbinskih dana stvaranja i obrane hrvatske države, i sudbinskih dana borbe za opstojnost i ravnopravnost hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini. U proteklih dvadeset godina, u svim ključnim događajima, Vesna Pusić je uvijek bila na antihrvatskoj strani. Bila je jedna od ključnih političarki u diskreditiranju Domovinskoga rata, u sotoniziranju Franje Tuđmana, u krivotvorenju naše prošlosti, u pretvaranju velikosrpske agresije u navodni dogovorni rat srpskoga i hrvatskoga nacionalizma na čelu s Miloševićem i Tuđmanom, radi komadanja Bosne i Hercegovine. Bila je ključna političarka koja je podržavala krivotvorene i antihrvatske haaške optužnice. Čvrsto je davala podršku Carli del Ponte, nije priznavala Deklaraciju o Domovinskom ratu, tvrdila je da je Hrvatska agresor na Bosnu i Hercegovinu itd. Iako nije bila svjedok optužbeu Haagu, kao Stjepan Mesić, ona potpuno podržava i provodi njegovu strategiju. Žestoko se suprotstavlja svima koji kritiziraju lažne i krivotvorene optužnice u kojima se na jednak način optužuje Slobodan Milošević i Franjo Tuđman, odnosno Ante Gotovina kao "zamjenski Tuđman", jer je Tuđman mrtav.  

Mala zemlja velikih interesa

 
U politici su uvijek bitni interesi, bitni su motivi. Politika koju je godinama propagirala Vesna Pusić polako propada. Rusi koji su bili veliki protivnici hrvatskoga entiteta u Bosni i Hercegovini sada izjavljuju da mu se ne protive. Slučajno ili ne, Vesna Pusić je u svom intervjuu preuzela tu formulaciju od veleposlanika Rusije u Bosni i Hercegovini. Amerikanci vode dvostruku politiku. S jedne strane, žele se prikazati kao prijatelji muslimana štiteći Bošnjake, a s druge strane, kao i Rusi, ne žele da se Bosna i Hercegovina pretvori u muslimansku državu, niti da se Federacija pretvori u muslimansku državicu. Zato, zajedno s Rusima i Europskom unijom, traže nova rješenja. U njima Republika Srpska definitivno opstaje, bez obzira što je stvorena na genocidu. Stvara se podloga za srpsko-hrvatski savez u borbi protiv unitarne muslimanske Bosne i Hercegovine. Srbi postaju najveći zagovornici hrvatskoga trećeg entiteta. Ivo Josipović je ipak spoznao svoju veliku pogrešku. Distancira se od podrške Komšiću, posjećuje Hrvate u Bosni i Hercegovini. Pravi savez s Tadićem i spreman je da se Hrvatska aktivno uključi u traženje rješenja za ravnopravnost hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini. Jadranka Kosor i Ivo Josipović, također svjesni da se u međunarodnoj zajednici mnogo toga novoga "iza brda valja", daju podršku novoj hrvatskoj politici. I, po prvi put, državni vrh složno istinski brani hrvatske nacionalne interese u Bosni i Hercegovini. Sve to dovelo je Vesnu Pusić na brisani prostor. Shvatila je da joj nema spasa ako radikalno i ona ne počne mijenjati svoju politiku, ako se ne pokuša ubaciti u "zadnji vagon" nove politike. Kako je hrvatska desnica zaokupljena preživljavanjem i vlastitim spašavanjem Vesni Pusić se otvorio prostor da, s nekoliko verbalnih izjava, pokuša poništiti svoje dvadesetogodišnje antihrvatsko djelovanje i, uz pomoć moćnih medija, počne stvarati novi imidž hrvatske političarke koja "pošteno, iskreno i hrabro brani hrvatske nacionalne interese", i koja je zbog toga zaslužila da postane  ministrica vanjskih poslova. Vesna Pusić ima pravo mijenjati svoju politiku, ima pravo "progledati" i postati braniteljica hrvatskih nacionalnih interesa. Jedino, zasmetala me naša naivnost, naša lakovjernost i spremnost na povijesni zaborav. Hrvatskoj trebaju istinski nacionalni vođe koji su dokazani (i) u kriznim situacijama. Ne trebaju nam lažnjaci, ne treba nam lažna "Vesna nacionale"!