savjest KOLUMNE

https://www.facebook.com/pages/Savjest/215697858559?kolumna=332  https://twitter.com/savjest_com?kolumna=332  https://www.youtube.com/user/savjestcom?kolumna=332  http://savjest.com/savjest_rss.php?kolumna=332

Autor:

../kolumne/kolumne_autor.php?autor=3143&slaven-letica

Letica Slaven
Datum:
04.05.2011
Objavljeno na:
Slika autor/izvor:
Objavi na:

Share on Google+

 

 

 Slavni francuski post-suvremeni i post-strukturalistički filozof, sociolog, kulturni teoretičar, politički komentator, hedonist i filozof Jean Baudrillard (27. srpnja 1929. – 6. ožujka 2007.) objavio je svojedobno (francusko izdanje 1991., englesko 1995.) provokativnu knjigu pod naslovom "Zaljevski rat koji se nije dogodio".

 

Predodžbe rata

Ključna je teza njegove knjige (radi se zapravo o tri eseja objavljena u novinama "Liberation" u siječnju, veljači i ožujku 1991. godine) kako je način vođenja rata primijenjen u Zaljevskom ratu toliko različit od svega onoga što smo ranije podrazumijevali pod pojmom "rat" (borba konkretnih naoružanih ljudi i trupa) da ga uopće ne možemo nazivati ratom. Umjesto stvarnoga rata, ono što smo shvaćali i nazivali "ratom" bile su medijske slike, karte, priče i video-zapisi o "ratu" u kojem je Amerika izabrala strategiju uništavanja neprijatelja bez rizika ili s minimalnim rizikom za svoje vojnike. Želeći tezu dovesti do krajnjeg apsurda, Baudrillard je tvrdio kako je u Zaljevskom "ratu" poginulo manje "ratnika" nego što bi ih poginulo od prometnih nesreća da su ostali u "miru", kod kuće. Ključna Baudrillardova teza kako u suvremenom ratu, pa i životu, ljudi predodžbe o stvarnosti stječu na temelju "simulakruma" koji o stvarnosti stvaraju mediji, može se, gotovo bez ostatka, primijeniti na stvarnost i predodžbe o zločinima koji su se "dogodili" – koji su počinile "zaraćene strane" – tijekom velikosrpske agresije i okupacije Hrvatske i tijekom njenog oslobađanja u "Oluji" i nakon nje. Naime, neposredno nakon "Oluje" hrvatski su službeni mediji stvarali dojam kako se "zločini nisu dogodili", a neki su političari čak izjavljivali kako se u obrambenom ratu "zločini ne mogu dogoditi". U posljednjih desetak godina svjedoci smo drugog predodžbenog paradoksa: stalna međunarodno-pravna (od strane Haaškoga suda), međunarodno-politička i medijska eksploatacija zločina koje su počinile hrvatske snage potiskuje sasvim u drugi plan, i čini sve više "nevidljivim", desetostruko veće zločine u kojima su žrtve bili Hrvati, a počinitelji JNA i paravojne srpske postrojbe ili, naprosto, Srbi - susjedi.

 

Aritmetika zločina

Kako to izgleda u suhoparnoj statističkoj stvarnosti pokušat ću ilustrirati primjerima dvaju medijsko i politički hiper-eksploatiranih zločina u kojima su žrtve bili Srbi - civili i dva medijski i politički sasvim zanemarena zločina u kojima su žrtve bili Hrvati - civili.
Evo tih primjera o zlokobnoj aritmetici smrti:
Varivode: u tom je mjestašcu u blizini Kistanja 28. rujna 1995. godine ubijeno devet mještana - Srba. Zločin je u posljednjoj presudi tretiran kao jedan od ključnih dokaza o postojanju udruženog zločinačkog pothvata zbog kojeg su osuđeni generali Ante Gotovina i Mladen Markač. Predsjednik Ivo Josipović osobno je 5. listopada 2010. otkrio spomen-ploču za ubijene srpske civile i tom je prigodom kazao: "Ne može se ničim oprati zločin i obrisati krv koja je ovdje (u Varivodama) prolivena. Ne može se oprati ni sramota koja je počinjena hrvatskom narodu ovim ubojstvom." Njegove riječi prenijeli su svi hrvatski mediji i dobro je da je svijest o zločinu tako dospjela do velikog broja hrvatskih građana i građana susjednih zemalja, pa i svijeta.
Grubori: u tom selu nadomak Knina 25. kolovoza 1995. ubijeno je šest srpskih civila te je zapaljena većina stambenih i gospodarskih objekata. Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu podiglo je optužnicu protiv trojice pripadnika antiterorističke policijske postrojbe zbog ratnog zločina nad srpskim civilima u selu Grubori. Optužnica zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva podignuta je protiv Frane Drlje, Božidara Krajine i Igora Benetija, objavilo je Državno odvjetništvo na svojim internetskim stranicama. Medijsku "popularnost" zločina osnažuje okolnost što se – po zapovjednoj odgovornosti, jer navodno nije učinio ništa da ga spriječi – zbog tog zločina vodi postupak i protiv ratnog zapovjednika specijalne policije Željka Sačića.
Široka Kula: za razliku od zločina u Varivodama, zločin u Širokoj Kuli nije medijski i politički "populariziran", iako je tako strašan da ga riječima nije moguće opisati. To raštrkano ličko selo, rodno mjesto slavnoga partizanskoga heroja Marka Oreškovića – Krntije, nalazi se jedanaest kilometara od Gospića i tri kilometra od Ličkog Osika kojeg su Srbi za vrijeme okupacije nazvali "Teslingrad". Maskirani su lokalni Srbi 13. listopada 1991. u selu napravili prvi pokolj ubivši osam Hrvata. U narednim danima ubli su još 32 ljudi, među kojima je bila jedna cijela petočlana obitelj, kao i jedna djevojčica od 13 i dječak od 17 godina. Žrtve su prije pokolja mučili, vukli ih konjima po mjesnim puteljcima, brojne su ljude spalili, kao i sve hrvatske kuće. Za zločin nitko nije odgovarao. Preciznije, oni koji su bili osuđeni u odsutnosti naknadno su oslobođeni svake odgovornosti.
Baćin: tijekom jutra 20. listopada 1991. srpske su postrojbe odvele 53 seljana Hrvatske Dubice i smjestila ih u tamošnji vatrogasni dom. Tijekom dana i iduće noći desetoricu zatočenika su pustili kućama nakon što su istragama utvrdili da su Srbi ili u svezi sa Srbima. Sljedećeg dana, 21. listopada 1991., paravojne su srpske snage odvele preostale 43 osobe na stratište u blizini sela Baćina. Njima su priključili još najmanje 13-oro drugih ne-Srba dovedenih iz Cerovljana. Svih 56-oro ljudi okrutno su smaknuli.

 

Zločini koji se ne događaju

Iako mi se čini morbidnom svaka igra brojki kad su u pitanje ljudi-žrtve, i zločini i zločinci, neosporna je činjenica da su zločini u Varivodima i Gruborima (ukupno ubijeno 15-oro ljudi) odavno postali "slavnima" jer je na temelju njih, između ostaloga, generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču, pa i Republici Hrvatskoj, suđeno i presuđeno u Haagu zbog "udruženog zločinačkog pothvata". Istodobno, za zločine u Širokoj Kuli i Baćinu (ukupno je ubijeno 96-oro ljudi) nitko nije zasad osuđen za ratni zločin, nekmoli "udruženi zločinački pothvat". Upravo zbog toga, koristeći logiku Jeana Baudrillarda, slobodno možemo kazati da se za mnoge nevladine udruge, političare i novinare zločini nad Hrvatima – nisu ni dogodili. U prilog tomu govore i rezultati "guglanja" kojeg sam napravio 30. travnja 2011. godine: kad sam uz naziv mjesta u kojemu su počinjeni zločini pridodao i izraz "zločin" na Googleu sam pronašao ovaj broj dokumenata: Grubori i zločin 10.900, Varivode i zločin 4.840, Široka Kula i zločin 2.840 te Baćin i zločin 1.750. Sve u svemu. Usmjerenost nevladinih udruga, međunarodne, ali i hrvatske politike i medija, na hrvatske zločine i potpuni zaborav ili potiskivanje u drugi plan srpskih zločina dovodi u pitanje poslanje brojnih "boraca" za ljudska prava. Dovodi, također, do povijesnog revizionizma i izjednačavanja svih zločina.

       
       


 

..
../izreke/izreke_osoba.php?osoba=3221&krunislav-olujicMumificirani Karaputin

Karamarko je došao na čelo stranke putem unutarstranačkih izbora. Riječ je o osobi koja je opasna za demokratske procese u Hrvatskoj. I prije sam ga nazivao mumificiranim hrvatskim Putinom, a pri tome stojim i danas.

Olujić Krunislav, Nedjeljom u dva HTV 1


16.10.1979  Petrov Božo
16.10.1973  Mance Kowalsky Mirjana
16.10.1971  Markt Robert
16.10.1966  Burilović Luka
16.10.1958  Batušić Zoran
16.10.1956  Hrastinski Marija
16.10.1954  Marijan Ranko
16.10.1949  Kostelac Stjepan
16.10.1945  Karakaš Zdenko
16.10.1941  Gregurinčić Miroslav
16.10.1938  Obuljen Nikola
16.10.1931  Buljan Ivan