Ove nedjelje šest godina nakon smrti proglašen je blaženim Ivan Pavao Drugi. Vjerojatno, on bi bio jedna od rijetkih osoba za koju bi Hrvati, vjernici i oni drugi, pronašli samo riječi hvale. I njegov izraženiji konzervativizam nije smetao ni one liberalno orijentirane. Kao Poljak razumio je ovaj dio slavenskoga svijeta. Zbog toga može se reći da dugo ni jedan papa neće biti mio Hrvatima kao Ivan Pavao Drugi. Koliko smo od njega kao narod naučili i jesmo li se promijenili, drugo je pitanje, vjerojatno nismo, kao što je to u ostalom slučaj i s drugim narodima. Na praštanje, ljubav, odgovornost nitko vas ne može natjerati, odluka je uvijek individualna.

Puno toga je rečeno o ovome papi, dok je njegov prethodnik gotovo u potpunosti zaboravljen. Mislim, nezasluženo. Kao djetetu, ostalo mi je u sjećanju da se te 1978. godine trojica papa izmijenilo te da je jedan vrlo brzo umro. Radilo se o Ivanu Pavlu Prvom. Kasnije čitajući o papama, upravo sudbina toga čovjeka (Albina Luciana) me je zainteresirala. Papom će biti svega 33 dana. I upravo kratkoća njegovog upravljanja Crkvom, u svjetlu saznanja o namjeravanom provođenju radikalnih reformi u crkvenim strukturama, izazvati će u javnosti uvjerenje o nasilno izazvanoj smrti. Takvu tvrdnju potkrjepljivati će kontradiktorne informacije davane o okolnostima njegove smrti, uklanjanje potencijalnog dokaznog materijala i ne provođenje, po prvi puta u povijesti, autopsije i potom hitno kremiranje.

Činjenica je da je Ivan Pavao Prvi bio ozbiljno bolestan, tako da je mogao umrijeti i prirodnom smrću. Međutim, nepobitna je i to da je namjeravao otvoriti istragu o bankovnim operacijama Vatikana te smijeniti niz osoba koje su sudjelovale u financijskim malverzacijama. Može se reći teorija zavjere. Možda, ali nakon toga u narednih nekoliko godina od smrti pobožnog i dobrodušnog pape na različite načine život će skončati jedan sudac, novinar, odvjetnik, dvojica policijskih istražitelja, trojica bankara... Sve ove nasilne smrti biti će vezane uz tajnu sponu između Vatikanske banke s Bankom Ambrosiano (poznato vješanje pod londonskim mostom čelnog čovjeka banke - Roberta Calvia), lože P2 i mafije. I sve to zbog pohlepe mnogih i zbog plemenite namjere jednoga pape da učini stvari boljima na zemlji.

Bez obzira koliko šutjeli o tome, takvi duhovni autoriteti potrebni su svijetu. Pošteni crkveni dostojanstvenici, pošteni političari, sudci, novinari i vlasnici medija, pošteni bankari (?!) to je ono što suvremeni svijet, uz svu tehnologiju i materijalno bogatstvo, treba. Korupcija, kriminal, nepoštenje nisu vezani samo uz jedan segment društva. Svatko bi trebao čistiti u svome dvorištu. I Crkva, naravno. I zbog toga, uz Ivana Pavla Drugog, nama bi trebao biti veoma blizak i njegov prethodnik - Ivan Pavao Prvi, nazivan „nasmiješeni papa“.