Pred deset godina prvi puta održan je gay pride. Došlo je do tučnjave. Vikale su se psovke i uvrede. Ono što je nekom psovka drugom je ponos. No došlo je i do napada i pripadnike malobrojne povorke proganjalo se po pustim ulicama. Tada, pred deset godina, napisao sam tekst za javnost, i stavio na tadašnju rijetko posjećenu stranicu:

'Tražimo slobodu različitosti'

Svako ljudsko biće ima pravo na slobodu. Sloboda uključuje pravo na osoban izbor partnera i načina života. Sloboda uključuje obavezu tolerancije, uvažavanje razlika, razumijevanje i poštivanje drugog. Bez tolerancije nema ravnopravnosti.

Nasilje je neprijatelj slobode i tolerancije. Nasilje protiv tuđeg prava je oholost i glupost, ako ne i krajnji primitivizam. Nasilje protiv nečega što ne razumijemo znak je straha i slabosti.

Zloupotrebljavati predrasude i voljeti nasilje suprotno je moralu i suprotno je prosvjećenosti, mudrosti, te time i ljudskosti.

Za nasilje na legalno prijavljenom i najavljenom skupu Gay Pride nismo čuli samo mi već i veliki dio svijeta. Tolerancija nasilja bit će sramna pljuska ugledu dostojanstvene i civilne Hrvatske. Umjesto slike zemlje napretka i demokracije pružamo sliku bahate, nasilne i nemoderne zemlje. O vrijednostima možemo misliti različito, ali o nasilju svi dostojanstveni ljudi svijeta misle isto: nasilje se ne smije dopustiti.

Žalosno je da obrana slobode javnog izražavanja spadne na policijsku snagu. Žalosno je da se manifestacija pretvara u povod za razbuktavanje mržnje.

'Izražavamo svoju podršku napadnutima i ozlijeđenima. Žalimo one čiji su osjećaji puni predrasuda. Nadamo se da će krivci biti pronađeni. Tražimo da se društvo bavi problemima odgoja za demokraciju, za tolerantno i miroljubivo društvo. Tražimo da se brani sloboda različitosti'.

Pregnantno podcrtani problem

I ovo bi bilo dovoljno. Samo potpis, da se ne sakrijem iza imena institucije. No dvije su okolnosti koje traže dodatak. Kaže se: zašto baš sada? Istina, tu ima puno varijacije: važnije je boriti se za dostojanstvo nezaposlenih (slažem se!), zar sada kada je ovdje bio Papa? Zašto baš pred izbore? Za dostojanstvo nezaposlenih obično se bore sindikati. Ove godine odustali su od prosvjeda za 1. svibanj. Uostalom, mirno su propustili stotine tisuća naših potpisa zaboravu i dogovarali se s Vladom. Što se tiče posjeta Pape, pa on je birao mjesto i vrijeme a gay pride je svake godine u lipnju. Uostalom pred Vatikanom u Rimu upravo traje gay pride, a nisam čuo glasove mržnje i prosvjeda od Pape (i to smatram dobrim). A za izbore još ne znamo kada će biti i svi dok se ne odaju već vode zahuktale kampanje.

Druga stvar je važnija. Prosvjedovati na ulici nije samo pravo. To je sloboda. Pravo na mirni prosvjed temelji se članku 11. Europske konvencije o ljudskim pravima – sloboda okupljanja. Europsku sud za ljudska prava („Liječnici za život protiv Austrije“; 1988) pregnantno je podcrtao problem, demonstracije mogu izazvati ili uvrijediti osobe koje se ne slažu s idejama ili zahtjevima koji se promiču. Sudionici moraju, međutim, provesti prosvjede bez bojazni da će biti izvrgnuti fizičkom nasilju protivnika; takav strah bio bi uzrokom sprječavanja okupljanja ili drugačije grupne podrške zajedničkim idejama i interesima otvorenim izražavanjem svoga mišljenja u jako spornim pitanjima koji se tiču zajednice. U demokraciji pravo na protudemonstracije ne može prevladati pravo na demonstracije. Država ne može stajati mirno, tvrditi da radi što može, da nema sredstava ili zdvajati što to košta. Štetu ni trošak ne stvaraju demonstranti već oni koji ih napadaju. Policija brani ljudsko pravo i brani slobodu svojih građana, brani načelo. To je tvrdila da brani kada nije puštala prosvjednike pred Vladu i Sabor. No prosvjednici su onda nazivani agresivnim i militantnim, neki su čujem još u zatvoru i čekaju suđenje, sjećam se kako su vezivani, u ime zaštite zakona, ležeći na podu, grubo i odlučno. Ponavljam, žalosno je da obrana slobode javnog izražavanja spadne na policijsku snagu, makar se brani sloboda.

Još na kraju, test naše sposobnosti da razumijemo pravo drugih i drukčijih ne provodi se u mirnim kabinetskim uvjetima, ne tiče se stvari s kojima se slažemo ili koje mnogi cijene. Test ljudskih prava je stav prema društvenim manjinama i onima koji misle ili žive drukčije od nas. Oni koji se pozivaju na svoje vrline moraju znati da je vrlina posljedica slobode a ne opreka grijehu.

Izostanak osjećaja za slobodu imaju najviše narodi koji je nisu iskusili. Zapjenjeni ratovi riječima „ubij“ nedostatak su obrazovanja, posezanje za kamenjem i bacanje boca nedostatak su odgoja. Nije zakazala samo policija. Dignite plaće učiteljima. Ljude u škole.