Nikad nisam pisao protiv Crkve ili religije. Nisam to izbjegavao radi oportunizma: Ne diraj vraga (ops, Crkvu) dok spava. Izbjegavao sam tu temu jer znam, oko mene su, puno ljudi koji svoju vjeru i stav doživljavaju ozbiljno i naljute se i kada su moje primjedbe na njihove izvore podataka podrugljive, kada pokazujem primjere onih bigota koji se kunu u vjeru a krše sve zapovijedi: Ne ljube brata, žele bližnju svoju, lažu ili zapravo ne vjeruju ni da je Isus uskrsnuo ni da postoji Vrag. Izjašnjavaju se kao katolici a ne vjeruju ni u uskrsnuće, niti u bezgrešno začeće ni u pretvaranje vode u vino, ni liječenje dodirom. Nekako mi se činilo da sve što kažem i prigovorim ispadne, ili može biti smatrano, podsmješljivo ili neozbiljno, ali to je kod svake rasprave koja se tiče ideja i vrijednosnih stavova. Zato sam se držao postrani. O vrijednostima se ne može raspravljati (Weber). Zato je bolje takve rasprave ostaviti po strani i gledati bolju stranu dobre vjere.

Prozelitizam i misionarstvo ostavimo profesionalnim fanaticima. Možda je jedini izuzetak postsocijalističko konvertitstvo: članovi partije koji sklapaju crkve brak nakon slabog građanskog, ispovjedi pod kraj života, krštenje pred penzijom, otkrivanje kako je uvjereni svjetovnjak bio zapravo ministrant, tvrdnja kako se nije slavio Božić i nije se išlo u crkvu. I u socijalizmu bilo je grijeha a na sprovodima su govorili, osim kod okorjelih ateista, svećenici.

S najvećim zgražanjem pratim raspravu o samostanu Dajla. Počelo je zamagljivanje činjenica, istine se smatraju suvišnim. Jadranka Kosor piše pismo Papi. Što piše? Nemoj dragi kvariti moje izborne šanse. Piše se da je za sve kriv Bozanić ili pak da su mu ovo namjestili zlobni i zavidni. Novinari imaju temu, javnost će se podijeliti prema vjeri i politici, mnogi će se osramotiti braneći Vatikan ili crkveno pravo. Biti patriota je isto što i braniti biskupa protiv Benediktinaca. Biskupska konferencije koje je jedva opravdala raskoš svojih dvora, sada bi trebala kolektivno jamčiti da je sve učinjeno dobro. Spominju se zavjere, Copolin film, Vatikanski računi, ustaško zlato i dragulji, komunistička otimačina. Još samo nedostaje P2 ili prisjećanje na Banco Ambrosiano i Roberta Calvia („God's Banker“) obješenog ispod mosta u Londonu. Sve to sliči na ponašanje lošeg kuhara koji u jelo stavlja sve više začina da bi ga popravio. Uskoro nitko više neće znati o čemu se radi, tko što brani i zastupa i naša vjerovanja i predrasude postaju dokumenti.

Mene zato zanima samo jedno: Fratarska šuma. Što je sa zemljištem učinjeno kada je ono vraćeno Crkvi (Vatikanu, fratrima, biskupu)? Ono je (dijelom, petina od 400 hektara, tj. 4.000.000 kvadrata) prodano. Kako prodano? Crkva, odnosno župa Dajla, osnovala je u rujnu 2003. godine tvrtku Golf-Istra, u koju su unijeli Fratarsku šumu, procijenivši taj temeljni kapital poduzeća na 22,5 milijuna kuna.

Zemljište je prodano odvjetniku koji je na istoj adresi kao i, očito, fiktivna firma koja je služila samo za transakciju. Dakle još od 2003. godine Crkva se uplela u poslove s golf terenima, no njihov interes nije se vidio javno.

Tvrtka Golf-Istra osnovana u Đorđićevoj ulici u Zagrebu, na adresi budućeg kupca – odvjetnika. Već u listopadu iste godine kao osnivač tvrtke Golf-Istra briše se župa Dajla, vlasnik postaje odvjetnik, a adresa se ne mijenja. Zemljište prestaje biti poljoprivredno i postaje građevinsko. Isto zemljište, zapravo tvrtka prodaje se za 91,3 milijuna kuna. Lijepa zarada od. Novi vlasnik je Golf Istra Magica. Magično. Kredit za kupnju dali su Adria Banka iz Beča i LHB. Poslovno.

Ove godine su propali fondovi Zvon1 i Zvon2, inače veliki poslovni partneri naših poduzetnika (V. Zagorec) i to uz bučni gubitak od 800.000.000. Eura. To su fondovi Mariborske nadbiskupije velikog ulagača u Hrvatsku. Slovenija je Crkvi dala veliki kapital, no Crkva, uz sve beneficije je izgleda loš poduzetnik. Ide na sigurno imitira sumnjive ulagače, traži odštete i povlastice. Otpliću se i veze Istre sa austrijskim bankama.

U fratarskoj šumi ne živi ni Robin Hood ni fratar Tak već ulagači u špekulacije zemljištem. Tko su ti ljudi? Tko ih štiti? Tko potkrada Crkvu i Hrvatsku?

Sve ovo nema veze sa vjerom. Nije politika ni vjera, ni pitanje patriotizma ni mržnja prema strancima. Ovo je sumnjiv posao.