Riječi „u banani smo“ najveća je istina što ju je bivši premijer dr. Ivo Sanader izrekao u svome političkom životu. Ta naizgled benigna rečenica bolje će od svih do sada napisanih analiza oslikati ne samo sadašnji trenutak u kojem živimo, već i razdoblje koje slijedi. Stvarali smo neovisnu i slobodnu hrvatsku državu, državu u kojem će hrvatski narod biti svoj na svome, kako su državotvorci voljeli isticati, a dobili smo, izvedeno iz Sanaderovih riječi, „banana republiku“.

Da živimo u banana republici najbolje se može vidjeti tijekom ljetnih mjeseci kada sav i onako skroman društveni život zamre i sve što se kreće, gmiže i leti ode na obalu. U fokusu cjelokupne nacije dolazi vremenska prognoza. Istraživačko novinarstvo pokušava odgonetnuti zbog čega su temperature ljeti toliko visoke. U najboljoj maniri agitpropa uvjerava se uz to naciju kako je turista kao nikada do sada, uz istovremeno prijekor da bi ti turisti, kada su već došli na najljepšu obalu, mogli i više trošiti. Naravno, sve bi to izgledalo prilično pitomo, a time i dosadno za prosječnog hrvatskog građanina da nema raznoraznih nesreća, od onih na cestama, zraku i ono što je najprimjerenije na moru. A još kada je sudionik netko od poznatih, nacija na tome može živjeti mjesecima, ako ne i duže.

Srećom nemamo više rat pa nam ne treba Clooney

Svega u toj našoj banana republici ima: red zabave, lijepih djevojaka (i mladića), potom red crne kronike, zatim po mogućnosti nekakav sportski uspjeh kojim ćemo dokazati da smo najsportskija nacija na svijetu. Naravno, sve to bez svjetski poznatih žena i muškaraca ipak djeluje prilično provincijalno, čega je svjesna i naša politička elita. Zbog toga je poželjno privesti i neko poznatije ime, koje se iz hobija voli i politički angažirati. Srećom nemamo više rat pa nam ne treba Clooney, hvala bogu, zahvaljujući Čobankoviću nema ni gladi, pa ni Bono Vox ne treba organizirati koncerte pomoći, a ne hara ni AIDS.

Pokušavajući odgovoriti na pitanje zbog čega grad Zagreb više ne daje novac građana Zagreba za kazališne predstave na Brijunima, dvojac Šerbeđija-Josipović, sjetili su se, uz pomoć Adlešićke da je u ovakovoj Hrvatskoj sve stvar marketinga. Ako imaš dobar marketing, imati ćeš i novac. Budući je ostalo još poprilično mina, logično je bilo pozvati Angelinu Jolie, koja je pokazala da se u kambođanskim poljima smrti osjeća kao kod kuće. Prošlogodišnje iskrcavanje Brad Pittove žene na Brijune, vjerojatno se Tito u grobu okreće kad vidi tko tamo sve boravi, završilo je fijaskom, ali ove godine sve je proteklo fenomenalno.

Svoje oduševljenje ovom glumicom danima nije mogao skriti ni državni poglavar, o čemu su mediji naširoko izvještavali. I dolazak Sanaderove prijateljice Angele u misiju spašavanja Sanaderove nasljednice Jadranke nije mogao zasjeniti Angelinu. I gledajući Jolievu na slici uz hrvatskog poglavara, čovjek ne može a da se ne zapita, ako je svima u ovoj državi čast da se upoznaju s njom, zašto joj onda ne uručimo domovnicu, stavimo joj lentu preko grudi i ne imenujemo je predsjednicom. Ženska dobro izgleda, ima političkih ambicija, situirana je a i bolje glumi nego što naš svira.