Jedna od svrha svake igre je i zaborav, udaljavanje od stvarnosti, osobito ako je ta stvarnost čemerna i nevesela. Osobit angažman u pokušaju odvraćanja pozornosti od onoga što bitno obilježava život u Hrvatskoj, dakako, pokazuje HDZ. Graditelji improviziranih pozornica na kojima svakodnevno nastupa premijerka Kosor i pisci naručenih transparenata imaju sve više posla. Premijerka se sve enrgičnije suprotstavlja predsjedniku države koji od vremena do vremena upozori nju i Vladu da samim činom završetka pristupnih pregovora nisu riješeni svi problemi za rješavanje kojih je zadužena Vlada. Izbjegavajući izjasniti se o konstantnom rastu broja nezaposlenih (i sa sezonskim smanjenjem stopa nezaposlenosti ovog srpnja veća je od stope nezaposlenosti u srpnju prošle godine), o daljnjem rastu inozemnog zaduživanja i o nesmanjenoj stopi nelikvidnosti, premijerka uz zloban osmjeh najavljuje inicijativu za sazivanje sjednice VONS-a o slučaju Kruljac kao da će time nekomu napakostiti i kao da bi se itko normalan tomu htio suprotstaviti. (Doista mi nije jasno zašto bivša ministrica obrane Željka Antunović misli da uhićenje zapovjednika kopnene vojske nije dostatan povod za sazivanje toga tijela.) Dajući veliku važnost nečemu što je dio radne rutine svakog premijera, ona želi pobjeći od onoga što je najvažniji dio premijerskog posla, a upravo taj dio posla ne obavljaju ni ona ni njezina vlada.

Kao da su slikanje s čelnicima EU i nesuvisli pokušaja sricanja nekoliko najbanalnijih fraza na engleskom jeziku vrhunac onoga što ona može napraviti i kao da upravo time trebaju biti ushićeni svi oni koji s četrdeset godina radnog staža odlaze u mirovinu od 2000 kuna, oni koji rade i ne primaju plaću ili oni koji godinama bezuspješno pokušavaju naći posao putem burze rada, premijerka se nastavlja veselo smiješiti i kititi se EU uspjesima dok zemlja za čije gospodarstvo odgovara tone u beznađe i kaos.

Bezočna eksploatacija tragedije obitelji Antonije Bilić, uz angažman stotina policajaca i nepotrebno pražnjenje jezera u zakonom zaštićenim područjima, odigrava se stoga da prestravljena i zgrožena publika ne bi postavila pitanje o tome kako je taj zločinac zajedno s drugim kriminalcima, ubojicama i atentatorima mogao nesmetano paradirati pred hrvatskom policijom. Da je premijerki i njezinoj vladi stalo do rješavanja tih problema, aktualizirali bi izrežirani nestanak više tisuća hrvatskih putovnica iz mostarskog konzulata u vrijeme kada su ondje carevali HDZ-ovi pouzdanici i pred VONS-om i hrvatskom javnošću razjasnili zašto i kako ozloglašeni kriminalci sigurno utočište nalaze baš u Hrvatskoj. Objasnili bi što je, poučena primjerom Dragana Paravinje, policija poduzela da neki od preostalih silovatelja i ubojica koji slobodno šeću Hrvatskom i ovdje ne učine ono zbog čega ih traže druge države.

Gotovo sladostrasno odbijanje objave termina održavanja izbora i neskriveno uživanje u korištenju te demonstracije moći ukazuje na to da je vlast i samo vlast, ma kakve posljedice imala za zemlju i njezine građane, jedini afrodizijački motiv koji pokreće hrvatsku premijerku. Odgovoran premijer bio bi zabrinut zbog, primjerice, smanjenja broja stanovnika i dugogodišnje činjenice da je mortalitet veći od nataliteta. Jedino što je o tome imala reći premijerka bila je primjedba da je ona to izviješće trebala dobiti prije nego je objavljeno. Valjda stoga da se pobrine- kao što se to već događalo kad su mjesečna izvješća Zavoda za zapošljavanje bila nepovoljna – da javnost ne dozna istinu. Nijednom riječju nije komentirala sramotnu činjenicu da je Hrvatska jedina zemlja koja ima više birača nego stanovnika za što je, zbog upornog odbijanja da promijeni relevantne zakone, odgovorna upravo premijerka koja je tijekom predsjedničkih izbora 2005. godine osvojila, uz ostalo, i rekordan broj glasova davno umrlih birača.

Osim predstava na mnogobrojnim ljetnim festivalskim pozornicama zabavljat će nas i jednako brojne pravosudne predstave s premijerima, ministrima i generalima u glavnim ulogama. Premda je današnja premijerka obilno koristila stranačke crne fondove, premda je potpisivala dokumente, predsjedala povjerenstvima i zdušno podržavala i one poteze zbog kojih se nekima od protagonista pripremaju suđenja, ona se ponaša kao da o tome ništa ne zna. Za javnost tu je njezin prijetvorni osmjeh i usta puna EU, a iza kulisa pritisak na one koji je opravdano i argumentirano prozivaju kao svjedokinju ili kao potencijalnu optuženicu u tim procesima.

Premijerka nije smatrala nužnim komentirati izjavu jednog od istaknutijih HDZ-ovih zastupnika da u Hrvatskoj nisu i ne trebaju biti svi građani ravnopravni. Taj je zastupnik, vjerojatno misleći kao prosječni hadezeovac da, ako već imamo Hrvatsku, onda u njoj možemo raditi što hoćemo, možda doista i vjerovao da govori nešto pozitivno i korisno za hrvatske branitelje, ali je zapravo iznio pledoaje za antiustavno ponašanje i pravni kaos koji je omogućio da razni Legije, Matanići, Paravinje, Milovanovići i Kalinići u Hrvatskoj imaju sigurno utočište. Pritom pošteni građani imaju sve više razloga za strah i brigu o svojoj budućnosti s obzirom na beskrajnu, ciničnu neodgovornost koju prema njima iskazuje vlada Jadranke Kosor.