Baš sam ponosan na Riječane koji su još jednom dokazali svoj osjećaj pravednosti i privrženost "3. maju" i brodogradnji kao jednom od zaštitnih znakova Rijeke i cijele Hrvatske.

Naime, prije desetak dana je stigla predugo očekivana vijest sa sjednice Vlade o konačnom donošenju odluke i davanju jamstva "3. maju" za 52,5 milijuna eura. Siguran sam da bi bez podrške Riječana, bez njihovih više od 24 tisuće potpisa na peticiji sindikata metalaca, i dalje čekali na tu odluku. No, želio bih podsjetiti da se kod nas često događaju neke neshvatljive stvari. Naime, Vlada je na sjednici 2. srpnja donijela odluku o davanju jamstva u iznosu od 110 milijuna dolara "3. maju" i gotovo puna 4 mjeseca se nije događalo ništa. Dakle, unatoč odluci Vlade, unatoč gotovo potpunom prestanku proizvodnje u našem škveru, unatoč slanju stotina radnika na čekanje, unatoč kašnjenju i neizvjesnosti oko isplate plaća, Ministarstvo financija na čelu s ministrom Šukerom nije provelo, ili nije htjelo provesti, odluku Vlade i konačno izdati jamstvo neophodno za osiguranje kredita.

Nasreću to nije ponovilo s novom odlukom Vlade i nitko se nije usudio ponovo poigravati sudbinama tisuća radnika i njihovih obitelji koji ne traže ništa drugo nego mogućnost da rade posao koji najbolje znaju, da grade brodove. Ipak je 24 tisuće potpisa pokazalo svoju snagu, tim više što znam, a to znaju i u Vladi, da bi ih sljedeći puta bilo 50 tisuća, pa i više ako bi trebalo. Bravo radnici "3. maja", bravo sindikalisti, bravo Riječani! Ali bez opuštanja jer pred nama je uskoro drugi krug privatizacije.