Ovih se dana navršilo točno deset godina od kako sam prvi puta preuzeo dužnost gradonačelnika Rijeke. Bilo je to sad već davne 2000. usred Riječkog karnevala pa valjda više nitko nije znao tko je riječki gradonačelnik - Slavko Linić, Meštar Toni ili ja.

Kada vratim film unatrag, sjećam se da nije bilo lako preuzeti tu dužnost i svu odgovornost koju ona nosi, prije svega prema građanima Rijeke. Tih sam si dana često postavljao pitanje, mogu li ja to?

Prva godina mandata bila je izuzetno teška jer se osim protiv nelikvidnosti trebalo boriti i s percepcijom da sam gradonačelnik na daljinski upravljač. Naravno da su svi u gradskoj upravi, pa i u javnosti, svaki moj potez, svaku moju odluku, uspoređivali s postupcima mog prethodnika Slavka Linića.

Ne mogu odoljeti da ne napravim digresiju ili poveznicu jer imam strašan dojam da se povijest ponavlja - opet se nakon deset godina borimo s nelikvidnošću, a i u političkom životu se spominje daljinski upravljač.

Čestitka meni kao gradonačelniku najtransparentnijeg hrvatskog grada, u povodu 10 godina vođenja Rijeke, stigla je u obliku press konferencije u policiji na kojoj je objavljeno da je protiv mene podnesena kaznena prijava.

Hvala policiji, lijepa je čestitka, dosta bombastična! Svi u Hrvatskoj su je čuli i vidjeli. Osim mene budući da osobno tu kaznenu prijavu još nisam dobio, a na izmaku je već četvrtak.

Čovjek bi rekao da nismo puno naučili i da smo slabo napredovali, no ja ipak želim vjerovati da se hrvatsko društvo mijenja, prije svega u kontekstu svijesti građana o tome da nisu svi isti. Čitao sam različite komentare nakon jučerašnjih naslova po portalima i nakon današnjih naslovnica. Hvala svima koji su izrazili riječi podrške i koji nisu nasjeli na poruku da smo svi isti. Rijeka je uvijek bila vidno drugačija od drugih, a najveća nagrada za to je povjerenje Riječana.

I kao što sam već i rekao, neću dopustiti da se blati ugled ovog grada, mojih suradnika i mene osobno.