 |
|
Autor:
Obersnel Vojko
Datum:
31.08.2011
Objavljeno na:
Slika autor/izvor:
|
|
Objavi na:
|
|
|
Krajem ožujka, zajedno s izlagačima s područja Kvarnera te predstavnicima svih većih hrvatskih lučkih gradova, sudjelovao sam na Međunarodnom sajmu i konferenciji o kruzerima pod nazivomCruise Shipping Miami, u Miamiju, Florida.
Nivo sajma je svjetski! Kako na njemu sudjeluju sve zemlje koje imaju doticaj s morem, sam je sajam zaista velik i čovjek se dobro umori dok ga obiđe. Unatoč tome, organizacija funkcionira besprijekorno, sve je opušteno i bez glamura. Moj inozemni favorit je bio škotski štand na kojem su bez prestanka svirale gajde i šetali Škoti u kiltovima i vunenim čarapama. Posjetio sam i štandoveQuingdaa i Daliana, Rijeci prijateljskih gradova iz Kine, a naravno da nisam mogao zaobići štandove uvijek atraktivne Barcelone i Bilbaa.
Rijeka i Opatija imale su zajednički štand, a interes za Hrvatsku bio je velik. Susreo sam se mnogima, pa i našim ljudima koji žive u Miamiju. Jedan od njih je i Trogiranin Nikola B. Hrabar koji je među vodećim menadžerima u kompaniji Carnival Cruises.
Nakon Miamija, otišli smo u 40 km udaljen Fort Lauderdale, inače drugu najveću luku za kruzere na svijetu. Ovaj grad veličine je Rijeke i već duže vrijeme iskazuje interes za prijateljske odnose s Rijekom. Fort Lauderdale zasluženo zovu Venecijom Amerike radi brojnih čistih morskih kanala koji premrežuju grad, zbog čega je – primjerice – sasvim uobičajeno ići u restoran barkama. Na sjednici Gradskog vijeća Fort Lauderdalea prezentirao sam Rijeku koja im se jako svidjela, tako da do ljeta očekujemo posjet njihove delegacije budući da su izrazili želju za uspostavom prijateljske suradnje naših gradova. Za usporedbu, Fort Lauderdale drži potpuno javne sjednice na kojima je obavezno prisutno svih 5 (!) članova Gradskog vijeća, od kojih je jedan i sam gradonačelnik koji predsjedava sjednicom. Prisutni su ne samo mediji nego i zainteresirani građani, koji uvijek imaju slobodan pristup, postavljaju pitanja i slično, tako da sve skupa nalikuje pravom aktualnom satu.
Iz Floride smo odletjeli u San Francisco gdje sam imao dogovoren posjet Lučkoj upravi, budući je to grad koji je svoje bivše lučko područje pretvorio u kompleksni obalni projekt, tzv. Waterfront. Naime, država je San Franciscu prepustila upravljanje lučkom upravom, što je vrlo zanimljiv model! Nekadašnje lučko područje prepuno je turista iz cijelog svijeta koji uživaju u brojnim restoranima, suvenirnicama i mnogim drugim atrakcijama, među kojima je i ribarnica u kojoj svatko može na licu mjesta uživati u svježim plodovima mora. Premda je San Francisco među prvima u Americi započeo razvijati moderni obalni projekt, jedan je dio luke još uvijek u transformaciji, što je primjer da i u najrazvijenijim dijelovima svijeta transformacije traju i nisu uvijek brze kao što se katkad zamišlja. U svakom slučaju, San Francisco je prelijep grad, s pomalo europskim ugođajem i generalno - otkačen.
Za vrijeme našeg boravka, svakako je najaktualnija politička tema bila usvajanje zdravstvene reforme u američkom Kongresu. Osobno mi je teško shvatljiv otpor prema jednoj tako revolucionarnoj i korisnoj društvenoj promjeni. Ali, naposljetku je i konzervativna Amerika prihvatila potrebu socijalnog promišljanja zdravstva, koncepta kojeg smo mi svojedobno proizveli, da ne kažem izumili, budući da je upravo naš dr. Andrija Štampar bio među kreatorima ideje socijalnog zdravstva te jedan od osnivača Svjetske zdravstvene organizacije. Mnogi u Hrvatskoj nesvjesni su činjenice da je koncept socijalnog zdravstva jedan od naših najvećih "izvoznih proizvoda", koji se može usporediti s Teslom... Zahvaljujući promjenama iz 90ih, i odricanja svega što smo stvarali prethodnih godina, na najboljem smo putu da skupo platimo neke konzultante koji će nam prodati ono što smo sami, kroz ideje dr. Andrije Štampara, poklonili svijetu.
Čim sam sletio u Zagreb, doznao sam da je slučaj Tržnice premješten u Osijek i prvo što mi je palo na pamet bili su kulen, kulinova seka i dobra baranjska vina. Šalim se, naravno. Jer, priča o Jozefu K. i dalje traje: svi znaju što sam zgriješio, osim mene.
|
|||
