Što očekivati od ovih izbora? Prateći što rade dvije najveće političke grupacije: HDZ i „Kukurikavci“, čovjek bi jednostavno mogao reći: ništa. Ne bi to bilo po prvi puta. Barem takvog iskustva imamo napretek. Krleža bi to izrekao riječima:

„nigdar ni tak bilo

da ni nekak bilo,

pak ni vezda nebu

da nam nekak nebu“.

To zagorsko, kmetsko shvaćanje života, najbolje oslikava, kako prošlost, tako i hrvatsku sadašnjicu. Hrvatski čovjek preživio je Turke. Preživio je i Habsburgovce i Ugare i Talijane. Nadživio je i Karađorđeviće i vlastitog poglavnika, a potom i komunizam. Nakon početnog nesnalaženja, hrvatski muž je shvatio da mu ne ostaje ništa drugo nego i dalje trpjeti i čekati. Otišao je tako i Tuđman, a potom, hvala Bogu i „novo postkomunističko božanstvo“ – Ivo Sanader. Vlastitu neslomljivost Hrvati će, nesumnjivo, demonstrirati i nakon ovih izbora.

Sve što zna HDZ je pokazao. Popljačkali su zemlju uzduž i poprijeko. Ovo što se događa unutar njih slomilo bi bilo koju drugu stranku, ali ne i „temeljnju stranku hrvatskog naroda“. HDZ je sačinjen na onim iskonskim „boljševičkim temeljima“ i zbog toga i dalje stoji „postojano kao klisurina“. Alternativa takvome HDZ-u trebala bi biti koalicija koja se prozvala po jednome restoranu, što samo po sebi dovoljno govori o njihovoj političkoj, programskoj i ideološkoj utemeljenosti. Ne samo da je lider najsnažnije stranke te koalicije biran po marketinškom receptu isprobanom na Ivi Sanaderu, već se preuzimaju i drugi recepti iz HDZ-ove kuhinje. Jedan od njih je i tajenje programa do zadnjeg dana ili, ako si već primoran objaviti ga, onda on mora odisati optimizmom, bez obzira koliko taj optimizam bio nerealan. Sjetimo se samo „jamstvene kartice“.

Takav, neodgovoran model političkog djelovanja funkcionirao je sve do negdje prije i mislio sam da je konačno istrošen, jer nam prijeti slom i nužne su odlučne mjere. Koalicija, koja nastupa s jednom širokom narodnjačkom platformom s ciljem predstavljanja cijelog društva, mora dati jasan odgovor na koji način će voditi državu. Ili je već gotova stvar dolazak MMF-a, koliko god to oni negirali. Koliko sam shvatio, dopuštam da sam malo ograničen, rješenje za postojeće gospodarske probleme oni vide u novcu iz mirovinskih fondova te fondova EU-a. A budući se nešto mora i zaraditi (za vlastita poduzeća), umjesto jednih infrastrukturnih projekata, raditi će se drugi. Mislio sam da je HDZ-ov „kanal Dunav-Sava“, vrhunac besmisla i uzaludnog trošenja novaca, sada vidim da sam bio u zabludi, jer nova garnitura bi htjela crnomorske brodove dovući i u Zagreb. Stvarno inventivno.

Za izvlačenje iz gliba u koji tone država potrebna je vizija, potrebna je politička odlučnost i potrebni su ljudi koji imaju te dvije karakteristike. Toga nema ni kod HDZ-ovaca ni kod „Kukurikavaca“, a svojim djelovanjem ovim dvjema grupacijama se približava i državni nam predsjednik. Ali dobro, stvari nisu tako crne da ne bi mogle biti i crnje. U svakom slučaju, radi utjehe, uvijek se možemo vratiti Baladama Petrice Kerempuha.