Lesar Dragutin

13.09.2009

Nebu išlo

Tweet

 

Planirao sam da ovaj post pišem jučer ali nakon cjelodnevnog posla u voćnjaku bio sam toliko umoran da nisam ni otvarao računalo. Nemjeravao sam pisati o uspješnim pregovorima Jadranke Kosor i Boruta Pahora i njihovom dogovoru da se skine blokada Slovenije o pristupnim pregovorima Hrvatske za člansvto u EU s jedne strane i s druge, da s pregovori o graničnom sporu nastave i razdvoje od onih europskih. To je dobro završilo. Samo da još odbori za vanjsku politiku i europske poslove slovenskog parlamenta potvrde dogovor i evo nastavka našeg puta u EU. Taj „samo još“ moramo ipak pričekati jer nas iskustvo uči da u Ljubljani ništa nije gotovo dok i eventualni referendum ne kaže da je gotovo. A neki ga već najavljuju.  

Mediji su o tome već sve napisali, objavili su i pismo Jadranke Kosor upućeno Švedskoj kao predsjedavajućoj EU . Ali moram spomenuti činjenicu da je bilo i pogrešnih tumačenja. Tako su neki mediji, posebno mislim na vijesti na jednoj od naših televizija dogovor protumačili da se granični spor mora RIJEŠITI do ratifikacije Pristupnog ugovora Hrvatske u članstvo u EU.  To naravno nije točno jer je dogovoreno da se SPORAZUM O NAČINU rješavanja graničnog spora mora potpistai do ratifikacije Pristupnog ugovora što znaći da se problem granice rješava onda kada Hrvatske već bude članicom EU-a.

Mnogobrojni analitičari pokušali su odgonetnuti razloge iz kojih je SADA bio moguć dogovor koji po sadržaju nije novi. Sve što je sada dogovoreno, na pregovaračkom stolu bilo je i u proteklih 5-6 mjeseci a do dogovora nikako. I krenuli su od uspoređivanja usklađene garderobe , načina koračanja, rukovanja, osmehivanja, ozarenih lica, .....

Oni ozbiljniji pak su ustvrdili da je taj pomak postignut zahvaljujući tihoj diplomaciji  koju je nametnula i vodila Švedska kao predsjedavajuća EU-a.

 

A ja pak sam u svom postu želio pisati i obrazlagati svoje mišljenje (nagađanje) da tihu diplomaciju nije nametnula i vodila Švedska nego SAD, ne Stockholm nego Washington.U svojim saborskim rasprava posvećenim odnosima sa Slovenijom nekoliko puta sam rekao da „mrkva“ koju EU pokazuje Ljubljani neće biti dovoljna tako dugo dok  Ljubljana ne osjeti „batinu“ Washingtona.  

I onda u dnevnku HTV-a ide izjava glasnogovornika ministarstva vansjkih poslova SAD-a koji kaže da su jako zavodoljni što su (i) oni bili dio te tihe diplomacije. I „ubije“ mi temu. 

Sada mi preostaje samo to da napišem razloge ZAŠTO su amerikanci odlučili slomiti Sloveniju.

Do kraja devedesetih amerikanci su pokušavali učinit sve da se EU ne širi na više od 15 do 17 članica, posebno ne na zemlje iza nekadašnje „željezne zavjese“. Nije im odgovarala velika i jaka ujedninjena Europa, veliko i uređeno gospodarstvo s velik tržištem i stabilnim financijskim sektorom. Posebno im nije odgovarao pokušaj dogovora Europe o zajedničkoj obrambenoj politici.

Kada su vidjeli da proces širenja EU ne mogu zaustaviti, promjenili su taktiku i poticali što veći broj zemalja da uđe u EU. Širenje, što veće širenje, dovođenje nesređenih gospodarstva, nestabilnog financijskog sektora, demokracija koje se još demokratiziraju, nestabilne političke prilike u pojedinim članicama, susjedi koji se svađaju... i time oslabiti Europsku uniju i zaokupiti ih s podosta problema. U tom kontekstu treba promatrati i neuspjeh u pokušaju usvajanja Europskog ustava.

U toj strategiji je i formula da je članstvo u NATO-u dobra preporuka i za članstvo u EU.

Suprotno raširenom mišljenju u Hrvatskoj, izrečeno nekoliko puta i u Saboru, nisu sve članice NATO-a iz Europe ujedno i članice EU-a.

Norveška jeste u NATO-u ali uporno ne želi u EU, Island jeste u NATO-u i do sada nije htio a sada bi trčećim korakom želio u EU, Turska jeste u NATO-u ali već petnaestak godina ima samo status kandidata za EU, Hrvatska je u NATO-u ali ju Slovenija nije puštala u EU, Albanija je u NATO-u ali još nije ni kandidat za članstvo u EU.

I budite sigurnio da će daljni proces širenja Europske unije ići prema Islandu, Hrvatskoj, Turskoj , Albaniji, Makedoniji (koja ima status kandidata za EU ali unatoč naporima Washingtona nije primljena u NATO i Ukrajini,  koju Washington (za sada) nije uspio (uz Makedoniju) ugurati u NATO.  I eto vam Europske unije na granicama Azije.  

 

Kada sam već nabrojio članice NATO-a a koje nisu članice EU-a, evo i popis država koje jesu članice EU-a a nisu (niti žele biti) u NATO-u: Austrija, Irska, Cipar, Finska, Švedska, i Malta.

 

Američka diplomacija lukavo je iskoristila odlazak Ive Sanadera i pretvorila ga je u RAZLOG obovi pregovora Zagreb-Ljubljana. Time je pomogla Pahoru i dala mu oprvadanje za otvaranje pregovora.

Potpuna TAJNOST SADRŽAJA pregovora onemogućila je oporbu i medije  i u Sloveniji i u Hrvatskoj da eventualno stvaraju  nepovoljno medijsko okruženje.

I na kraju, RAZDVAJANE pregovora o članstvu Hravtske u EU i onih o graničnom sporu KUPOVINA je VREMENA. Ako Hrvatska pregovore završi do polovice 2010., ratifikacija Pristupnog ugovora u parlamentima članica trajati će do kraja 2011. To pak znaći da u EU možemo ući početkom 2012. I tek tada se započinje arbitražno  rješavati granični spor Hrvatske i Slovenije. Ako ga prije toga ne rješimo bilateralno. 

 

I sada Jadranka Kosor dolazi u apsurdno situaciju: uspjeh sa Slovenijom otvoriti će joj nove probleme. Naime, do sada je blokada Slovenije prikrivala onu drugu, težu i ozbiljniju koju predvode Velika Britanija, Nizozemska i Finska. A te su nam države stavile blokadu na poglavlje 23. –pravosuđe i temeljne slobode. Uz javnosti razvikane topničke dnevike, borba protiv korupcije, odnosno izostanka borbe najveća je zamjerka ovih država.

Koliko sam imao prilike čuti, sve smo uspješniji u dokazivanju da smo u Haag dostavili sve što smo imali- našli a značajno je i to da se protiv trojice građana vodi pravosudni postupak zbog uništavanja dijela vojne dokumentacije.

Sada na površinu dolazi korupcija. A tu je Jadranka najtanja. Ili i tu očekuje pomoć tihe diplomacije?  

 

A nema te diplomacije koja će nam pomoći u rješavanju problema u glavama nekih biskupa.Citiram „Jutarnji list“:

 

„Biskup Štambuk osvrnuo se i na skorašnje izbore za predsjednika RH te se upitao: 'Ne bi li bilo normalno i poželjno da budući predsjednik katoličke Hrvatske bude katolik, ne samo po listu, nego i po svjedočenju života?'“

 

Tu ne pomaže diplomacija. Samo medicina. Urologija. Ili gastroenterologija?