Kad god se u onoj tamo crnoj Jugi zakurio nekakav cirkus, kad je netko digao glavu, kad su se nacionalisti osokolili i napali na „zjenicu oka“, a liberalni tehnomenadžeri na „osnove socijalističkog samoupravljanja“, pa kad je iz CK došao mig, pojurili su telegrami podrške, pisma podrške i slična podrška. Pošta je bila zatrpana, telegrafi su se usijali, a neprijatelji socijalističkog samoupravljanja i bratstva i jedinstva naših naroda i narodnosti nisu mogli disati od strave - užasnuti pravednim gnjevom. Pravedni gnjev je prema provjerenom receptu uvijek došao najprije s prepoznatljivih adresa – organizacija SUBNOR-a, tvorničkih komiteta željezara, tvornica turbina i sličnih mjesta.

Prednjačili su Željezara Sisak, karlovačka Jugoturbina i Končar. Tu su komiteti bili jurišnog tipa. Nakon tako jasno i precizno formuliranih stavova radničke klase i najsvjesnijih pripadnika komunističkog pokreta, pokrenula se mašinerija, i u roku od tjedan dana i najmanje općine iz zabiti za koju nitko nije čuo slale su svoje telegrame (kako su došli do pošte, ne zna se), pa razna društva, od književnika do promatrača ptica pjevica, a na kraju su članovi CK slali i smi sebi telegrame, da se ne misli kako oni krivo misle. Nakon desetak dana neprijatelji su bili osuđeni, ako se nisu pokajali pa i sami poslali telegram, potom osuđeni, i krenulo se dalje. U nove radne pobjede. Ponekad je to bilo šaljivo, ali najčešće, recimo sedamdesetiprve, prije svega tragično. No, preživjeli smo. Ali nismo zaboravili.

Danas više nitko normalan (osim onih u Hrvatskom saboru) ne šalje telegrame. Danas imamo Internet. Ovih dana čitam „Jednoglasnom odlukom karlovački Županijski odbor HDZ-a dao je punu potporu Vladi RH i njezinoj predsjednici te legalno izabranom Predsjedništvu HDZ-a na čelu s predsjednicom Jadrankom Kosor, priopćio je večeras karlovački HDZ nakon sjednice Županijskog odbora proširenog s predsjednicima gradskih i općinskih odbora HDZ-a.“ pa u istom članku da takvu potporu šalju Koordinacija udruga iz Domovinskog rata Sisačko-moslavačke županije i još Udruga branitelja liječenih od postraumatskoga stresnog poremećaja Šibensko-kninske županije "Tvrđava Knin". Lijepo. I domoljubno, svakako, u skladu sa svijetlim tradicijama.

A na portalu „Nacionala“ danas je osvanula i slijedeća vijest:

„Čelništvo Hrvatske demokratske zajednice razmatra mogućnost da započne kampanju prikupljanja potpisa podrške Vladi, kao odgovor inicijativi Dragutina Lesara, čija stranka Hrvatski laburisti - Stranka rada već tjednima prikuplja potise građana koji traže Vladinu ostavku. To je Nacional doznao od izvora u vrhu stranke. Prema tim informacijama, iz stranačke središnjice već su uputili prve upite županijskim organizacijama o tome koliko bi svaka od njih potpisa mogla prikupiti.

Budući da stranka službeno ima više od 200 tisuća članova, u vrhu HDZ-a procijenili su da u najboljem slučaju mogu očekivati ukupno 400.000 potpisa, a u pojedinim županijama i više od 50 tisuća. Ipak, navodno je odgovor županijskih organizacija bio vrlo suzdržan, tek ih se nekolicina obvezala da će prikupiti maksimalno 10 tisuća potpisa. Ako su te informacije istinite, može se zaključiti da popularnost hrvatske vlade trenutačno nije na zavidnoj razini čak ni među članovima stranke, pa bi na kraju inicijativa prikupljanja potpisa za podršku Vladi mogla izazvati više štete nego koristi.“

Očito se je Centralni komitet HDZ-a zabrinuo zbog pada popularnosti svoje predsjednice i zbog toga što tamo nekakvim laburistima deseci tisuća ljudi potpisuju pismo kojim se traži ostavka njihove vlade. Pa se sad svjesne snage javljaju. Bilo bi pošteno, kad su već toliko uvjereni u ispravnost i korisnost ove vlade, da su postavili štandove na trgovima i skupljali potpise. No, tako javno se vjerojatno ne osude. Naravno, s pravom. Tko zna što bi im se moglo dogoditi i kako bi oduševljeno građani Hrvatske reagirali na takvu inicijativu. Možda i previše oduševljeno, a možda i fizički. Nikad se ne zna.

Kako god, prva je, kažu obaviješteni izvori, ideja bila prikupiti 450 000 potpisa za podršku vladi i premijerki. Onda su shvatili da bi to bilo preko dva potpisa po članu stranke (kažu da ih ima 200 000), a to nije realno. Pa su od takve vrste podrške odustali i počeli se baviti komitetskim priopćenjima. A nije trebalo. Gotovo sam sasvim siguran da bi sakupili 150 000 potpisa. Puno lakše nego otvorili 150 000 radnih mjesta, što je premijerka obećala u napadu ničem izazvanog optimizma (ili bi te tlapnje trebalo nekako drugačije nazvati).

Komitetska pisma i telegrami podrške nikad nisu pomogli vlasti, pa neće ni ovoj. Pokazivali su, kako sedamdesetih tako i dvije tisuće jedanaeste, samo besmisleni strah i podaničke duše koje se klanjaju velikom bratu (a sestri pogotovo). Dobro, gospodo, ako je sestri to drago, a ako vas zbog toga ne boli niti jedan dio tijela, postavite se i ubuduće. Uvijek ima nekog tko to od vas očekuje.