Stvarno, ova vlast je genijalna za kreiranje problema, u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Problemi se kreiraju na različite načine, ali u svaki je uključeno barem par milijuna dolara (eura, funti, švicaraca ili tako nečeg). Dotična valuta u ovom ili onom obliku završi u nečijem džepu, a kad se to sazna onda nastaju – problemi. Nakon punog Remetinca i USKOKa koji radi u tri smjene stvarno nema smisla trošiti prostor ove stranice i vrijeme da se nabrajaju primjeri koji gornju tvrdu potvrđuju. Društvo je kompletno, ali zaista kompletno, spremno za produženi odmor na mjestu na kojem se država brine da imate što pregristi i gdje položiti umornu glavu.

Ali to je, zapravo, druga tema.

Aktualna tema nije tako profana. Aktualna tema je produhovljena, makar se opet svodi na par milijuna eura uz usputnih par anđela, jednu biskupiju, jednog kardinala, jednog Tita, jednog papu, dva kruga parlamentarnih izbora i još ponešto sitnica koje nisu vrijedne spomena.

Onaj tamo Tito sporazumio se s Talijanima da se, jednom za uvijek, riješe problemi oko otimanja imovine (otimala se, mada se to onda nekako ljepše zvalo) i to tako da Italija plati odštetu ljudima od kojih je imovina oteta (uključujući i crkvu), a ona crna Jugoslavija da to plati Italiji. To je koštalo par vagona novaca, ali smo za to nešto ipak dobili. Tito je, kao što je općepoznato, umro. Onda se raspala i njegova Jugoslavija. Pa je Hrvatska postala vlasnica svega u Hrvatskoj (što je relativno logično). Onda su došli frkoviti izbori 2000. godine i u pripremi se trebalo osigurati da se s oltara čuje prava riječ pa je Republika Hrvatska crkvi vratila što je trebala vratiti, ali i ono što nije, za što je Titova Jugoslavija već jednom platila (i potpisala neke tamo sporazume). Kad su gospoda iz crkve dobili nešto što im je već jednom plaćeno počeli su to rasprodavati. Što je, naravno, bilo njihovo pravo jer s poklonom možeš kako hoćeš. Na taj su način par milijuna vrijednosti nekretnina pretvorili u eure. Porečka biskupija za te je novce napravila nešto pametno. Pojma nemam što, ali to i nije moja stvar.

Tu u priču ulazi gorespomenuti papa. Njemu se, a potaknutom zločestim iredentistima u vidu nekih benediktinaca, učinilo da treba uspostaviti pravdu i vlasništvo nad plaćenom i poklonjenom imovinom vratiti onima koji su tamo bili prije Tita. Na što, naravno, ima pravo. Crkva je jedinstvena i centralizirana i papa jednostavno radi s crkvenom imovinom ono što on misli da treba.

Sad nastaje frka. Dio naše svete zemlje prelazi u ruke nekim tamo benediktincima iz Italije, dakle kradu nam zemlju. Nisu doduše rekli da će ju iskopati i odnijeti, ali svejedno. Na to nema pravo ni papa, kaže naša vlast. Jer naša vlast po svaku cijenu brani suverenitet ove zemlje. Doduše, do sada im je ponešto od suvereniteta uteklo (od banaka do INE, a ZERP da se i ne spominje), ali sad više ne daju. NI papi.

Tu se sad otvara tema još jednih parlamentarnih izbora. Dvije se stvari tu mogu napraviti.

Jedna je da se još jednom plati plaćeno i poklonjeno, da se benediktincima isplati vagon novaca, a naš biskup (ovaj put u svojoj biskupiji od stoljeća četvrtog, ne sedmog) ostane gdje je sada i da se vjernici s propovjedaonice upozore na to tko je to zaslužan što je naš biskup ostao tu gdje jeste, bez da im se kaže tko je to platio, naravno.

Drugo rješenje je radikalnije, ali je povijesno iskušano, doduše ne na temi imovine (mada je i tema imovine bila aktivno uključena) već na temu ženidbe. Henrik VIII engleski razvrgnuo je odnose s Vatikanom želeči: (1) uzeti novu ženu bez davljenja pape i (2) preuzeti imovinu crkve i samostana u Engleskoj. Pa je osnovao englesku crkvu. Znam da je rješenje radikalno, ali radikalna su i vremena. Za kardinala lako, sjetimo se Becketa. A tu se uključuju i na početku spomenuti anđeli. Kako? Pa oni su zaduženi za rješavanje problema u Hrvatskoj, nitko drugi to i onako ni ne pokušava. A kad bi se stvari riješilo na ovaj naćin, to bi bili hrvatski anđeli. I zna se što hrvatski anđeli rade – pomažu hrvatskoj vladi da dobije još jedne izbore.