Predsjednica Vlade Jadranka Kosor tijekom svoga posjeta Istri u ponedjeljak 6. rujna 2010., dva puta je izjavila da Hrvatskoj nije potrebna prisutnost Međunarodnoga monetarnog fonda. To jest, premijerka je htjela razumnom narodu, koji prati djelovanje te međunarodne ustanove, dati sigurnost da do regulatorskog diktata inadzora MMF-a ne će doći, te da će naša država oporaviti se financijski i gospodarski bez te konfliktne intervencije. Svakako je to hvale vrijedna izjava gospođe Kosor, posebice ako je ona osnovana na realnoj financijskoj situaciji Republike Hrvatske.

Protiv toga razumnog stava predsjednice Vlade što se MMF-a tiče, nastala je izluđena kampanja ekstremne ljevice, koja preko svojih medija i likova zahtijeva hitni dolazak MMF-a, predstavljajući taj centralni entitet svjetskoga bankarstva kao neku karitativnu, nepogrješivu i prijateljsku instituciju, koja će biti melem za sve naše rane, dvojbe, rizike i nedostatke.

Nakon što je pred tjedan dana ''Jutarnji list'' ultimativno zahtijevao: ''Zovite MMF'' debelim slovima na svojoj prvoj stranici, u svom izdanju od 7. rujna 2010. tjednik ''Globus'' isto tako senzacionalistički najavljuje da u svjetskoj bankarskoj centrali iščekuju ''Jadrankin poziv'', pa nastavlja glavnim naslovom: ''Zovite nas i šaljemo pomoć''.

Dezinformacija pri predstavljanju stavova MMF-a prema Hrvatskoj

U tekstu se kategorički tvrdi da čim taj poziv MMF-u stigne, ustanova će nam već u prvoj godini dati 2,35 milijardi eura, a u drugoj godini isto toliko. Tu zaista ružičastu vijest časopisu je navodno priopćila bivša Reutersova novinarka a danas jedna od glasnogovornica MMF-a, Simonetta Nardin, u ime – kaže časopis - Zuzane Murgašove, jedne osrednje pozicionirane dužnosnice u Fondu. Ipak, ona se vjerojatno nije usudila na sebe preuzeti odgovornost tako ozbiljne izjave.

Koliko, kada i kako MMF pruža neki kredit, te pod kojim uvjetima, predmet je odluke Vijeća guvernera i Izvršnoga Odbora, nakon dugih prethodnih rasprava i razmatranja monetarnog i financijskog odbora unutar te iste ustanove. O stavu MMF-a prema Hrvatskoj prerano je izbacivati informacije ili dezinformacije. Jedino je konkretno to da krajnja ljevica i pristaše tzv. zapadnoga Balkana žele da što prije MMF stavi Hrvatsku pod svoju „tutelu“, koja nigdje nije bila samo financijske naravi.

Dapače, svugdje gdje MMF nastupa, pretvara se u ključni politički čimbenik te stvara socijalni, znanstveni, obrazovni i gospodarski potres, recesiju i, veoma često, ogromne frustracije na gotovo svim poljima ljudske djelatnosti. Iako se je zbog veoma loših ishoda opće strategije MMF-a kroz mnogo godina, od 2005. do danas, unutarnji sustav donošenja programa djelomično izmijenio, države u razvoju i u tranziciji nisu zadovoljne MMF-ovim radom.

Da ne govorimo o zadnjem sukobu turske državne politike s MMF-om, a niti o oštrim kritikama neovisnih ekonomista i financijskih stručnjaka kada govore o MMF-u, napomenimo da je čak i unutarnje MMF-ovo tijelo koje nadzire unutarnje poslovanje i stručni rad (IEO) institucije, nedavno ocijenio da je politika prema Africi, u koju se teoretski ulažu milijarde dolara, ''konfuzna, neodređena i netransparentna''.

Ali to nije sve: pred nekoliko mjeseci predsjednik Središnje europske banke okomio se je na MMF, te je čak zahtijevao da se financijska europska pomoć Grčkoj ''u nikojem slučaju ne kanalizira preko MMF-a''. A tko želi zaista saznati istinu ne samo o radu na terenu te ustanove, nego i o znanju njihovih stručnjaka, neka prouči elaborate Jeana Claudea Tricheta iz veljače i ožujka 2010. kao odgovor Fondu na savjete koji su iz njega proizišli za rješavanje krize u Europskoj uniji. Dakle, oni koji kritički gledaju na rad MMF-a nisu neki marginalci ni u znanju ni u politici ni u proeuropskim stavovima i radu.

Kratka povijest duge mržnje prema slobodi i neovisnosti

Osim časnih, rijetkih a ponekad i slabo uvjerljivih iznimaka, u Hrvatskoj su organizirani ekstremni ljevičari redom bili „jugoslaveni“. Još pri samom rođenju Kraljevine Slovenaca, Hrvata i Srba nikla je iz redova Komunističke partije krilatica ''Crvena Jugoslavija – protiv nacionalnih razdora''. U travnju 1919. na Kongresu ujedinjenja, u Beogradu, kad se je uz sudjelovanje od preko četiristo delegata stvorila ''Socijalistička radnička partija Jugoslavije -komunista'', čak su i prisutni socijaldemokrati pozdravili ''put u čelično jedinstvo svih naroda'', baš isto kao i profesionalni komunisti koji su na kongres stigli iz Ženeve i Rusije.

Četrnaest mjeseci kasnije, na II. kongresu organizacije održanom u Vukovaru, kada su socijaldemokrati u svojim stavovima bili do kraja pripitomljeni, stranka se je preimenovala u ''Komunističku partiju Jugoslavije'', te ponovno stavila naglasak na programsku izjavu Kongresa ujedinjenja, posebice na onu stavku koja ''osuđuje sve vidove nacionalističkih psihoza, plemenskih separatizama i obnavljanja nacionalnih sukoba''.

Radilo se je o izjavi službene organizacijske mržnje prema nacionalnim pravima naroda (a ne plemena), a ta službena komunistička mržnja je upravo prouzročila teške nacionalne sukobe u posljednjih 90 godina.

Ideologija nacionalne mržnje od 1919. do SDP-a, HNS-a i IDS-a

Danas također, kao i 1990., likovi s vrha SDP-a, IDS-a i HNS-a, te razni nositelji medijske i intelektualne protukulture, svojom mržnjom na sve što je hrvatsko provode partijsku rezoluciju iz 1919. Prva linija političke ''elite'' mogla bi te rečenice i danas potpisati kada zbog nove svoje formalne uloge u javnosti za njih to ne bi bilo štetno. Ipak, oni se na djelima dokazuju vjernim izvršiteljima Kongresa ujedinjenja.

Od 1919. do danas, ništa se među njima nije promijenilo. Bilo je kratkih razdoblja u kojima je Moskva prividno davala na znanje da bi prihvatila postojanje Hrvatske izvan Jugoslavije, bilo je okolnosti u kojima su iz taktičkih razloga čak i partizani širili u vrijeme borbi Drugoga svjetskog rata glasine o tomu kako bi oni mogli Hrvatsku prihvatiti u jednom ili drugom regionalnom sklopu.

U tim kratkim razdobljima, jugoslavenski fanatizam i nametanje srpskog ekspanzionizma privremeno se je stišavao. Ali komunistička politika u Hrvatskoj i spram Hrvatske u svakom trenutku, pa i u tim efemernim razdobljima, svojim djelovanjem gurala je našu državu u Jugoslaviju i snažno se borila za očuvanje te multinacionalne konstrukcije, pod hegemonijom stranih ekspanzionista.
 

Pojedinci, koji su imali neku namjeru da obrane interese svog naroda u relativnoj slobodi unutar komunističkog pokreta, tragično su završili, kao na primjer Andrija Hebrang, ponajviše zbog toga jer su ti ljudi bili minimalna manjina unutar partijskih redova, ali i zato jer su vanjski čimbenici, koji su komunizam hranili, htjeli da Jugoslavija zauvijek ostane pod beogradskom diktaturom.

MMF nas ipak „očekuje“ na kraju puta eventualnog poraza

U sadašnjoj situaciji Hrvatske ne opravdava se frenetičan pritisak u vezi s MMF-om. I prva i druga Jugoslavija nastale su iz ruševina koje su prouzročili svjetski ratovi. Treća Jugoslavija („zapadni Balkan“) o kojoj sanjaju današnji komunisti i balkanci, trebala bi nastati iz društvenih ruševina koje bi diktat MMF-a mogao stvoriti u Hrvatskoj. Na Hrvatskoj vladi je teška moralna obveza da fraze o tome kako ne želi pod patronat MMF-a, potkrijepi žurnim mjerama u korist proizvodnje i izvoza, što nije nemoguće čak ni pri današnjoj financijskoj oskudici.

Ima u Hrvatskoj vrhunskih ekonomista koji se ne slažu s gospodarskom politikom i koji svoje programe temelje na razvoju ekonomije: na žalost, oni ne mogu postići uopće da ih se makar sasluša jer birokrati, slugani balkanskog projekta i udbaška struktura, prejaki su - unutar vrhuške, naravno -, pa ne dopuštaju modernizaciju zakonodavstva, preustroj državne uprave ili preusmjeravanje gospodarstva. Ne dozvoljavaju niti ponovnu uspostavu suradnje s mnogobrojnim i visokokvalitetnim hrvatskim iseljenicima, koji su od te vrhuške u državi, sustavno i planski šikanirani.

Isto tako žurno je da stranka koja predvodi Vladu ispravi svoje pogrješke od 2000. do danas toleriranjem korupcije i pogodovanjem dekroatizacije unutar svojih redova i u cijeloj državi. U suprotnome, to što je danas samo dezinformacija nekih medija o MMF-u, zaista će sepretvoriti u istiniti scenarij u roku od nekoliko mjeseci.