Iako je još više od godinu dana do parlamentarnih izbora u Hrvatskoj - hrvatski mediji, bolje reći mediji u Hrvatskoj - jer za većinu bi se moglo reći da su više bruxelleski nego hrvatski, presudili su: Hrvatska će potpuno pocrveniti jer će Hrvatskom vladati crveni trijumfirat. Uz crvenog predsjednika Ivu Josipovića s Pantovčaka na vlasti će biti budući predsjednik vlade titoist Zoran Milanović i petokolonašica Vesna Pusić, buduća ministrica vanjskih poslova, a sve će veću ulogu imati i "crveni" sindikati.

"Kukuriku" koalicija uz pomoć Josipovića i "crvenih" sindikata već se ponaša kao pobjednik. Svi zajedno povlače poteze kao da su već došli na vlast. Ne taje svoju strategiju. Ukratko ću navesti njihove glavne ciljeve:

1. Kriminalizirati državno i vojno vodstvo Hrvatske, dovršiti detuđmanizaciju, poništiti stečevine Tuđmanove državotvorne politike, kriminalizirati Domovinski rat, ustvari ukinuti Hrvatsku kao nacionalnu državu Hrvatskog naroda utemeljenu na vrijednostima Domovinskog rata.

2. Umjesto Tuđmanove Hrvatske utemeljene na vrijednostima Domovinskog rata stvoriti treću Hrvatsku kao kvazi državu koja će biti utemeljena na vrijednostima komunističkog antifašizma. Obraniti komunističke zločine te provesti lustraciju, ne komunističkih zločinaca, nego svih onih koji tu lustraciju traže, koji govore istinu o titoizmu i komunističkom antifašizmu.

3. Stvoriti pretpostavke za stvaranje autonomije unutar Hrvatske odnosno za federalizaciju Hrvatske. Ne radi se samo o programu pretvaranje srpske nacionalne manjine u srpski narod, ne radi se samo o stvaranju srpske autonomije, nego i o autonomiji Istre.

4. Izdaja Hrvata u Bosni i Hercegovini, rušenje koncepcije Hrvatske pomirbe i zajedništva cijeloga hrvatskog naroda, Hrvata u Hrvatskoj, Hrvata u Bosni i Hercegovini i Hrvata iseljenika.

5. Vratiti se na politiku borbenog ateizma, rušiti sve nacionalne svetinje i vrijednosti te se obračunati s Katoličkom Crkvom kao zadnjom crtom obrane nacionalnih interesa i Hrvatske utemeljene na vrijednostima Domovinskoga rata.

Josipović „oduševio“ Vesnu Pusić

5. Širenje destrukcije, apatije, stvaranje atmosfere da ni jedna Hrvatska nacionalna institucija ništa ne vrijedi s konačnim ciljem ne samo kriminalizacije Tuđmana i Domovinskog rata, nego i HDZ-a i drugih hrvatskih stranaka. U provođenje takve strategije već je mnogo učinjeno a svakim danom se ide sve oštrije i otvorenije. Evo samo nekoliko konkretnih strateških akcija.

Predsjednik Josipović je u parlamentu u BiH optužio Hrvatsku odnosno hrvatsko državno vodstvo 90-ih godina da je krivo za sve zlo što se dogodilo u Bosni i Hercegovini čime je oduševio buduću ministricu vanjskih poslova Vesnu Pusić koja se kao buduća ministrica sprema provesti svoju politiku koja se temelji na krivotvorini da je Hrvatska agresor na Bosnu i Hercegovini, da je izvršila etničko čišćenje Srba u Hrvatskoj i da nema Domovinskog rata nego da se radilo o prljavom dogovornom ratu srpskog i hrvatskog nacionalizma radi komadanja Bosne i Hercegovine.

Takva politika Hrvatske bosanskohercegovačke pretvara u zločinački narod i pogoduje onim snagama koji ih žele pretvoriti u nacionalnu manjinu i graditi Bosnu i Hercegovinu na dvojnom suverenitetu Srba i Bošnjaka.

6. Priprema se povlačenje tužbe za genocid protiv Srbije kako bi se Hrvatska kriminalizirala a Srbija amnestirala, kako bi se podijelila krivnja čak štoviše kao bi se Hrvati i Hrvatska kao žrtva agresije pretvorili u agresora.

7. Događaj u Srbu kao rehabilitacija četništva ima višestruko značenje: to je priprema za strategiju da se kao temelji hrvatske države utvrdi komunistička revolucija a ne Domovinski rat. To je i priprema za politiku pretvaranja Srba od nacionalne manjine u narod koji dijeli vlast s hrvatskim narodom, odnosno to je priprema za zahtjeve za srpskom autonomijom koja će dovesti i do zahtjeva za autonomijom Istre. Zato nije slučajno da se crvenom trijumviratu pridružuju i Ivan Jakovičić i Damir Kajin sa svojim planovima autonomije Istre.

Josipovićev posjet Miloradu Dodiku i njegovo muziciranje u ispunjavanju glazbenih želja Dodika u njegovim dvorima čin su legalizacije antihrvatske politike jer znače faktično priznavanje Republike srpske i prihvaćanje etničkog čišćenja kao trajnog stanja. Na žalost, toj se izdaji pridružio i HDZ Hrvatske kada je prihvatio ultimatum opozicije i hrvatske državljane izvan Hrvatske sveo na građane manje vrijednosti s manjim pravima.

Širi se rušilačka klima, antipoduzetnička klima, širi se beznađe i apatija. Pojačavaju se napadi na Katoličku Crkvu i sve što je domoljubno. Tvrdim da većina Hrvata ne samo da nije za takvu politiku nego da joj se i iz dubine svoje duše protivi, da je šutljiva većina odlučna prestati biti šutljiva većina i suprotstaviti se takvoj odluci.

Ljudi su dezorijentirani

Međutim problem je u tome što ta šutljiva i potisnuta domoljubna većina djeluje kao razbijena vojska, što nema vođe i vodstva, što nemaju jasnu izgrađenu strategiju, što nije organizirana, što nema nikoga tko bi uzeo hrvatsku zastavu i narodu rekao: Za mnom!
Jadranka Kosor, Vlada i HDZ u velikim su teškoćama. Izloženi su stalnim ultimatumima i ucjenama. Njima prijeti ne samo da izgube izbore nego da i nestanu s hrvatske političke scene, da budu razapeti na križu.

Pravaške stranke su razbijene i posvađane. HSLS je nestao s hrvatske političke scene kao parlamentarna stranka. Hrvatske desne i domoljubne male stranke uzimaju 20-ak posto glasova koji im propadaju. Zato je ključno pitanje što će učiniti HDZ, pravaši, kršćanske stranke i neovisni kandidati: Miroslav Tuđman, Josip Jurčević, Milan Bandić, što će učiniti Željko Kerum i drugi. Je li moguće povezati te snage, ako je moguće s kojom strategijom?

Ipak je najveća odgovornost na HDZ-u. Vodstvo HDZ-a mora povući još ove jeseni nekoliko ključnih poteza, mora na djelu pokazati da nije ''stranka opasnih namjera'', nego da je stranka ozbiljnih namjera, sposobna ponuditi program izlaska iz krize, pobijediti na izborima okupljanjem svih domoljubnih snaga kroz prijeizborne i poslijeizborne koalicije.

Situacija je slična prošlim parlamentarnim izborima. Tada je Ivo Sanader ponudio jedan domoljubni državotvorni politički program. Na tom programu dobio je potporu domoljubnih građana i HDZ je dobio veliki broj glasova s desnice uključujući i pravaške glasove, mnogi intelektualci i male stranke u želji da se spriječi dolazak na vlast tadašnjega crvenog trijumvirata Mesić- Milanović-Pusić dao je potporu HDZ-u i nije išao na izbore. I tada su mediji tvrdili da crveni sigurno pobjeđuju ali je HDZ uvjerljivo pobijedio.

Međutim, problem je nastao nakon toga jer je HDZ na čelu sa Sanaderom odustao od svoga izbornog programa i iznevjerio one koji su mu dali glas, jer je nastavio detuđmanizaciju Hrvatske, jer je nastavio s pokornom politikom prema međunarodnoj zajednici, jer je izdao Hrvate u Bosni i Hercegovini, jer je sve više prihvaćao SDP-ovu politiku.

Nova strategija očuvanja vlasti!?

Sada se HDZ ponovno na riječima vraća na elemente programa s kojima je dobio zadnje parlamentarne izbore. Vraća se Franji Tuđmanu i obećava državotvornu politiku i čvrsto branjene nacionalnih interesa. Međutim, mnogi ne vjeruju da se radi o novoj strategiji. Misle da su to promjene na riječima radi izbora, te da vodstvo HDZ-a ne misli ozbiljno bitno mijenjati svoju strategiju.

Zbog toga u Hrvatskoj postoji velika dvojba, oni koji žele spriječiti pobjedu crvenog trijumvirata i potpuno crvenjenje Hrvatske neodlučni su i u dvojbi treba li vjerovati HDZ-u? Je li HDZ sposoban okupiti domoljubne snage i pobijediti ili je potrebno stvarati nešto treće što će zamijeniti HDZ i njegovu dosadašnju ulogu?

Da bi se povjerovalo HDZ-u da je sposoban mijenjati se i da se želi mijenjati HDZ, mora povući nekoliko ključnih poteza, mora pokazati na djelu a ne na riječima da zna, da hoće, i da može. HDZ mora pokušati stvoriti široku koaliciju i privući sve domoljubne snage. Mora napraviti blok s pravaškim i kršćanskim strankama, mora koalirati barem poslije izbora s Miroslavom Tuđmanom, Josipom Jurčevićem, Milanom Bandićem, Željkom Kerumom i svim drugim državotvornim snagama. Mora riješiti nesporazum s Katoličkom Crkvom.

Mora se riješiti smrtonosnog zagrljaja Milorada Pupovca, Vojislava Stanimirovića i Slobodana Uzelca. Mora znati ispravno protumačiti Pupovčevu izjavu da je Ivo Josipović više napravio za sto dana nego Mesić za deset godina. Mora se oduprijeti ucjenama, ne smije si dopustiti da Vesna Pusić u Saboru postane glavni borac pokraj svih živih HDZ-ovaca sprječavanja srpske autonomije. Ona to radi lukavo, ne zato što je protiv toga, jer se sprema za ministricu pa joj trebaju i takvi potezi da bi mogla provesti glavninu svojih političkih ciljeva.
 

Ne odbacivati pravaše

U toj situaciji HDZ treba pozvati na suradnju, treba se otvoriti, treba vratiti sve one koji su ga napustili posebno izvorne HDZ-ovce, treba uključiti domoljubne intelektualce. Treba održati konvenciju na kojoj će utvrditi novu strategiju i povratak državotvornoj politici.

Sada kada se u Den Haagu priprema presuda ne samo Anti Gotovini nego i Franji Tuđmanu i Domovinskom ratu, prije izricanja presude HDZ mora povući jaki potez i dokazati da će bez obzira na presudu čvrsto braniti hrvatske nacionalne interese, prvoga hrvatskog predsjednika, naše generale i Domovinski rat. To je najbolje pokazati jednom jakom simboličnom gestom.

Da misli ozbiljno vratiti se na državotvornu Tuđmanovu politiku, da misli ozbiljno braniti istinu o Domovinskom ratu bez obzira na cijenu, da misli prekinuti s pokorničkom politikom, može na simboličnoj razini pokazati preimenovanjem zračne luke Pleso u zračnu luku dr. Franje Tuđmana. I Željko Kerum inicijativom i odlukom da na rivi u Splitu podigne spomenik Franji Tuđmanu, bez obzira na sve razlike i sukobe s HDZ-om, upravo na obrani temeljnih nacionalnih interesa može naći spojnu točku u koaliciji na državnoj razini.

I Milan Bandić, koji je dobio 15 posto glasova u prvom krugu predsjedničkih izbora, koji je pobijedio u BiH i u iseljeništvu i u drugom krugu također se mora odlučiti i on na simboličnoj razini upravo kroz poteze povratka Tuđmanu može naći spojnu točku s budućim HDZ-om. A HDZ mora prestati pomagati SDP-u i HNS-u u sotonizaciji Bandića i pokušaju da ga se smijeni i izigra volja građana.

Pomoći Bandiću, pomoći sebi

HDZ ne smije i radi sebe prihvatiti novi zakon o referendumu kako bi se omogućilo da se smijeni Bandić koji je dobio 50 posto glasova građana sa svega 10 ili 20 posto izlaska na izbore. Takvim akcijama stvorile bi se pretpostavke da se "kukurikačima" stvori snažna alternativa, da se stvori domoljubi blok, državotvorni blok, da se stvori zajednička platforma, na nekoliko ključnih strategijskih zadataka uz uvažavanje svih postojećih razlika.

U takvoj novoj situaciji ne bi bilo presudno kako će se riješiti sadašnja dvojba: ući u HDZ i unutar HDZ-a stvoriti široku frontu domoljubnih snaga na zajedničkoj HDZ-ovoj listi ili napraviti državotvorni politički blok stranaka i pojedinaca (pravaške stranke, kršćanske stranke, Jurčević, Bandić, Kerum i drugi) pa prije izbora potpisati poslijeizbornu koaliciju s HDZ-om na nekoliko zajedničkih bitnih strateških ciljeva. Treba brzo djelovati.

U sklopu takve strategije hrvatske domoljubne snage ne smiju se na krivi način uključiti na važne izbore u Bosni i Hercegovini o kojima se odlučuje o sudbini hrvatskoga naroda. Hrvatske političke stranke ne smiju se miješati u te izbore, na žalost, predsjednica Vlade i predsjednica HDZ-a je već napravila veliku podršku jer je podržala jednu kandidatkinju, Borjanu Krišto, koja nema nikakve šanse osim što se tom potporom može pomoći Željku Komšiću da predstavlja Hrvate bez njihove volje.

Potrebno je podržati pluralizam, višestranačje i u hrvatskom narodu jer koncepcija jedan narod, jedna stranka, jedan vođa dosad se pokazala pogubnim za interese hrvatskoga naroda. Treba pozvati hrvatske građane da odgovorno glasuju, da izađu na izbore i da biraju najbolje od ponuđenih kandidata.

I da zaključim, ako HDZ i domoljubne i državotvorne snage u Hrvatskoj pronađu načina da ponude jasan politički program obrane nacionalnih interesa, siguran sam da Hrvatskom ne će vladati crveni trijumvirat bez obzira što mnogi danas smatraju da je ta pobjeda neupitna i da se ništa ne može napraviti da bi ju se spriječilo.