Prošla je nezapažena vijest da je dr. Drago Štambuk imenovan za hrvatskoga veleposlanika u Brazilu. Dakle, u državi od 200 milijuna ljudi, gospodarskoj velesili u svjetskim razmjerima, pa i vojnoj velikoj sili s nevjerojatno bogatom kulturom i s naprednom industrijskom i poljoprivrednom tehnologijom. To je zaista dobra vijest: Štambuk je vrli diplomat, pjesnik svjetskoga glasa i čestit čovjek. Imenovala ga je Vlada Jadranke Kosor, pa neka joj se to upiše u dobro.

A veleposlaniku Štambuku, među mnogim zaslugama, već je upisano i to da je zahvaljujući njemu, Majka Tereza, svetica iz Kalkute, dobila za vrijeme hrvatskoga predsjednika Franje Tuđmana, diplomatsku putovnicu Republike Hrvatske, zbog ogromnih karitativnih nastojanja i uspjeha. Dobila je našu putovnicu i koristila ju. Tko se toga još u ''velikom tisku“ sjeća? Zašto bi, pa to je na čast kršćanstva i Hrvatske, a upravo se velepoduzetnici medija nadaju uništiti i jedno i drugo.

Sada ni Croatia Airlines ne bi smjela letjeti?

''Business'', stručni gospodarski dnevnik piše: ''Zašto drugi posluju profitom, a Croatia Airlines pada na samo dno Europe'' (5. 10. 2010.). To je apsolutno netočan naslov, a i članak! Ali udri po Hrvatskoj i po njezinoj zrakoplovnoj tvrtci. Gotovo u svim državama Europe zrakoplovna poduzeća su bila ili su još i danas u teškoj krizi, a neka od njih su i propala. Ali udri po hrvatskoj zračnoj liniji, eventualno ju i prodaj za jednu kunu.

Demokratičnost kao plod kulture
 

Gotovo sva hrvatska sredstva priopćavanja pišu: ''Premijerka Kosor ljuta na ministra financija Ivana Šukera, jer je na Plesu bio kada i Ivo Sanader''. Dobro je da mediji informiraju o svemu, pa tako i o tome, ali razočaravajuće je da na tu vijest nije nadovezan neki korektan komentar (već kad je u našem novinarstvu proširen loš običaj da se svakoj vijesti odmah ''prišije'' neko dobro ili opako zapažanje subjektivne naravi).

A komentar koji bi na ovu vijest pripadao jest da je neprihvatljivo to što predsjednica Vlade ulazi u sferu privatnih kretanja bilo kojega od svojih ministara. Možda se je ministar na Plesu sastao sa Sanaderom, ali možda i nije. Trebalo bi Jadranku jedino zanimati radi li Šuker pošteno i uspješno svoj posao ili ne. Međutim, to nije zapaženo zbog ustrajnog pomanjkanja demokracije u mentalitetu hrvatskih vodećih krugova, bilo u politici, bilo u medijima. Može li Jadranka Kosor zaista provoditi demokratsku i antikorupcijsku politiku?

Naravno da može, kao što je pokazala Štambukovoim imenovanjem. Ali kako bi korisni postupci bili norma a ne iznimka, jasno je da se predsjednica Vlade treba okružiti i u Hrvatskoj demokratskoj zajednici i u Vladi, ljudima koji su slobodoljubivi jednako kao i neprijatelji korupcijskog spletkarenja.

Bojkot protiv Vidovića, plod komunističkog revanšizma

U Hrvatskoj boravi jedan od najjačih hrvatskih intelektualaca XX./XXI. stoljeća, pisac, pjesnik, esejist, autor od preko 1200 naslova, političar akademik Mirko Vidović. Dugogodišnji politički zatvorenik komunističke Jugoslavije, bijaše oslobođen osobnom intervencijom predsjednika Francuske Republike. U emigraciji bio je predsjednik Sabora Hrvatskoga narodnoga vijeća. U Društvu hrvatskih književnika je pred tjedan dana predstavio usred Zagreba svoju novu knjigu, a na predstavljanje je došao jedan austrijski veleposlanik Jan Kickert i još četvorica predstavnika zapadnih država uz brojnu publiku.

Mislim da je jedino portal hrvatski-fokus.hr popratio taj događaj, Vidovića nije primio nitko iz Vlade, ni ministar kulture, ni saborski Odbor za kulturu, oni nisu poslali ni predstavnike na predstavljanje knjige. Nitko ga nije pozvao na razgovor o političkim, kulturnim ili međunarodnim gorućim temama ni u HDZ-u, ni u HSS-u, ni u SDP-u, iako Vidović ima dobre odnose s uvaženim zapadnim socijaldemokratima. Tumačenje takvoga nekulturnog, ali i nerazumnog ponašanja je jasno: postoji apsolutna prevlast komunističkih likova, tamo gdje ih uopće ne bi smjelo biti.

''Balkanstvo'' u Hrvatskoj, trajni program velikosrpskog programa

Zar treba nastaviti s citatima iz dnevnoga tiska i iz političke aktivnosti? Možda je potrebno dodati i to kako je osnovana i od 4. listopada već prometuje ''jugoslavenska željeznica'' nakon što je Stjepan Mesić pokrenuo tajne pregovore o tome 2008., a Ivo Josipović završio taj jugopakt. Isto tako, arapska(!?) Al Jazeera stvara svoju Balkansku televiziju, koja pod tim imenom i s tim sadržajem u dijelu koji će se odnositi na istočnu obalu Jadrana, želi uključiti i Hrvatsku.

Propali su pokušaji da Hrvatski sabor ili Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija zatraži od vlasnika (toliko od ovih vidljivih koliko i od onih stvarnih vlasnika te TV mreže), da se ime promijeni. Hrvatska nije dio ni balkanske geografije ni balkanskog sociološkog ili kulturološkog ozračja.

Međutim nisu se očitovali ni Ured predsjednika ni Banski dvori. Njihov zajednički balkanski projekt ih sputava, iako bi se zasigurno Al Jazeera, zbog vjernosti arapskoj kulturi i odgoju, našla ponukana na promjenu imena i koncepcije svoga projekta. Vrijeđati hrvatske osjećaje i povijesnu istinu, može biti samo dio ekspanzionističkih maštarija u kojima se iživljavaju neki retro-krugovi u Londonu, Ateni i Beogradu. Naravno, i u Zagrebu.
 

Otpor nemoralu i totalitarizmu kao put u budućnost

Danas je Republika Hrvatska opet u ratu, kao 1991. Agresija je podmukla, snajperisti i koljači čekaju u zasjedi, udbaši i kosovci u službenim kolima, oholi, nekulturni. Nemoral, to jest abortistička politika, preslikavanje normalnoga braka i društvenoga poretka u apsurd-zakon kojeg je 2008. nametnuo Ivo Sanader, prijevare i megaprijevare koje je nauštrb hrvatskoga naroda uvela kao sustav udbaška linija vladajućih pod hrvatskim stranačkim nazivima, upotpunjuje se s totalitarnom retorikom partizanskih agitatora, od jezivog zaselka Srba do Igmana, od Pantovčaka do trga sv. Marka. Onaj koji se klanja kapi ''partizanki'', koliko god svirao glasovir (duhovni mu striček Adolf dapače, čak je i slikao), vapi za partizanskim (ne)djelima.

A po povijesti, ta su djela bila ne samo danonoćno pjevanje koračnica i himni Staljinu (kroz cijelo odlučujuće razdoblje 1941./1947.), podilaženje srpskom ekspanzionizmu, istjerivanje jednih imperijalističkih snaga te dovođenje drugih, masovni pokolji civila Hrvata diljem cijele nove državne tvorevine, masovni pokolji Crnogoraca, masovni pokolji Bošnjaka muslimana, pokolji Slovenaca, pokolji Nijemaca, Mađara i drugih civila, pokolji svih ratnih zarobljenika Hrvata, pa masovne deportacije, ''foibe'', pojedinačna i skupna ubojstva u Trstu i okolici, itd.

Simboli zločinâ i korijeni današnjih zala

Slavljenje zločinačkih simbola, ili barem vizualnih elemenata koji su nerazdvojivi od sklopa kriminalnih djela, podloga su za gotovo sva nova perverzna zbivanja i rušilačke vijesti u Hrvatskoj. Objavljeni rat, rat je specijalnih karakteristika.

Jadranka Kosor je još uvijek u sjeni zbivanja, njezine najave protiv korupcije možda nemaju dovoljnu potporu, kao ni borba za demokratizaciju. Postoji u Hrvatskoj i u HDZ-u mnoštvo ljudi koji su voljni u ratu za hrvatsku neovisnost, dati joj tu potporu, voljeli oni ili ne voljeli nju osobno. Svjesni su da naša država prolazi novo ratno razdoblje, a da današnje obilje nesretnih vijesti i manjak sretnih zbivanja, oblikuju našu neposrednu sudbinu.