U svemu ovome društvenom raspadu kojemu smo svjedoci potpuno je ostao zaboravljen jedan lik. Hodak. Ne mislim naravno na onoga odvjetnika koji je prije koji mjesec tvrdio da odgovornosti za kaznena djela nema za političku stranku, točnije za HDZ. Na toga Hodaka ne mislim. Mislim, naravno na ŠAMANA Hodaka. Sjetimo se samo njegovog proročanstva. Ukratko rečeno: prokletstvo će pasti na sve one koji su ga iz partije nedemokratski izbacili.

Ostavljajući razloge i motive koji su do bacanja tih čini doveli, mora se priznati, čovjek je u potpunosti bio u pravu. Biblijske pošasti nisu ništa prema ovome s čime se danas suočava Jadranka Kosor i njezina bratija. I sve zbog bunike. Silni intelektualci, od akademika i sveučilišnih profesora, uglednih novinarskih komentatora, odvjetnika, književnika, svećenika i ostalih u ova dva desetljeća uglavnom su šutjeli i pravili se da ništa ne vide i ne čuju. Nisu vidjeli ni privatizacijsku grabež ni pljačku, a ni ratne zločine 90-tih. Klanjali su se Tuđmanu i glorificirali neokomunističku partiju HDZ. Malo dezorijentirani nakon Tuđmanove smrti ponovno su prigrlili novog vožda. Grabež i pljačka su nastavljeni, ali oni ponovno ništa vidjeli nisu. Kako im zamjeriti, bio je tako visok, naočit i markantan, ugodna glasa, a i čašćavao ih je. Čiji je to bio novac, kako su jadni mogli znati. Ne misle oni ništa dobro o homoseksualcima, ali nešto su si morali priznati. Zaljubili su se. Ma ne samo da su se oni zaljubili. Ljubav je cvjetala u gotovo čitavom narodu. Ideološke barijere su padale. I ljevica je tako odlučila izabrati istog takvog za svoga vođu. Oni koji ta čuvstva nisu dijelili, ponovno su proglašeni neprilagođenim.

Ljubav je trajala i trajala, međutim, kao i u svakoj ljubavnoj priči, jednom joj je došao kraj. Princ iz bajke odjedom postaje bahat, arogantan, neotesan, lažov, kriminalac, ukratko oličenje svog zla. Da bi čini pale s njihovih slijepih očiju, nisu izgleda pomagali glasovi razuma, ne tako brojni, ali ipak postojeći, koji su ukazivali na katastrofu koja nam se sprema. Ne. Svako razuman treba priznati da razum na ovim prostorima nikada nije bio na cijeni. Sa zakašnjenjem, shvatio sam to i ja. Za ovaj veliki politički preokret, gotovo revoluciju, među narodom koji je spreman samo na kontrarevolucije, ključna je bila ipak BUNIKA. I američki ambasador kod kojega, kao što smo imali priliku čitati, svi idu na konzultacije, uključujući i državnog odvjetnika, bio je sredstvo u rukama jednog priučenog šamana pod utjecajem ove obične biljke.

I zato kada ne znamo što ćemo sa sobom, kada se Europska unija umjesto sigurne luke pretvara u opasnu morsku hrid, vratimo se svojim korijenima. S carevima i kraljevima, poglavnikom te komunističkim vođom nekako se nismo usrećili. Nakon svega razočarali smo se i u demokratski izabrane predsjednike i premijere. I zato umjesto republike, vrijeme je da proglasimo ŠAMANISTAN s VELIKIM ŠAMANOM na čelu. Možda se pod djelovanjem bunike naš čovjek počne razumnije ponašati.