Ovo je moj posljednji osvrt u predizbornom vremenu, a time i posljednja prilika za javni odgovor na pitanje s kojim se posljednjih dana i tjedana stalno susrećem na ulici ili pri razgovoru uz čaj ili kavu: Za koga glasovati?

Moj vas odgovor zasigurno neće zadovoljiti, jer glasi: Ni sam ne znam!

Ono što pouzdano znam jest činjenica da Kukulele koalicija, predvođena HDZ-om, nipošto ne zaslužuje još jedan mandat.

Podjednako sam siguran i u to da Kukuriku koalicija, predvođena SDP-om, ima lako i smrtno ranjivu Ahilovu petu zvanu Radimir Čačić. Čovjek je to i političar kojem se uvijek silno žuri i koji je spreman gaziti sve ispred i oko sebe: jer je naprosto neobuzdan, bahat, manjkavo obrazovan te toliko gladan i žedan vlasti da je samog sebe uvjerio da upravo ON zna što je potrebno učiniti da bi se Lijepu našu iz autoputova koji nas već više od desetljeća vode u ekonomsku depresiju i propast izvelo na puteljak ili uspinjaču postupnog, mukotrpnog i dugotrajnog ekonomskog i masovno-psihološkog oporavka.

Svoju neobuzdanu glad i žeđ za vlašću nedavno je, na jednom od brojnih predizbornih skupova na kojem se pojavljuje, pretvorio u otvoreno vrijeđanje zdravog razuma i prava na slobodan glasački izbor. Objašnjavajući zbog čega građani navodno MORAJU glasovati za njega i Kukuriku koaliciju, kazao je: "Ako se bilo tko sjeti bilo koje druge opcije, neka mi se odmah javi, posumnjat ću u njegovu zdravu pamet".

Nekoliko dana nakon toga, na predizbornom skupu u Osijeku, u nedjelju 19. studenog 2011., izjavio je: "Razgovarao sam jučer s prijateljem i kolegom Zoranom i pokušavao mu objasniti koliko me ponekad fizički boli kad vidim nekog tko je elementarno glup. Vjerojatno ste i vi jednom osjetili da se u zraku fizički osjeća neko psihičko stanje. Na žalost, to nije demagogija, jer svi mi u Hrvatskoj u komunikaciji osjećamo strah od budućnosti ".

Prije te „mudre" izjave (mudrost sigurno ne isijava iz njegove „filozofske" poruke: „u zraku se fizički osjeća neko psihičko stanje") svojim je neobičnim pozdravom "Cari amici, dragi Slavonci!" zasigurno zbunio Osječane, a možda im i nanio „fizički bol" o kojem je prozborio.

U nedjelju 4. prosinca 2011. pred svakim je od nas oskudan i rizičan izbor kojeg je tjednik Hrvatski list prije otprilike mjesec dana sveo na ciničnu, ali i krajnje istinitu formulu: „Kukuriku + Kukulele = Jao i kuku nama".

Što vam mogu nakon svega savjetovati? Moj je savjet jednostavan i sam ću ga se držati: prije nego zaokružite redni broj na biračkom listiću, dobro promislite kakvog bi zastupnika ili zastupnicu željeli vidjeti i slušati u Hrvatskom saboru. Promislite i o tome kakvu bi saborsku vladajuću većinu i oporbenu manjinu željeli vidjeti i čuti u Saboru.

Naime, sva ozbiljne ankete (moje je osobno iskustvo, stvoreno na temelju dvaju predsjedničkih i dvaju saborskih izbora u kojima sam sudjelovao, da ankete rijetko grubo griješe) pokazuju da će izbore dobiti Kukuriku koalicija! Štoviše, pokazuju da bi pobjeda Kukuriku koalicije mogla biti vrlo uvjerljiva, što znači da bi stranke buduće vladajuće koalicije mogle imati preko 60 ili čak 65% saborskih mjesta. Ta je pobjeda, međutim, varljiva u tom smislu da birači praktički neće BIRATI, već će glasovati i to – još jednom – PROTIV postojeće vlasti, a ne za viziju, programe i projekte koji se kriju iza zagonetnog političkog brenda „Plan 21".

Kad se, dakle, priberu nakon „čarobne noći" od 4. na 5. prosinca 2011. Zoran Milanović i njegovi koalicijski ortaci (partneri) suoči će se sa teškom gospodarskom, ali i masovno-psihološkom i društvenom stvarnošću. U Saboru će trebati konstruktivnu, mudru, ali i „opaku" oporbu koja će na dnevnoj i tjednoj osnovici imati ulogu koju su „đavolji (vražji) odvjetnici" punih 496 godina imali u procesima svetačke kanonizacije. „Hrvatski" papa Siksto V utemeljio je 1587. godine instituciju, a potom i ured „promicatelja vjere", đavoljeg (vražjeg) odvjetnika, čija je uloga bila iznalaženje i javno iznošenje protuargumenata argumentima „promicatelja kauze", narodski kazano „božjeg advokata" (latinski: advocatus Dei) u prilog proglašenja određenog smrtnika i grešnika svecem-besmrtnikom. Instituciju „promicatelja vjere" i njegov ured ukinuo je poljski papa Ivan Pavao II 1983. godine.

Dakle, sada kad je bjelodano da će se Zoran Milanović - u nekom uobičajenom i razumnom roku nakon izbora 4. prosinca 2011. - useliti u Banske dvore, a da će se Jadranka Kosor iz njih iseliti, ako želite u Saboru gledati i slušati i pokojeg „đavoljeg odvjetnika" u obliku Dražena Budiše, Ljube Jurčića, Dragutina Lesara, don Ivana Grubišića ili Milana Bandića, prilika je da poneki od vas udijeli svoj glas nekom od tih stranačkih ili nestranačkih lista.

Kako su pogodbom s desnim „vragom", strankom koja silazi s vlasti, svoje saborske klupice već osigurali Miroslav Tuđman i Željko Kerum, može se kazati kako novi, sedmi saziv Sabora, nipošto neće biti dosadan.