Tomac Zdravko

11.12.2011

Velečasni Zlatko Sudac

Tweet

Evo što se dogodilo. Prije dvadeset godina bio je pripremljen i vrlo sustavno provođen plan KOS-a da se padom Vukovara obezglavi Hrvatska, da dođe do općeg razočaranja i pasivizacije, da se optuži Tuđman i Vlada za izdaju, te da se Vukovar od velike pobjede pretvori u hrvatsku sramotu i izdaju.

 

U proteklih dvadeset godina uvijek prilikom obilježavanja obljetnice Vukovara, ali ne samo tada u Hrvatskoj javnosti ponovno su se mnogi političari, udruge i mediji u navodnoj potrazi za istinom o Vukovaru vraćali na KOS-ovu strategiju, pa čak i koristili KOS-ove krivotvorine i lažne montaže kako bi diskreditirali i Tuđmana i Domovinski rat i branitelje Vukovara.

 

I ove godine nakon veličanstvene povorke i obilježavanja godišnjice Vukovara možda žešće nego ikad, sustavnije i perfidnije nego ikad reklamirane su KOS-ovi uradci i krivotvorine kako bi se poništilo ono pozitivno i veliko što su spontano izrazili desetci tisuća ljudi u Vukovaru odajući počast herojima. I nakon velikih emocija i sloge velikog dijela hrvatskog naroda da brani i obrani istinu o Vukovaru u dijelu medija i hrvatske politike, nažalost i na samom vrhu, najavljena je politika kojoj se moramo suprotstaviti, jer ona želi prihvatiti i legalizirati ono što se nikada ne smije prihvatiti i legalizirati. Konkretno, želi se legalizirati pravo tužilaštva i vojnih sudova bivše SFRJ, ne samo da obnavlja preko Tadićeve Srbije svoje optužnice i presude hrvatskim braniteljima, nego i prihvaćanje obveze da hrvatsko sudstvo postupa u skladu sa takvim optužnicama koje se temelje na priznanjima branitelja iznuđenim u koncentracijskim logorima u Srbiji, odnosno na krivotvorinama da su rat počeli Hrvati, da su Hrvati agresori, da su se Srbi morali braniti, odnosno da nije bilo velikosrpske agresije i agresije JNA, nego da se radilo o građanskom ratu. Više puta Hrvatski sabor je još 1991. donosio zakone i odluke kojim poništava bilo kakvu pravnu snagu aktima tužiteljstva i vojnih sudova JNA. Usprkos toga nizom grešaka hrvatske politike, Hrvatska se našla u poziciji da je ponovno morala donositi zakon da proglasi nevažećim sve one sporazume koje je netko u ime Hrvatske potpisao, a koji su ustvari poništavali hrvatski Ustav i hrvatske Zakone i priznali pravo bivšoj JNA, dakle agresoru i zločincu, da optužuje i sudi hrvatskim braniteljima. Dakle, došlo se do paradoksa, do kopernikanskog obrata. Herojski branitelji Vukovara optužuju se da su činili genocid nad Srbima, a provoditelji i izvršitelji genocida u Vukovaru postaju ne samo navodne žrtve nego i tužitelji.

 

Dio hrvatske politike i dalje brani takvu apsurdnu politiku koja je opasna za opstojnost i suverenost hrvatske države.

 

Bio sam u ratno vrijeme potpredsjednik Vlade demokratskog jedinstva i bezbroj puta sam argumentima i činjenicama javno dokazao da nije bilo izdaje Vukovara. Međutim, s obzirom da se stalno u hrvatskoj javnosti obnavljaju krivotvorine i optužbe mislim da nije dovoljno da ja kao i mnogi drugi kao pojedinci koji smo svjedoci i akteri toga vremena pišemo istinu. Mislim da je dužnost ratne Vlade demokratskog jedinstva da kao vlada iz tog herojskog vremena činjenicama i argumentima obrani istinu i raskrinka sve one koji nikada nisu oprostili braniteljima Vukovara, Tuđmanu i HDZ-u što su se suprotstavili agresiji i što su obranili hrvatsku državu, odnosno srušili Jugoslaviju.

 

U takvoj političkoj klimi i proturječnim raspoloženjima hrvatskog naroda Udruga pravnika Vukovara tiskala je knjigu "PRVI HRVATSKI GENERAL BLAGO ZADRO" koju su napisali Ivica Radoš i Zoran Šangut. Ova knjiga došla je u pravo vrijeme. Ona je veliki prilog istini o herojskoj epopeji Vukovara, stvaranju i obrani hrvatske države, koja će pomoći da se raščisti s petom protuhrvatskom kolonom koja ne odustaje da i dvadeset godina nakon slavne vukovarske epopeje pokušava krivotvorinama tu veliku epopeju pretvoriti u našu sramotu, a branitelje od heroja u navodne zločince. U povodu dvadeset godina hrvatske države u anketi u kojoj su se izjašnjavali desetci tisuća ljudi hrvatski narod je na pitanje tko je najzaslužniji za stvaranje i obranu hrvatske države velikom većinom rekao da je to dr. Franjo Tuđman. Dakle, ako 70% Hrvata smatra da je on najzaslužniji za obranu hrvatske države, onda on ne može biti izdajica Vukovara, jer je Vukovar ključna točka stvaranja i obrane hrvatske države. Uostalom, Vukovar je danas u sastavu Hrvatske, on nije prodan, jer da je prodan, ne bi bio u sastavu Hrvatske. Na drugom mjestu je Ante Gotovina koji je bio na čelu Hrvatske vojske koja je oslobodila veliki dio okupiranog teritorija Hrvatske i Bosne i Hercegovine, ali koji je iako nevin, nepravomoćno osuđen na užasnih 24 godine zatvora. A na trećem mjestu daleko ispred ostalih je Blago Zadro, heroj Vukovara i ne samo izvrsni vojnik i branitelj, nego i političar, jedan od osnivača HDZ-a koji je ustvari organizirao obranu Vukovara. U ovoj knjizi autori iznose brojne činjenice, svjedočenja i objavljuju njegove političke govore. Na temelju toga jasno je da je HDZ branio Vukovar, da je HDZ kao stranka nabavljao oružje i pripremao obranu u vrijeme dok je Hrvatska država bila u stvaranju i kada nije mogla obnašati one dužnosti koje je kasnije preuzela. Tek nakon 25.VI 1991. stvara se najprije hrvatska vojska kroz policiju, jer nismo smjeli imati vojsku, a tek onda Hrvatska vojska koja je obranila Hrvatsku. Ne bi u tome uspjeli da nije bilo samoorganiziranja i herojske borbe prije svega Vukovaraca. Oni su dali dovoljno vremena, porazivši JNA, da se hrvatska država konstituira, da organizira svoju vojsku za konačnu pobjedu nad agresorom. U ovoj knjizi opisuju se heroji i herojski dani obrane Vukovara. Ova knjiga nije samo priča o heroju Blagi Zadri i njegovim sinovima, nego i priča o brojnim vukovarskim braniteljima i HDZ-u kao stranci koja je u početku organizirala obranu Vukovara.

 

Blago Zadro je vođa. On je ključna vojna i politička osoba toga vremena. On politički organizira Vukovarce. Ide od kuće do kuće i upisuje ih u HDZ, nabavlja oružje i dijeli kalašnjikove, jer je ispravno procijenio da će vrlo brzo biti napadnuti. Blago Zadro nije šovinist. On prima u redove branitelja i Srbe koji su spremni braniti svoj Vukovar i svoju domovinu Hrvatsku. S Blagom Zadrom bore se i njegova dva sina, Robert i Tomislav. Blago Zadro je dao svoj život za Hrvatsku, za Hrvatsku je dao život i njegov sin Robert koji je nakon herojske obrane Vukovara i muka u koncentracijskom logoru, čim je izašao, otišao na Kupres braniti i svoju drugu domovinu Bosnu i Hercegovinu.

 

Ova knjiga je priča o ljudskim sudbinama, o herojstvu običnih ljudi, o tome kako je veliki vojnik postao čovjek bez vojnih škola. Ovo je priča o humanosti, poštenju i rodoljublju. Ovo je priča i o našim korijenima, o tome što znači katolička hrvatska obitelj, kako se cijela obitelj žrtvuje za ostvarivanje velikih ideja slobode i ravnopravnosti. Ovo je priča o tome kako je ljubav prema domovini i slobodi jača od smrti i straha od smrti.

 

Blago Zadro nikog nije tjerao da ostane u Vukovaru, da brani Vukovar. Nikom nije zabranjivao da svoju obitelj izvede iz Vukovara. Oni koji su dobrovoljno ostali bili su svjesni muka i strahota koje ih čekaju i zato svi koji su dočekali okupatora i završili u logorima, ili su ubijeni, ili ranjeni, veliki su heroji. Zato je strašno da danas postoje moćne snage u Hrvatskoj, a ne samo u Srbiji, koje žele poništiti to herojstvo, koje žele kapitulirati, koje bi čak mogle dovesti do apsurda, da danas dvadeset godina nakon stvaranja hrvatske države, se ustvari izda ne samo Vukovar nego i Domovinski rat. Ovu knjigu pisao je Ivica Radoš, vrstan novinar, koji je razgovarajući sa učesnicima i svjedocima stvaranja obrane Vukovara sjajno ocrtao prilike i ljudske karaktere. Ovu knjigu pisao je i Zoran Šangut, branitelj Vukovara, branitelj s Trpinjske ceste, čiji je komandant bio Blago Zadro. Zoran Šangut je prošao i logore. Nakon oslobađanja završio je pravo i nastavio se boriti za istinu o Vukovaru. Postao je predsjednik pravnika Vukovara, udruge koja je vrlo aktivna i koja je faktično prisilila Mladena Bajića da konačno podigne optužnicu protiv Vasiljevića za mučenja i ubojstva u koncentracionim logorima. Često mi je Zoran pričao o Blagi Zadri. Često mi je govorio kako Blago Zadro i vukovarski branitelji i mnogi drugi spadaju u one ljude koji su najzaslužniji za Hrvatsku, jer su se za Hrvatsku borili na temelju ideje i ideala, jer se nisu borili ni na koji način za sebe, jer su bili spremni žrtvovati i sebe i obitelj za tu ideju i ideale. Blago Zadro i branitelji koji su dobrovoljno ostali u paklu Vukovara kada je već bilo jasno da se Vukovar neće moći obraniti, bitno se razlikuju od onih ljudi koji su uvijek gledali prije svega sebe, svoju karijeru i svoj interes. Branitelji Vukovara nisu ništa tražili od Hrvatske, osim pomoć u oružju da bi obranili Hrvatsku. Nisu tražili ni plaće, ni mirovine, ni stanove, kao neki koji danas govore o izdaji Vukovara, a prešli su na hrvatsku stranu tek kada im je sve što su tražili bilo osigurano; i čin i plaća i mirovina i stanovi.

 

I Zadrina stranka HDZ nije nevina u ovom što se događa u Hrvatskoj jer je pristajala na mnoge kompromise i ustupke, jer je dozvolila da na ključna mjesta u stranci dođu ljudi kojima su važniji bili njihovi interesi, karijere, moć i bogatstvo, nego opći narodni interes. To nisu bili političari tipa Blage Zadre, nego političari tipa Ive Sanadera. Podržao sam promjene u HDZ-u i podržavat ću i dalje sa željom da se reorganizira i vrati korijenima, da se vrati simbolima koji te korijene najbolje izražavaju u Tuđmanu i Blagi Zadru. Hrvatskoj treba HDZ kao stranka Franje Tuđmana i Blage Zadre i njihovih ideala koja će biti sposobna obraniti istinu o Vukovaru i Domovinskom ratu i onemogućiti one koji žele trgovati sa našom suverenošću, našim identitetom, koji su spremni navodno radi viših interesa prihvaćanjem krivotvorina na novo bratstvo sa Tadićevom Srbijom.

 

Dakle, činjenice pokazuju da izdaje 90- tih godina nije bilo, ali nažalost danas činjenice pokazuju da je moguća izdaja Vukovara dvadeset godina poslije, jer prihvaćanje i legaliziranje optužnica vojnih tužilaštva i presuda vojnih sudova, ne može se drugačije kvalificirati nego kao izdaja i Domovinskog rata, a ne samo Vukovara i vukovarskih heroja na čelu sa Blagom Zadrom.

 

Hrvatska se nalazi pred velikim izazovom. U Haagu se vode dva velika procesa. Ante Gotovina i Mladen Markač dobili su prvostepeno užasavajuće velike osude na dugogodišnju robiju. Kažu da Hrvate iz BiH čeka još teža presuda. I u jednom i u drugom procesu prvooptuženi je Franjo Tuđman i ustvari se sudi hrvatskom narodu i hrvatskoj državi koja je navodno utemeljena na zločinu. Većina hrvatskog naroda zna da su Gotovina i Markač nevini. Većina hrvatskog naroda zna da Hrvatska nije bila organizirana kao zločinačka država u ratu. Većina hrvatskog naroda zna da Hrvatska nije bila agresor na Bosnu i Hercegovinu, da Hrvati nisu počeli rat. Većina hrvatskog naroda zna da vukovarski branitelji nisu učinili genocid nad Srbima. Međutim, događanja i najava predsjednika države da će tužiti ustavnom sudu Hrvatski sabor jer je navodno neustavan Zakon koji poništava važnost presuda vojnih sudova agresorske JNA kao i najava izbornih pobjednika da će poništiti taj Zakon kao i djelovanje pete haaške kolone koja već godinama optužuje ne samo Franju Tuđmana i HDZ nego i Hrvatsku moraju nas zabrinuti. Dakle, nacionalne izdaje Vukovara 90- tih nije bilo, iako je bilo pogrešaka, ali izdaje nije bilo. Danas dvadeset godina kasnije na djelu je izdaja jer dati pravo i braniti to pravo da vojni sudovi agresorske JNA optužuju branitelje Vukovara za genocid nad Srbima ne može se drugačije kvalificirati nego kao izdaja.

 

U povezanosti s takvom općom situacijom Vukovar ponovno postaje ključna točka hrvatske budućnosti. Vukovar može biti polazna točka novog zajedništva, sloge i čvrste obrane istine o Domovinskom ratu i povratak na suverenu hrvatsku politiku, ali može biti i novi poraz ako se nastavi politika detuđmanizacije, rashrvaćenja Hrvatske i kriminalizacije Domovinskog rata. Ova knjiga o Blagi Zadri i braniteljima Vukovara pokazuje i dokazuje kako je istina jača od laži, kako je dobro jače od zla, kako su ideje bitne u životu i čovjeka pojedinca i naroda. Blago Zadro i njegovi branitelji mogu osvijetliti put u budućnost, pomoći nam da ne lutamo, da pronađemo pravi put. Zato ovu knjigu treba čitati. Posebno ju trebaju čitati mladi koji su danas indoktrirani, i kojima se nastoji "ubiti" svaki domoljubni osjećaj.

 

Vukovarske majke svoje ogorčenje navedenom hrvatskom politikom koja je spremna žrtvovati istinu o Domovinskom ratu izrazile su prosvjedom, okrenule su leđa Tadiću i Josipoviću. Slijedimo vukovarske majke i okrenimo leđa onima koji najavljuju da će i dalje provoditi politiku po kojoj će se Zadrinim herojskim braniteljima suditi na temelju lažnih optužbi i presuda vojnih sudova agresorske JNA.

 

Ne smijemo iznevjeriti vukovarske majke. Ne smijemo dozvoliti da njihova neizmjerna bol postane još veća. Ona će postati neizdrživa ako dozvolimo da ono veliko za što su svoje mlade živote žrtvovali njihovi sinovi krivotvorinama postane nešto zločinačko i sramotno.

 

Zato je i ova knjiga o Blagi Zadri veliki doprinos ne samo utvrđivanju istine o Vukovaru nego i moralna obaveza za svakog Hrvata da brani vukovarske heroje i da učini najviše što može da što potpunije ostvarimo njihove ideale.