 |
|
Autor:
Letica Slaven
Datum:
16.12.2011
Objavljeno na:
Slika autor/izvor:
|
|
Objavi na:
|
|
|
Još jedni su saborski (parlamentarni) izbori iza nas, a uskoro će uslijediti i ustanovljenje novog, sedmog saziva Hrvatskog sabora. Položaj saborskog zastupnika u hrvatskoj javnosti zrcali ovaj veliki paradoks: (1) istraživanja javnog mišljenja već godinama - u Lijepoj našoj, ali i u EU i svijetu - pokazuju da su političari najmanje poštovana profesija, a da su među njima najmanje poštovani (to znači i najomraženiji) upravo saborski, parlamentarni, dumini i ini zastupnici i (2) sve veći broj građana pojavljuje se na izbornim listama i na izborima nastojeći tako steći položaj – omraženog sabornika. U stvarnosti i u predodžbama ljudi Sabor je već jako dugo institucija bez javnog poštovanja i dobrog glasa. Zastupnici su u očima javnosti, a dobrim dijelom i u stvarnom, saborskom životu, puki stranački poslušnici, izvrsno plaćeni neradnici, neznalice, svađalice, cirkusanti. Raskalašeni i neodgovorni ljudi kojima nije do boljitka zajednice i općeg dobra, već do osobnog i stranačkog probitka.
Sabor bi trebao biti uzorna ustanova kojoj ljudi vjeruju i koju poštuju, a da bi to bio morao bi postati forum koji ozbiljno i odgovorno raspravlja o temama od vitalnog interesa za ljude, narod i državu i tvornica – dobrih zakona.
Za proizvodnju takvih, dobrih zakona, potrebni su dobri – sposobni, pravedni, radini, odgovorni i pošteni – zastupnici, dobra organizacija rada Sabora i veliki rad.
Da bi se to postiglo, potrebno je učiniti slijedeće:
Promijeniti sustav biranja zastupnika. Sada zastupnike formalno bira narod, ali ih suštinski bira predsjednik stranke i uska stranačka vrhuška: određujući tko će biti i gdje na listi. Tko će biti prvi, a tko 10. ili 15. na izbornoj listi. Zato je potrebna hitna izmjena izbornog zakonodavstva koja će biraču omogućiti da istodobno izabire,zaokruživanjem na izbornim listićima, političku stranku ili neovisnu izbornu listu, ali i konkretnog kandidata.
Takav sustav izbora poticao bi, da ne kažem prisiljavao, sastavljače izbornih lista (najčešće su to predsjednici stranaka ili nositelji listi) da dobro vode računa koga stavljaju i na koje mjesto na izbornim listama. Još i važnije: birači (!), a ne tek nemoćni glasači, određivali bi ne samo koje stranke i liste, već i koji zastupnicu ulaze u Sabor. Kad bi zastupnik znao da je odgovoran biračima, ne bi nastojao da zadovolji očekivanja stranačkih vrhovnika, već da ispuni izborna obećanja. Vodio bi računa o životnim problemima zajednice i svojih sugrađana, a ne bi slijepo izvršavao naloge utjerivača stranačke stege.
Ukinuti izravne televizijske prijenose. Izravni televizijski prijenosi potiču zastupnike na uzajamne polemike, na javljanje i govorenje motivirano logikom "moji će me vidjeti i čuti". Ukidanje TV prijenosa promijenilo bi mentalni sklop zastupnika i Sabora, usmjeravajući ih prema logici "govorit ću o onom u što se razumijem i ono što je važno za moje birače".
Radikalna promjena saborske procedure. Na temelju mog četverogodišnjeg saborskoga iskustva i analize parlamentarnih procedura u zemljama u kojima se cijene te institucije, poslovničku proceduru treba promijeniti na ovaj način:
Deset nužnih promjena saborske procedure (Poslovnika o radu Sabora)
 Alegorija Trijumf Pravde (1598), Munich
1. Rasprava u ime kluba – treba smanjiti od 15 na 10 minuta
2. Rasprave predlagača zakona i drugih saborskih dokumenata: sada nisu ograničene, pa se predlagač može javljati za riječ kad mu god padne na pamet, a treba ih ograničiti na samo tri istupa: na početku, nakon očitovanja predstavnika VRH-a i na kraju rasprave.
3. Rasprava iz klupe – smanjiti od 10 na 5 minuta.
4. Ograničavanje broja usmenih rasprava iz klupe na 10 ili 15 (ostale se mogu priložiti pismeno!); iznimka mogu biti tek : rasprave o proračunu, ratu i miru, promjeni granica, odricanju od suvereniteta i sl.
5. Treba sasvim ukinuti "ispravku krivog navoda".
6. Moraju se zabraniti "replika" među zastupnicima istog zastupničkog kluba.
7. Redoslijed rasprava treba biti vidljiv na saborskim monitorima.
8. Hitni postupak mora biti izuzetno rijetka iznimka, a ne, kao danas, često pravilo.
9. e-Sabor: radni materijali i usvojeni akti dostavljaju se zastupnicima i novinarima isključivo elektronskim putem.
10. Treba postići dogovor o fleksibilnosti stranačkih „bičeva" (stranačke stege) kako bi zastupnici o donošenju odluka od opće važnosti – kultura, zdravstvo, školstvo, socijalna zaštita i slično mogli glasovati „po savjesti".
Na potezu je, dakle, većinska Kukuriku koalicija koja ima dovoljno glasova da izmijeni Poslovnik o radu Hrvatskog sabora. Bilo bi, dakako, vrlo poželjno da navedene ili slične promjene usuglasi s oporbenim strankama i zastupnicima, kako bi ostvareno suglasje jamčilo dugovječnost nove poslovničke procedure.
Autoru možete pisati na: slletica@inet.hr |
|||
