Letica Slaven

09.03.2012

Velečasni Zlatko Sudac

Tweet

Hrvatskoj javnosti donedavno sasvim nepoznata engleska skraćenica „ACTA" podigla je posljednjih nekoliko tjedana veliku uličnu buku i medijsku prašinu u cijeloj Europi. Slabašni odjeci te buke i prašine mogu se čuti i u Lijepoj našoj.

 

Počet ću stoga od značenja same skraćenice. ACTA je skraćenica za međunarodni trgovinski sporazum čiji je puni naziv „Anti-Counterfeiting Trade Agreement".

 

Svrhu je i vjerojatne učinke tog sporazuma lako naslutiti ako se zna što znači engleski izraz „counterfeiting". Iako noviji rječnici engleskoj jezika kazuju da „counterfeiting" označava imenicu „krivotvorina", odnosno „krivotvorenje" (primjerice novaca, glazbe, poznatih robnih marki, satova, umjetnina, proizvoda umjetničkog obrta itd.), moje je mišljenje da je u konkretnom sporazumu, izraz „counterfeiting" znatno bliži staroj, nekad često korištenoj hrvatskoj tuđici „kontrabanda", posuđenici iz talijanskog jezika, kojom se izražavao ilegalni unos, uvoz ili prijenos - preko državne granice - robe čiji je uvoz bio zakonski zabranjen ili je na robu trebalo plaćati carinu. Najčešće je to bio duhan.

 

Svrha je ovog novoga sporazuma sprječavanje novog oblika „virtualne kontrabande": skidanja s interneta, preuzimanja i umnožavanja različitih proizvoda istraživačkoga, umnoga, umjetničkoga i, posebice, zabavljačkoga rada: glazbe, filmova, video i internet igara, članaka, knjiga, patenata, receptura za proizvodnju lijekova, kuharskih recepata, pa i samih Internet alata. Stoga bi hrvatski naziv za spomenuti međunarodni sporazum mogao biti „Protu-kontrabandni trgovinski sporazum". Skraćeno: „PKTS" ili – da zanimljivije zvuči - „POKOS". Skraćenica POKOS dobro bi izrazila i „pokosne" posljedice primjene spomenutoga sporazuma o kojima pišem.

 

Kako osobno pripadam skupini ljudi koji svakodnevno koristi blagodati besplatnog i jeftinoga mrežnoga pristupa brojnim proizvodima tuđega intelektualnoga rada koji su dostupni na internetu, a koje koristim uz strogo poštivanje načela o nepovredivosti nematerijalnih autorskih prava (osobno s interneta najčešće koristim i „skidam" znanstvene članke, e-knjige, novinske sadržaje, rezultate znanstvenih istraživanja, statističke podatke i analitička vrela brojnih međunarodnih i nacionalnih društvenih organizacija), prihvaćanje i primjena spomenutog sporazuma i osobno me se itekako tiču.

 

Zato sam već na početku dužan iznijeti vlastiti stav o ACTI ili POKOS-u: veliki sam protivnik tog intelektualno kolonijalnog sporazuma moćnih i bogatih zemalja i multinacionalnih kompanija smišljenog kako bi se građane, posebice djecu i mlade ljude, iz nerazvijenih zemalja, onemogućilo da koriste blagodati besplatnoga obrazovanja i zabave. Još i gore: zabranom proizvodnje istovrsnih ili istorodnih (generičkih) lijekova i cjepiva ugrožava se i sirotinjsko zdravlje.

 

Pobuna „Tisućuljetnika" (Millennials), Generacije Y ili „Generacije noći" protiv novoga Velikog brata i neograničene cenzure interneta

 

Kad kažem da sam protivnik ili neprijatelj sporazuma, moram kazati kako i sam svakodnevnom „proizvodim" neke od intelektualnih proizvoda (jedan od njih upravo čitate) čija je tržišna vrijednost, nažalost, svakim danom sve manja: knjige, udžbenici, predavanja, znanstveni, stručni i novinski članci, istraživanja, televizijska „ukazanja" itd.

 

Štoviše, događa mi se često da neki od plodova moga umnoga napora netko meni poznat ili nepoznat preuzme i objavi na nekom od bezbrojnih mrežnih stranica na bespućima virtualne zbilje. Uzimam to kao oblik priznanja, a ne kao vid „pljačke" mog umnoga rada.

 

Općenito se može kazati da bi svaka ozbiljna analiza osobnih i, posebice, nacionalnih koristi i šteta koje građani Hrvatske imaju od postojećega režima korištenja interneta lako pokazala da je taj odnos barem tisuću prema jedan u korist - koristi. Naime, sudjelovanje Hrvatske u proizvodnji znanstvenih, kulturnih i zabavnih proizvoda Europske unije manje je od 0.25%, a u svjetskoj je proizvodnji manje od 0.05%, pa je i vrijednost „ukradenih" hrvatskih umotvorina i zabavno-tvorina zapravo manja od svake statističke i ine pogreške, dok su koristi od „preuzetih" sadržaja znatno veće.

 

Sporazum kojem su krajnja svrha nadzor i sprječavanje SVIM SREDSTVIMA besplatnog korištenja umne, umjetničke i, posebice, zabavne industrije (filmovi, obična i video-glazba, video-igre) potpisalo je - u Tokiju 1. listopada 2011. godine - prvih osam država: Australija, Japan, Južna Koreja, Kanada, Maroko, Novi Zeland, Singapur i SAD.

 

Iako su bile nazočne na ceremoniji potpisivanja, sporazum prošle godine nisu potpisali, ali su mu dali javnu potporu i obećali naknadno, skoro, potpisivanje Europska unija, Meksiko i Švicarska. Europska unija je to doista naknadno i učinila: u ime svoje 22 članice, na posebnoj ceremoniji potpisivanja, ponovno organiziranoj u Tokiju, 26. siječnja 2012.

 

Potpisnici ACTA-e ili POKOS-a u Tokiju 1. listopada 2012.

 

Javno deklarirani poticaj, motiv i svrhu potpisivanja, predstavnici prvih osam zemalja potpisnica ovako su definirali u zajedničkoj izjavi: „Sporazum je naš odgovor na rastuću praksu piratstva (nezakonite krađe) i globalne trgovine krivotvorinama čiji su originali zaštićeni različitim pravima autorskoga, intelektualnoga i industrijskoga vlasništva".

Nakon potpisivanja ACTE ili POKOS-a počele su javne demonstracije mladih ljudi diljem Europe protiv „cenzure interneta".

 

Međunarodno prihvaćena ikonografija pokreta otpora protiv ACTE, korumpiranih političara, bankara i financijskog kapitala: prosvjednici nose stilizirane maske Gaya Fawekesa, najpoznatijeg sudionika skupine „Barutska zavjera" (Gunpowder Plot) koja je 1605. kanila dići u zrak Westmistersku palaču (zgrada parlamenta)

 

I dok su mladi ljudi diljem Europe i, stidljivo, u Hrvatskoj, protestirali protiv ACTE ili POKOS-a, a odgovorni državnici i političari diljem „Druge (bivše komunističke) Europe" (koja je iskusila negaciju privatnosti, represivnu cenzuru i nadzor tajnih službi) izražavali suzdržanu ili otvorenu oporbu prema tom sporazumu, na opće iznenađenje mladih i starih Hrvata, javio se naš predsjednik dr. Ivo Josipović koji je sporazumu dao punu i bezrezervnu javnu potporu. Štoviše, besplatno preuzimanje i distribuciju internet-sadržaja poistovjetio je s klasičnom krađom, dakle zločinom!

 

Evo što je i kako je – na prvu loptu i bez državničkog razmišljanja - o ACTI ili POKOS-u progovorio naš predsjednik: "Kršenje autorskih prava na internetu je isto kao da dođete recimo u samoposlugu, uzmete neke artikle i kažete, gle, ovo mi je zgodno i lijepo, ja bih to uzeo i to je moje ljudsko pravo da se hranim. Iza autorskih dijela stoji nečiji rad, stoji nečija egzistencija, stoje nečije investicije i apsolutno mi je nedopustivo da se naprosto krade s interneta. Mislim da je puno važnije razmisliti o tome kako da se za autorska djela nađe jedna pravična cijena i za to postoje mehanizmi dogovora korisnika i vlasnika prava, dakle, da to bude dostupno i da ljudi tome mogu pristupiti, ali i oni koji su investirali i koji rade moraju moći od toga živjeti." (izjava za Media servis).

 

Da je te riječi i rečenice izgovorio GRAĐANIN, a NE PREDSJEDNIK Josipović nije teško dokazati, jer je pažnju usmjerio na diskografijsku industriju i industriju zabave, zaboravljajući da ACTA ili POKOS svirepo kose i, primjerice, prava ili barem mogućnosti siromašnih zemalja da proizvode istorodne (generičke) lijekove, što nužno dovodi do javnozdravstvenih katastrofa u najsiromašnijim zemljama svijeta.

 

Žurno i bezrezervno svrstavanje dr. Ive Jospovića na stranu ACTE ili POKOS-a usmjerili su prema njemu – još uvijek maleni - dio razočaranja, frustracija, pa i bijesa hrvatske „mrežne generacije" koja je listom za njega glasovala.

 

Zbog bezrezervne javne potpore koju je predsjednik Josipović dao ACTI (u prvom času; kasnije je svoje javne malo promijenio) reagirala je hrvatska mrežna generacija.

Od niza reakcija pažnju zaslužuju barem tri: (1) hakerski napad upozorenja i opomene hrvatskog dijela protestnog pokreta Anonimci (Anonymous) na mrežnu stranicu Ureda predsjednika Republike Hrvatske, (2) seriju kritičkih napisa portala Indeks.hr o svojevrsnom udruženom zločinačkom pothvatu ZAMP-ACTA-Ured PR i (3) otvoreno pismo koje je predsjedniku Josipoviću uputio student, programer i bloger Ivan Vučica.

 

Na našu hrvatsku sreću, ili nesreću, nije samo naš predsjednik, u zao čas, odustao od poštivanja poznate narodne poslovice „Ispeci pa reci". Dogodilo se to i poljskom premijeru Donaldu Tusku koji je ispočetka bio, kao i naš predsjednik, veliki zagovornik ACTE ili POKOS-a, da bi sredinom veljače 2012. nenadano postao žestokim kritičarom tog sporazuma: čelništvu Europske pučke (narodne) stranke (EPS ili PPE), najveće stranačke skupine u Europskom parlamentu, uputio je osobno pismo u kojem ih skrušeno moli da ne prihvate ACTU.

 

U prigodnom obraćanju poljskoj i europskoj javnosti, izjavio je: "Danas sam poslao pismo svim predsjednicima nacionalnih stranaka zastupljenih u EPS-u u kojemu ih pozivam da ne prihvate ugovor ACTA-u u obliku u kojem o njemu pregovara Europska komisija."

 

Zatim je okupljenim novinarima pojasnio zašto je protiv sporazuma koji je i njegova zemlja potpisala u Tokiju 26. siječnja 2012., obećavši njegovu ratifikaciju u Europskom i poljskom parlamentu: "ACTA je pokušaj da se osigura poštovanje autorska prava, ali uz previsoku cijenu slobode. Bio bi grijeh i dalje zadržati uvjerenje koje je pogrešno. Ovaj sporazum naprosto ne odgovara realnosti 21. stoljeća. Bitka za vlasnička prava ipak mora poštovati pravo na slobodu."

 

Nakon upita novinara zašto je promijenio mišljenje, mirno je odgovorio: "Naše stajalište o ACTI je bilo nepromišljeno. Bio sam u krivu!"

 

Nakon kritičkog stava Poljske prema ACTI, slična stajališta zastupaju i druge srednje-europske zemlje: Češka, Latvija, Slovenija, Litva, Bugarska i Slovačka.

Ozbiljne rezerve prema sporazumu ima i Njemačka, a odgodu njegove ratifikacije najavila je i Nizozemska.

 

Na redu su hrvatski vladari i državnici, posebice predsjednik dr. Ivo Josipović.

Bilo bi dobro da, nakon svega, javno prizna kako je i on „bio u krivu", svjestan činjenice da će, kad-tad, Lijepa naša biti prisiljena na potpisivanje i ratifikaciju sporazuma.

Mi, nažalost, nismo Poljaci, a ni Hrvatska nije Poljska.

 

Hrvatski „vrhovnici", zapravo poniznici, na kraju krajeva uvijek PONIZNO potpišu sve što se od njih i od nas traži! Dakle: prije ili kasnije potpisat će i ratificirati i ACTU!

 

Mrežni pirat/gusar (ilustracija: Shannon Brady) i plakat protesta protiv ACTE

 

 

Zaključne napomene:

Prva: cjeloviti hrvatski prijevod ACTE ili POKOS-a objavljen je na mrežnoj stranici:http://www.index.hr/images2/ACTA_Index_konacna.pdf

 

Druga: ako mislite da naša zemlja ne treba potpisati i ratificirati ACTU, pristojno pismo uputite predsjednicima Republike, Vlade i Sabora na e-adrese: