Škare-Ožbolt Vesna

14.03.2012

Objektiv

Tweet

 

Netom nakon što je Kukuriku koalicija uzela izbore, ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić izjavila je „ dobili smo povjerenje na izborima ne zato da ljude zavaravamo nego da im rješavamo probleme“ Ali, ona je radila upravo to: varala ljude; naime, kad god je u medijima govorila o povlačenju hrvatske tužbe, navodila bi samo tri uvjeta – pitanje poginulih i nestalih, suđenja za ratne zločine i povrat umjetnina a što Hrvatska sa Srbijom mora riješiti iz čisto civilizacijskih razloga te ih nema potrebe posebno vezivati uz povlačenje tužbe – a da niti jednom nije spomenula glavnipredmet tužbe: odgovornost Srbije za agresiju na RH i počinjenje genocida. Ministrica Pusić cijelu je priču „crtala“ sfumatotehnikom pa je malo pričala o navodnom sukobu niskog intenziteta između dviju strana a malo o nemoralnosti ako se tužba ne bi povukla. Srpsku stranu ne muče te dubioze pa će tako ministrica pravosuđa Republike Srbije Snežana Malović,pozdraviti pruženu ruku pomirenja a na pitanje tko će prije povući tužbu reći kako „nije važno tko će povući tužbu prvi, to je to tehničko pitanje ."

 

Dr.Vojin Dimitrijević, stručnjak za međunarodno pravo i član stalnog arbitražnog suda u Haagu, mišljenja je kako bi eventualno povlačenje tužbi trebalo biti istovremeno jer bi na taj način sud dobio potvrdu da su se stranke ozbiljno dogovorile te ne bi bilo moguće da se neka od strana naknadno predomisli. Sporazum o uzajamnom povlačenju tužbi treba također sadržavati dogovor o rješavanju pitanja poginulih i nestalih, procesuiranja ratnih zločina i povrata umjetnina.

Hvatska javnost treba znati da dokazati genocid, odnosno genocidne namjere nije lako dokazati no, neodgovorno je a prioriizjavljivati kako Hrvatska nema šanse dobiti spor a što mnoge javne osobe čine, pozivajući se na djelomičan uspjeh tužbe Bosne i Hercegovine protiv Srbije na Međunarodnom sudu pravde. Međutim, pri tom propuštaju naglasiti kako ta presuda, iako ne sasvim pravedna, budući da Srbija nije izravno osuđena za izvršenje genocida, ima veliku povijesnu vrijednost i dalekosežnu važnost zbog toga što je Srbija prva država u svijetu osuđena za kršenje Konvencije o genocidu. Također, mnogi ne znaju da u sudskom procesu BiH protiv Srbije sud nije koristio sve postojeće dokaze jer je bivša je glavna tužiteljica Carla del Ponte, u dogovoru s bivšim srbijanskim ministrom vanjskih poslovaGoranom Svilanovićem, odobrila zaštitne mjere za 60 dokumenata koji su označeni kao ugrožavanje nacionalne sigurnosti Srbije. Za razliku od BiH, Hrvatskoj su za dokazivanje direktne umiješanosti Jugoslavije ( Srbije i Crne Gore) u rat na njenom teritoriju, dostupni brojni materijali i dokazi.

 

Također, hrvatskoj javnosti treba objasniti da nije osuđujuća presuda za genocid jedini mogući pozitivan ishod; ako tužba i ne uspije, u obrazloženju odbijajuće presude bit će navedeno sve ono čega nema ili nije dovoljno jasno navedeno u dosadašnjim optužnicama Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u Hagu: direktna upletenost Jugoslavije, odnosno Srbije, vojna agresija, etničko čišćenje, koncentracioni logori na srpskom teritoriju, stvaranje Velike Srbije na temelju Memoranduma SANU, itd. Ili, riječima dr. Ante Nazora, ravnatelja Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra: tužba za genocid nije samo pravno pitanje, to je i način da svijet dozna potpunu istinu o Domovinskom ratu.

 

I dr. Mirjan Damaška, zastupnik Hrvatske u tužbi protiv Srbije izjavio je kako mlade generacije moraju znati istinu, te kako se ne smije dopustiti da se Domovinski rat proglašava genocidnim i da se sve strahote rata zaborave. Jer, povuče li Hrvatska svoju tužba za genocid protiv Srbije ne samo da bi time zauvijek amnestirala Srbiju od krivnje nego bi joj onemogućila da prođe potrebnu katarzu, kao što je to prošla jedna Njemačka. A ako ocjena pojedinih povijesnih događaja nije utemeljena na činjenicama i ako pravda nije zadovoljena nemoguće je graditi budućnost i govoriti o iskrenom pomirenju.

 

Brojni hrvatski građani još uvijek vjeruju da će Srbija Hrvatskoj morati  isplatiti ratnu odštetu. Ne znaju da Hrvatska, iako je zbog srpske agresije pretrpjela golemu materijalnu štetu – procjene su između 32,5 i 35 milijarde eura - može računati samo na nekakvu simboličnu odštetu. Budući da je predsjednik Josipović nedavno izjavio kako je na tu temu 'već nešto dogovoreno“ bilo bi dobro da javnost bude i o tome podrobnije informirana.  

 

Ova Vlada nema legitimitet za donošenje odluke koja dotiče općenarodnu ratnu žrtvu i tragediju a bez da pitaju hrvatske građane što o tome oni misle. Za vrijeme izborne kampanje Kukuriku koalicija često je isticala - a ministrica Pusić ponavljala isto kao mantru  –kako će otvoriti vlast prema građanima, jer da nije pošteno da se mnoge odluke važne za njihov život donose bez da oni na njih mogu utjecati.  

 

Zbog toga je organiziranje referenduma s pitanjem - Jeste li suglasni s time da RH povuče tužbu za genocid protiv Srbije ili ne? – prilika da dokažu da doista to misle.