savjest KOLUMNE

https://www.facebook.com/pages/Savjest/215697858559?kolumna=71&suskovi-psi-rata=  https://twitter.com/savjest_com?kolumna=71&suskovi-psi-rata=  https://www.youtube.com/user/savjestcom?kolumna=71&suskovi-psi-rata=  http://savjest.com/savjest_rss.php?kolumna=71&suskovi-psi-rata=

Autor:

../kolumne/kolumne_autor.php?autor=6380&martin-spegelj

Špegelj Martin
Datum:
09.01.2010
Objavljeno na:
Slika autor/izvor:
Objavi na:

Share on Google+

 

 

Iako smo svečanim zborom ZNG na igralištu NK Zagreb 28. svibnja 1991. formalno zaokružili obrambeni sistem, još nisu bili riješeni neki važni problemi kojih smo u Ministarstvu obrane odavna bili svjesni, ali nismo imali moć da ih zadovoljavajuće riješimo. Prvi je bio uspostava vojnog ustroja ZNG u pogledu upotrebe prema vojnim pravilima, ukratko - da se formacije mogu pokretati bilo gdje na teritoriju Hrvatske i biti upotrijebljene za bilo koji borbeni zadatak, da se zadaci izvršavaju u kontinuitetu i da ne postoji dnevno radno vrijeme...


Već prilikom prvih pokretanja postrojbi ZNG na zadatke prema vojnim pravilima njihovi su pripadnici počeli postavljati pitanja radnog vremena, redovnih plaća, stalnog mjesta boravka, stanova, dakle sva ona pitanja koja su bila regulirana ugovorima o zaposlenju u MUP-u. Iz tih je razloga počelo znatno osipanje onih 2000 prvih pripadnika ZNG porijeklom iz policije. Posebno se zapovjednici postrojbi porijeklom iz policije nisu htjeli odreći službe u policiji i MUP ih je, na moje iznenađenje, vrlo rado vraćao u svoje postaje i druge formacije.


U ZNG je tako ostao vrlo mali broj zapovjednika i dobro školovanih policajaca, no nekako smo uspjeli održavati postavljene formacije. Josip Lucić i Božo Budimir držali su na okupu 1. i 2. brigadu. Posebno velikih problema imao je Budimir, jer je njegova brigada bila popunjena samo 30 posto te je s mukom i postupno povećavao postotak. Ipak, te su dvije brigade postupno rasle, kako u organiziranosti, tako i u pogledu vojnog ustroja. Slični ili još veći problemi javljali su se u 3. brigadi u Osijeku, koju je stvarao i bio joj prvi zapovjednik bojnik Eduard Bakarec, a drugačije nije bilo ni u 4. brigadi u Splitu kojom je zapovijedao Ivo Jelić.
 

I predsjednik Tuđman i Gojko Šušak zahtijevali su da aktivnim časnicima JNA ne dopuštamo prelazak u ZNG, ali iz drugih razloga: prvi nije želio iritirati generala Kadijevića kojemu je slijepo vjerovao da neće napasti Hrvatsku, a drugi je držao da nam vojni profesionalci »nepouzdana nacionalnog osjećaja, iskvareni jugoslavenstvom i zatrovani komunizmom« ne trebaju pored »pravih Hrvatina« poput Tute, Daidže, Zulua i sličnih

Hrvatska vojska jest začeta ustrojima novoprimljenih policajaca u MUP-u, rezervne, redovne i specijalne policije, ali se ne smije skrivati da su na toj točki njene uspostave iskrsli veliki problemi.


Također, od kraja veljače Ministarstvo obrane počelo je trpjeti sve snažnije udarce, ali ne od upravljačkog vrha JNA, koji nam ionako više ništa nije mogao, nego od predsjednika Tuđmana i njegovih tajnih službi. Krug oko Gojka Šuška, za čije sam imenovanje mojim zamjenikom doznao iz novina, filao je Predsjednika raznovrsnim glasinama o pojedinim ljudima u Ministarstvu i sve sumnjičio kao »jugonostalgičare«.
Od početka godine, a pogotovo uoči napada JNA na Sloveniju i poslije njena sloma u toj akciji, iz tridesetak garnizona u Hrvatskoj i dijelu BiH neprekidno su nam se preko naših veza javljali oficiri Hrvati, Slovenci, Bošnjaci, Albanci i drugi sa željom da istupe iz JNA i prijeđu u ZNG, ali sam ih odbijao, jer sam držao kako u trenutku zauzimanja skladišta i vojarni oni treba da iznutra obave glavni posao kako bi akcije prošle bez borbi i žrtava.


I predsjednik Tuđman i Gojko Šušak zahtijevali su da aktivnim časnicima JNA ne dopuštamo prelazak u ZNG, ali iz drugih razloga: prvi nije želio iritirati generala Kadijevića kojemu je slijepo vjerovao da neće napasti Hrvatsku, a drugi je držao da nam vojni profesionalci »nepouzdana nacionalnog osjećaja, iskvareni jugoslavenstvom i zatrovani komunizmom« ne trebaju pored »pravih Hrvatina« poput Tute, Daidže, Zulua i sličnih.


Do sredine godine stvorena je pogubna podjela među časnicima na one koji dolaze iz JNA te one koji dolaze iz različitih građanskih zanimanja po HDZ-ovoj stranačkoj liniji ili iz inozemstva. Šuškovi ljudi najprije su najavljivali povratak domobranskih i ustaških časnika iz emigracije, »provjerenih Hrvata«. Takvih časnika, naravno, uopće nije bilo, odnosno ono što ih je i preostalo razasutih po svijetu bilo je u međuvremenu ostarjelo i ni jedan nije došao.
Kada su to shvatili, odlučili su regrutirati kojekakve osobe kriminalne prošlosti i avanturiste, te pripadnike francuske Legije stranaca. Namirisavši novac, vlast i moć, te su skupine povele podzemni rat protiv »jugonostalgičara« i Ministarstva u cijelosti.


Polovicom lipnja telefonom mi se javlja moj zamjenik Šušak i kaže da je poveća grupa »pravih vojnika« iz inozemstva stigla u Varaždin, pa po njih treba poslati dva autobusa - jedan za ljudstvo, drugi za opremu i oružje, jer su svi, kaže, odlično opremljeni i naoružani. Odmah sam u Varaždin poslao pukovnika Stjepana Kerčmara, načelnika Operativnog odjela Ministarstva, i dva autobusa. Njemu su pak trebala dva dana dok nije uz pomoć naših ljudi u Varaždinu uspio pronaći te »komandose«. Bilo ih je 16 i svi su bili u dosta jadnu stanju, u civilnoj odjeći, krajnje neuredni i bez ikakve opreme, a o oružju da se i ne govori. Kerčmar me izvijestio o tome, pa sam mu zapovjedio da ih odveze i preda generalu Budimiru, koji će ih kao iskusan vojnik i oštar zapovjednik brzo disciplinirati.


On ih je zaista brzo opremio, naoružao i nakon kratke pripreme, »jer se radilo o pravim vojnicima«, htio pokrenuti na zadatke na Baniji, na što su oni počeli svakojako izvrdavati zapovijed, tražiti odmor, nekakvu specijalnu komandosku opremu... Budimiru je postalo jasno da posrijedi nisu ljudi ni za kakvu, pa ni hrvatsku vojsku ni vojne zadatke nego - kako me izvijestio - pripadnici europskoga kriminalnoga podzemlja koji treba da budu predmet policijske obrade, a ne vojne obuke.


Ukratko, bila je to skupina kriminalaca koja je lutala Europom, pa tako dolutala i u Hrvatsku, njušeći priliku za dobar plijen pod firmom bučnoga rodoljublja. Danju su spavali u Pionircu, naselju pokraj Zagreba predviđenome za rekreaciju školske djece, a noću »operirali« gradom i okolicom. Poslije desetak dana Budimir ih je morao razoružati, oduzeti im uniforme i jednostavno otjerati. Ne vjerujem da su izišli iz Hrvatske. Psi rata uvijek nađu svoje mjesto, pogotovo u kaosu koji je bio na pomolu i čiji su se programeri oslanjali upravo na takve beskrupulozne avanturiste. A slučajeva poput opisanoga bilo je na desetke.


Žrtva toga općega i sustavnoga udara na stručnost, profesionalnost i časno shvaćanje vojne službe uskoro je postao i pukovnik Kerčmar. Taj specijalist za operativno-plansku djelatnost, koji je bio završio najviše vojne škole, došao je na moj poziv potkraj rujna 1990. u novoustrojeni MORH i riskirao sve - obitelj, mirovinu, spokojan život. Najprije je optužen da pije, a kada sam dokazao da to nije istina, zapovijeđeno mi je da ga onda otpustim bez obrazloženja. U Domovinskom ratu sudjelovao je kao običan vojnik Narodne zaštite u Zagrebu.

       
       


 

..
../izreke/izreke_osoba.php?osoba=3221&krunislav-olujicMumificirani Karaputin

Karamarko je došao na čelo stranke putem unutarstranačkih izbora. Riječ je o osobi koja je opasna za demokratske procese u Hrvatskoj. I prije sam ga nazivao mumificiranim hrvatskim Putinom, a pri tome stojim i danas.

Olujić Krunislav, Nedjeljom u dva HTV 1


28.03.1981  Crnić Silvia
28.03.1977  Parić Darko
28.03.1944  Slabinac Krunoslav Kićo