savjest KOLUMNE

https://www.facebook.com/pages/Savjest/215697858559?kolumna=73&kako-je-roso-na-celo=  https://twitter.com/savjest_com?kolumna=73&kako-je-roso-na-celo=  https://www.youtube.com/user/savjestcom?kolumna=73&kako-je-roso-na-celo=  http://savjest.com/savjest_rss.php?kolumna=73&kako-je-roso-na-celo=

Autor:

../kolumne/kolumne_autor.php?autor=6380&martin-spegelj

Špegelj Martin
Datum:
09.01.2010
Objavljeno na:
Slika autor/izvor:
Objavi na:

Share on Google+

 

 

Posebna priča u slučaju tzv. specijalnih postrojbi bila je brigada Zrinski - Frankopan. Baza joj je bila u centru za obuku u Kumrovcu, zapovjednik sâm Ante Roso, a formalno se dijelila na bojnu Zrinski pod zapovjedništvom pukovnika Milenka Filipovića, sastavljenu isključivo od mladih ljudi bez dana provedena na bojištu i uvježbavanih punih šest mjeseci, od jeseni 1991. do proljeća 1992, te bojnu Frankopan pod zapovjedništvom pukovnika Ilije Tota, sastavljenu uglavnom od boraca s ratnim iskustvom sa svih bojišta.


Ilija Tot osoba je koju treba izdvojiti iz skupine legionara što su u tijeku 1991. pristigli u Hrvatsku. Bio je pravi vojnik, najobrazovaniji i najsposobniji među njima, i jedini sa časničkim činom; u Hrvatsku je došao kao kapetan. On i dvojica njegovih prijatelja, stranaca, jedini su u Legiji stranaca, osim borbenih rezultata, pokazali i visok stupanj organizacijske i zapovijedne sposobnosti, dok su ostali povratnici bili individualno dobri borci, ali bez znanja o taktici, pa su u Hrvatskoj i BiH, i kada su ulazili u borbu (a nisu baš čeznuli za tim), skrivili mnoge nepotrebne pogibije pripadnika svojih postrojbi i zapravo više štetili nego koristili obrani.


Obuka koju je pukovnik Tot vodio na poligonu Žutica pokraj Ivanić-Grada, bila je vrlo profesionalna i on je uživao potpuno povjerenje boraca. U početku travnja 1992. s bojnom je stigao na ratište kod Šuice, gdje su srpske snage pukovnika Ratka Mladića bile potpuno razbile obranu koja je bila u rasulu. Tot je preuzeo zapovjedništvo i u nekoliko dana postigao visok stupanj organizacije operativne zone. Istodobno se otvoreno sukobio s Antom Rosom kada je u Hercegovini, Prozoru i Tomislavgradu vidio opći nered, pljačku i maltretiranje stanovništva, te ustaške simbole i slavljenje NDH. Odmah je pozvan u Zagreb, a Roso ga je smijenio i za zapovjednika bojne Frankopan postavio satnika, ubrzo bojnika Bruna Zoricu zvanoga Zulu, također legionara, no kriminalca po zanimanju.
 

Roso je za zapovjednika bojne Frankopan postavio satnika, ubrzo bojnika, Bruna Zoricu zvanoga Zulu, također legionara

  Slijedi rasulo bojne, a Zorica za to vrijeme paradira po kafićima, rekvirira luksuzne automobile koji mu zapnu za oko, ali i traktore. Ljude koji mu plate određenu svotu u markama ostavlja u pozadini u statusu vojnih policajaca, a one koji ne plate šalje na prvu crtu

Tot je shvatio da ne može ništa učiniti i da je potpuno izoliran, pa i izravno ugrožen, jer su neki znakovi upućivali da mu se priprema likvidacija. Jednoga dana u svibnju 1992. došao je k meni kući. Razočaran i uplašen, kazao mi je, otprilike, da se nakon 28 godina života u Francuskoj vratio u svoju zemlju u najboljoj namjeri da joj svojim vojnim znanjem pomogne, ali da je potpuno bespomoćan i da u toj katastrofi i kriminalu ne želi sudjelovati. Pozdravili smo se i on je otišao ravno na aerodrom, natrag u Francusku.


Slijedi rasulo bojne, a Zorica za to vrijeme paradira po kafićima, rekvirira luksuzne automobile koji mu zapnu za oko, ali i traktore. Ljude koji mu plate određenu svotu u markama ostavlja u pozadini u statusu vojnih policajaca, a one koji ne plate šalje na prvu crtu. Iscrpljene vojnike zna bez obrazloženja poslati na desetak, petnaestak dana u vojne zatvore. Jednako se prije toga ponašao i u Slavoniji, gdje je švercao oružjem, a u Ivanić-Gradu uveo je pravu strahovladu.


Neslavnu povijest ima i bojna Zrinski. Dvije jedinice iz njena sastava pod osobnim zapovjedništvom generala Rose, te jedna također »specijalna« grupa iz Rijeke nalazile su se potkraj prosinca 1991. u selima Paljuv i Novigrad na zadarskom području. Djelovale su po vlastitom nahođenju i nitko u zapovjedništvu 112. brigade sektora Zadar i OZ Split ništa nije znao o njima - ni sastav, ni lokaciju, ni jačinu, ni zadatak, ni nadležnost. Kada je neprijatelj iz tri pravca 31. prosinca napao to područje, nigdje ih nije bilo - nestale su uoči napada.
U zadarskom području postojala je bojna zapovjednika Marinka Radasa, oko 150 ljudi: najveći njen dio uselio se na temelju zahtjeva s potpisom generala Rose - zapravo rukom ispisana komada papira - u raketnu bazu Šepurine, dio njena ljudstva utaborio se u bivšem Domu JNA u Zadru, a samo manji dio bio je na položajima. Topništvom su svjesno provocirali neprijatelja na bojišnici u vrijeme prekida vatre i provodili diverzije u gradu, bili su pod izravnim zapovjedništvom ministra Šuška i čak imali pečat MORH-a kojim su ovjeravali promaknuća i postavljenja.


Istodobno, zapovjedniku Sektora pukovniku Tuličiću i njegovoj obitelji stizale su anonimne prijetnje, protutenkovskom minom uništen mu je automobil, a jednoga dana u svibnju 1992. Radas, koji se predstavljao kao bojnik, došao je s pukovnikom Miljenkom Crnjcem i još dvojicom u zapovjedništvo Sektora i pitao, primjerice, jednoga njegova člana koliko je »ubio četnika i Srba«, te tvrdio da su časnici Hrvati istupili iz JNA i pristupili HV uglavnom po zadatku KOS-a.


U inspekcijskom izvješću predsjedniku Tuđmanu 10. prosinca 1991. predložio sam da se Radasova grupa odmah rasformira, ali nije bilo nikakva rezultata.


U veljači 1992. u Zadru su inspekciju obavili moji pomoćnici, brigadiri Volarević i Karakaš. Osobno su razgovarali s Radasom i 11. ožujka poslali izvješće u Zagreb. Radas im je tvrdio da izvršava zadatke samo ministra obrane i generala Rose i da mu je dat cijeli kompleks Šepurine. U izvješću dalje stoji:
»U razgovoru o negativnim pojavama upada u stanove, rušenje zgrada, kaže da je to u redu. Priznao je da je i sam dao desetak privremenih rješenja za useljenje u stanove od čega i direktoru osmogodišnje škole gosp. Radasu (rođak, prema naknadnom saznanju) jer je taj Radas veoma zaslužan. Žao mu je što nije podijelio više stanova svojim ljudima.


O pojavama rušenja zgrada smatra da je to u redu, jer da treba spriječiti povratak nekih ljudi. Na upit da li zna da je na području općine Zadar porušeno 700 zgrada, rekao je da zna, ali da je to normalno i da je manja šteta da se poruše nego da ostanu. Sam svojim zapovijedima unapređuje ljude. Tvrdi da je postrojbi mjesto u vojarni. Na upit da li i na bojištu, odgovorio je 'da'.


Za velik broj motornih vozila koja su mobilizirana za potrebe bojne mimo ustroja, tvrdi da su vozila potrebna i da je on propisao upotrebu vozila i način opskrbe gorivom. Kaže da je uzeo desetak vozila s konsignacije Auto-Hrvatske da ne bi propala.
Ništa od dokumenata koja reguliraju organizaciju, status i materijalno poslovanje postrojbe nismo vidjeli.«


I oni su predložili da se takve postrojbe bilo rasformiraju, bilo da im se propiše ustroj i da se stave u jedinstven sustav vođenja i zapovijedanja HV. Dakako, i to je izvješće ignorirano.

       
       


 

..
../izreke/izreke_osoba.php?osoba=3221&krunislav-olujicMumificirani Karaputin

Karamarko je došao na čelo stranke putem unutarstranačkih izbora. Riječ je o osobi koja je opasna za demokratske procese u Hrvatskoj. I prije sam ga nazivao mumificiranim hrvatskim Putinom, a pri tome stojim i danas.

Olujić Krunislav, Nedjeljom u dva HTV 1


28.03.1981  Crnić Silvia
28.03.1977  Parić Darko
28.03.1944  Slabinac Krunoslav Kićo