savjest KOLUMNE

https://www.facebook.com/pages/Savjest/215697858559?kolumna=75&zar-je-moguce-da-je-tudman-kanio-milosevicu-predati-baranju=  https://twitter.com/savjest_com?kolumna=75&zar-je-moguce-da-je-tudman-kanio-milosevicu-predati-baranju=  https://www.youtube.com/user/savjestcom?kolumna=75&zar-je-moguce-da-je-tudman-kanio-milosevicu-predati-baranju=  http://savjest.com/savjest_rss.php?kolumna=75&zar-je-moguce-da-je-tudman-kanio-milosevicu-predati-baranju=

Autor:

../kolumne/kolumne_autor.php?autor=6380&martin-spegelj

Špegelj Martin
Datum:
09.01.2010
Objavljeno na:
Slika autor/izvor:
Objavi na:

Share on Google+

 

 

Sto sedma brigada HV bila je vrlo dobra, uvježbana i snažna postrojba Operativne zone Osijek. Od 3. siječnja 1992, kad je u Sarajevu potpisano tzv. trajno primirje, nalazila se u obrambenom rasporedu u zoni sela Nard uz Dravu do granice s Mađarskom. Njene snage u veličini otprilike jedne bojne držale su otprije i dio teritorija u Baranji, s tim što su se te posade zbog teških uvjeta mijenjale svakih 12 ili 24 sata. S dolaskom proljeća njihovi su se rovovi i skloništa na lijevoj obali Drave počeli puniti vodom.


Staro je i međunarodno priznato vojno pravilo da se i za primirja tolerira popravljanje taktičkog položaja neke postrojbe, no zapovjednici su, držim, imali na umu i osvajanje tzv. Baranjskoga trokuta izbijanjem na crtu Nard - Jagodnjak - Petkovac. Time bi se cijela brigada našla na dravskom nasipu i spasila iz poplavljenih rovova, te ujedno svakome poslala jasnu poruku da će se Baranja osloboditi.


U njihovoj situaciji moglo se postupiti na dva načina: izvući se iz poplavljenoga područja i sve brigadne snage povući na desnu obalu Drave, dakle napustiti Baranju, ili iskoračiti naprijed u Baranju, izbiti na spomenutu crtu i tako se domoći terena koji Drava ne plavi. Zapovjednik brigade pukovnik Miroslav Štargl odabrao je drugo rješenje, s čime se složio i zapovjednik OZ Osijek brigadir Karl Gorinšek. Kako je brigada dobrim dijelom bila popunjena izbjeglim Baranjcima i odavna spremna za napadna djelovanja, to je bio dodatni razlog za odluku. Ideja se kuhala dva mjeseca i zaista su rijetki primjeri tako temeljitih i stručnih priprema.
Odobravajući pokretanje 107. brigade, brigadir Gorinšek je 30. ožujka odredio vrlo jake topničke jedinice da je podrže u napadu, te 136. brigadu kao drugi napadni ešalon. Pukovnik Štargl izdao je 2. travnja zapovijed koja je preopširna za citiranje na ovome mjestu, ali mogu potvrditi da je izuzetno kvalitetna i jasna, s preciznim zadacima i točno određenim izvršiteljima, te da je imao brigadu koja je zadatak mogla uspješno obaviti.
 

Napad 107. brigade počeo je u 5.45 sati 3. travnja 1992, s potpunim iznenađenjem

 U samo pet sati napadnoga djelovanja zauzeto je oko 70 posto nasipa u Baranjskom trokutu, zarobljeno tridesetak neprijateljskih vojnika i isto toliko pronađeno poginulih, dok brigada gotovo nije imala gubitaka

  Umjesto da u tom trenutku dobije snažnu i predviđenu topničku potporu te da se i 136. brigada prebaci u Baranju, u 11.45 sati iz Zagreba stiže zapovijed da se 107. brigada odmah povuče iz napada, dakle da napusti Baranju

Napad 107. brigade počeo je u 5.45 sati 3. travnja 1992, s potpunim iznenađenjem. Brigada je brzo napredovala, a preko Drave su prevezeni tenkovi, oklopni transporteri i topništvo za neposrednu potporu. U samo pet sati napadnoga djelovanja zauzeto je oko 70 posto nasipa u Baranjskom trokutu, zarobljeno tridesetak neprijateljskih vojnika i isto toliko pronađeno poginulih, dok brigada gotovo nije imala gubitaka. Umjesto da u tom trenutku dobije snažnu i predviđenu topničku potporu te da se i 136. brigada prebaci u Baranju, u 11.45 sati iz Zagreba stiže zapovijed da se 107. brigada odmah povuče iz napada, dakle da napusti Baranju.


Ako je odluka o napadu radi popravljanja taktičkog položaja i bila pogrešna, zapovijed o bezuvjetnu povlačenju iz polovično izvršena zadatka bila je katastrofalna. U povlačenju su imali 16 poginulih i tridesetak ranjenih, a dio je morao prijeći u Mađarsku i sutradan se preko Donjeg Miholjca vratio u brigadu. Brigada ni jednom granatom nije dobila planiranu topničku potporu, a 136. brigada uopće nije pokrenuta prema Dravi.


Što se dogodilo?


Iz Osijeka u Zagreb bila je odaslana p o• i t i č k a poruka da je akcija 107. brigade pogrešna i iz istih je osječkih p o• i t i č k i h struktura zabranjeno djelovanje našega topništva u potporu brigadi, a iz Zagreba nije poslana v o j n i č k a nego p o• i t i č k a zapovijed o prekidu napada.
Moguće je - i ne bi bilo ništa novo - da podređeni pogriješi i u vlastitoj nadležnosti izda neku zapovijed koja se onda počne izvršavati, pa je nadređeni dužan procijeniti što je optimalno: podržati izvršenje pogrešno zapovijeđena zadatka ili zapovjediti odustanak. U ovom slučaju nadređeni nije imao takvu dilemu nego je odmah zapovjedio povlačenje bez obzira na cijenu i konkretne prilike.


Osobno vrhovnom zapovjedniku podnio sam 15. travnja izvještaj s prijedlogom saniranja posljedica i on ga je prihvatio. Izvještaj je bio napisan već 8. travnja i trebala ga je ovjeriti komisija određena da ispita događaje. No, ona je slučaj u slučaju.


Franjo Tuđman imenovao ju je osobnom zapoviješću i činili su je general Janko Bobetko kao predsjednik, te pukovnik Slobodan Praljak i ja kao članovi. Tada prvi put čujem da je general Bobetko uopće stupio u HV. No, važnije je što ja ne mogu biti član nikakve komisije za ispitivanje nekog slučaja u vojsci, jer sam po funkciji glavnog inspektora to dužan učiniti u redovnom i eventualno izvanrednom postupku; za neki aspekt nadzora može se odrediti i posebna komisija, ali u njoj ne mogu biti članovi Glavne inspekcije. Inspekcija ima cjelovit vlastiti instrumentarij i kadrove za ispitivanje svih spornih slučajeva, a određena komisija obavezno se mora osloniti na inspektore koji istražuju slučaj u svim njegovim dimenzijama.


Bilo kako bilo, komisija se 7. travnja sastaje u Bizovcu i odlazi u Belišće na zapovjedničko mjesto 107. brigade, gdje počinje mučno ispitivanje u kojemu ne sudjelujem, jer je moja inspekcija već dva dana u brigadi i upravo dovršava utvrđivanje svih relevantnih okolnosti. U jednom trenutku ulazi jedan niži časnik brigade i predaje neku depešu generalu Bobetku. On je čita i kaže da odmah mora u Zagreb, pa ustaje i odlazi. Odmah ustaje i Praljak, kaže da i on odlazi u Zagreb. Ostajem sam, s inspektorima, u brigadi, pa okupljam sve njene zapovjednike i držim prigodno slovo:


- Bila je pogreška, niste bili nadležni za određivanje akcije i za to će se svakako snositi odgovornost. Međutim, neprijatelj je i dalje u Baranji, još drži položaje od Ernestinova do Iloka, još granatira Osijek i desetak drugih naših gradova, a vaša i sve druge brigade HV tu su da obrane i oslobode sve krajeve Hrvatske. Vaša je brigada odlična brigada, vaši su vojnici odlični vojnici, vaši su zapovjednici odlični i svi su sa svojom vojskom bili u borbama u Baranji. Te i druge činjenice prezentirat ću vrhovnom zapovjedniku i predložiti mjere koje će s vremenom ukloniti negativne posljedice ove akcije.


Tada sam u Valpovu koncipirao izvješće i doradio ga u Osijeku, koji je nakon kratka prekida u prvim danima 1992. opet bio pod neprijateljskim granatama. Vratio sam se u Zagreb i raspitao se gdje je komisija čiji sam član. No, nje nigdje nema! Neformalno doznajem da su general Bobetko i pukovnik Praljak otputovali na jug Hrvatske, pa cjelovito izvješće šaljem Vojnom kabinetu Predsjednika.


U razgovoru mi se učinilo da je Predsjednik shvatio kako je onaj zadatak trebalo drugačije završiti, ali je bilo vidljivo da ne želi objasniti tko i što stoji iza odluke o prekidu napadne operacije 107. brigade. Mogao sam se samo s mukom i užasom prisjetiti kako me još 31. srpnja 1991. na sjednici VDV-a, pred 40 ljudi, kada sam izlagao plan obrane, oštro prekinuo tvrdnjom da »Baranja nikad nije bila dio Hrvatske«!


On je 1993. u teritorijalnim cjenkanjima s Karadžićem i Miloševićem bio spreman predati Konavle (»samo« do Molunta, dok su oni zahtijevali do Cavtata), i za to je čak pripremao zgranutu hrvatsku javnost, no zar je moguće da je kanio predati i Baranju, da je on, predsjednik Republike Hrvatske, stvarao Veliku Srbiju kad već sami velikosrbi nisu imali snage za to? Može li zdrav razum uopće pojmiti takav užas?

       
       


 

..
../izreke/izreke_osoba.php?osoba=3221&krunislav-olujicMumificirani Karaputin

Karamarko je došao na čelo stranke putem unutarstranačkih izbora. Riječ je o osobi koja je opasna za demokratske procese u Hrvatskoj. I prije sam ga nazivao mumificiranim hrvatskim Putinom, a pri tome stojim i danas.

Olujić Krunislav, Nedjeljom u dva HTV 1


15.02.1978  Drča Zoran
15.02.1972  Filipašić Mario
15.02.1970  Pleša Zdravko
15.02.1967  Vitasović Klaudio
15.02.1960  Štimac Mato
15.02.1959  Korenika Miroslav
15.02.1956  Šolić Božica
15.02.1954  Martić Jagoda
15.02.1953  Gerovac Ivan
15.02.1951  Trobentar Božidar
15.02.1946  Mladineo Mirjana
15.02.1946  Turić Gordana
15.02.1946  Kružičević Anđelko
15.02.1944  Varda Kažimir