Linić je riješio sve naše probleme. U voljenoj državnoj blagajni bit će para k'o žala, što znači da svi državni službenici mogu mirno spavati jer će dobiti i regres i božićnice. Država će srediti svoj vozni park i konačno nabaviti aute s toliko željenim kožnim sjedalima i ugrađenim grijačima koji će iscrpljenom Liniću, Čačiću i društvu lagano i nježno grijati pozamašnu pozadinu. Kako su ovi dečki po prirodi skromni, nije im ni pala napamet takva rastrošnost da uz grijanje u kožnim sjedalima traže i nježnu masažu rečene pozadine. Mogli su, ali nisu. Štede na sebi kako ne bi uzimali umirovljenicima. Zato umirovljenici više ne moraju strahovati jer će na vrijeme dobiti svoje fantastične mirovine s kojima će bez problema platiti povećanu cijenu struje i još će im ostati dobrih tristo kuna za život. Pa neka prestanu bez veze cendrati.

Konačno se stalo na kraj najvećim lopovima u državi, poduzetnicima. Tom dnu dna društva koji prijavljuje siću, dok u džepove trpa silni novac od piva, kave, sokova i ostalog tekućeg zlata od kojeg bez problema može platiti komoru, Hrvatske vode, Hrvatske šume, turističku zajednicu, porez na tvrtku, porez na piće, prirez, komunalnu naknadu, spomeničku rentu, ZAMP, knjigovođe, najmove, koncesije i još barem desetak manjih i većih nameta. Što se restorana tiče, neće majci oni nama više prodavati ribu kupljenu na crno s barke ribara na crno, nego će kupiti tamo gdje će dobiti račun kako bi mogli pokriti troškove i nama naplatiti tu smrznutu, uvoz s Islanda, ukusnu i finu ribu kojom ćemo usput pomagati vrijednom islandskom narodu.

S druge strane, sve nas obične male potrošače promovirao je Linić u građane - inspektore promičući tako lijepe civilizacijske običaje volontiranja za opće dobro. Pa ćemo savjesno sakupljati račune i onda na internetu provjeriti je li taj podli i bezobrazni poduzetnik prijavio račun koji nam je naplatio. Ako nije, hop. Imam ga i trkom u najbližu poreznu ispostavu. Prijaviti lopova. Ako mi je predaleko porezna, onda šaljem es em es. Draga porezna upravo, maznuo mi je ovaj niškoristi lovu za kavu i strpao u svoj džep. Postupite žurno u interesu našeg ispaćenog naroda. Vaša građanka-inspektorica Vjera. PS. Kava je bila sikteruša. Ipak nije sve tako jednostavno. Nedajbože da recimo zaboravim račun ili ga izgubim u bespućima svoje torbice. E to bi bila opako skupa kava. Jer, ako građanin pokorni nema račun, onda ga inspektor nevolonter ima pravo kazniti s dvije tisuće kuna kazne. Sva ta dobra, taj red rad i disciplinu i obnavljanje špijunskih post revolucionarnih tekovina donio nam je naš „udri muški tri“ Linić. Konačno ćemo istrijebiti te nametnike društva, to poduzetničko zlo zbog kojeg sada tako teško živimo. Puna sreće i ponosa predlažem pripremanje velikog sleta kojim ćemo pokazati ljubav i predanost voljenim vođama, poglavito voljenom Liniću. Tko ga ne bi volio?

Za to vrijeme gradska garaža puna je k'o šipak što znači da će se hoćeš- nećeš skupiti i koja para za dugove. Privatni je smještaj vrlo dobro popunjen iz čega je jasno da smo u srcu sezone i da će Dubrovčani, bez obzira na Linića, kako-tako prezimiti i sljedeću zimu. Ekipa u Gradu prepolovljena je zbog godišnjeg. Bog zna ima li Šalja pravo na godišnji? Ipak, nema odmora za SDP-ovu ekipu koja će se ovih dana sastati kako bi se dogovorili o nenapadanju. Barem međusobno. Htjeli bi da im na sastanak dođe i Andro kako bi objasnio je li ili nije oduzeo Šalji ovlasti. Taj dio nisam najbolje razumjela. Dosad je bilo jedino jasno da Šalja ne dolazi na posao ili da tu ne provodi više od pola sata. Pa je tako sam sebi oduzeo ovlasti vezane uz pravo na rad. Pitanje sposobnosti govorenja sasvim je drugo pitanje i tu bi Andro trebao objasniti smije li Šalja nešto reći, kad to smije reći i ima li to neke međusobne veze s time ima li što reći. No, to je već neka druga tema. Eto vas.