Približavaju se lokalni izbori. Vrijeme je svođenja, odnosno izrade završnog računa. Izvlačenja pouka iz učinjenih grešaka grešaka.

Milan Bandić i SDP-a su na prošlim lokanim izborima u Gradu Zagrebu za gradonačelnika i zastupnike Gradske skupštine grada Zagreba nastupali zajedno. Bandić je bio kandidat SDP-a za gradonačelnika. Zajedno su dobili izbore, sjetimo se njihovih izbornih obećanja što će sve napraviti u Zagrebu, kako će povećati standard građana Zagreb, kako će riješiti korupciju i kriminala, što će sve sagraditi, koliko će otvoriti novih radnih mjesta i slično tome - po načelu ''obećavam vam sve što želite - samo da dođem na vlast''.

Ništa od obećanog, dapače sasvim suprotno od obećanog. Građani Grada Zagreba su već više od tri godine taoci bezvlašća i krize upravljanja gradom Zagrebom, kao posljedice jalovog političkog prepucavanja između gradonačelnika Milana Bandića i Gradske skupštine Grada Zagreba. Grad je pred bankrotom.

Ista situacija je i na razini države. Kukuriku koalicija je nespremna preuzela vlast i nema rješenja, programe i viziju kako izaći iz duboke političke i ekonomske krize. Zagreb i država nikad nisu bili u težoj ekonomskoj, financijskoj i upravljačkoj krizi.

Od 2009. čekaju izbore da bi djelovali

Kad pitate gradske političare, gradonačelnika, predsjednika Gradske skupštine i druge gradske dužnosnike dokada će to tako biti, odgovor je uvijek isti - nakon izbora. Tako govore od 2009. godine. Prvo se čekalo da prođu lokalni izbori, nakon toga se čekalo da prođu izbori za predsjednika Republike, onda se čekalo da prođu parlamentarni izbori i na kraju se krug zatvara sa novim lokalnim izborima.

Nesagledive štetne posljedice ove krize prelamaju se i dodatno i negativno prelamaju preko leđa građana Zagreba, kroz poskupljenja komunalnih usluga i naknada, za pokriće financijskih dubioza i propusta, te daljnje kresanje socijalnih prava.

Razmjeri ekonomske, političke i upravljačke krize, te krize sustava vrijednosti svakim danom su sve pogubniji. Dnevno preko stotinjak naših sugrađana ostaje bez posla. U Zagrebu stara priča, Bandić i Skupština nastavljaju svoje ratovanje ne mareći za stanje u Gradu Zagrebu, ne mareći za interese građana. Zagreb svakim danom sve više tone.

Ekonomski i drugi pokazatelji u gradu su iz dana u dan sve lošiji i pogubniji, a Bandić i Skupština za to nehaju. Dapače, pronalaze nove razloge za jalova politička prepucavanja i ratovanje koja se u konačnici prelamaju preko leđa građana. Zagreb je u kolapsu, a agonija se dodatno produbljuje. Nije tu riječ o sukobu programa, koncepata, vizija i ideja, već je riječ naprosto o osobnom sukobu, suludoj netrpeljivosti i neprijateljstvu dojučerašnjih ''velikih'' prijatelja, saveznika i stranačkih istomišljenika. Pitate se do kada tako?

Kriza vlasti i u Zagrebu i na državnoj razini otvorila je pitanje funkcioniranja političkih stranaka i politike kao društvenog sustava te političara.

Polazeći od razmjera ekonomske, političke, moralne i upravljačke krize te krize sustava vrijednosti u nas - slobodno se može zaključiti da se naš politički sustav samo naziva demokracijom, a u najboljem slučaju imamo stranački pluralizam. Mi smo glavne institucije sustava - izbore, odlučivanje zastupnika, djelovanje vlade - podredili političkim strankama, odnosno bolje rečeno njihovim vođama i raznoraznim interesnim skupinama.

Stranke koriste laž kao tehniku političkog komuniciranja

Temeljni problem velikih političkih stranaka, kako u Zagrebu tako i u Hrvatskoj, je taj što stranke žive u raskoraku između vlastitog oligarhijskog (nedemokratskog) ustroja i potrebe organizacije demokracije, pa je očito da se iz oligarhijski uređenih stranaka teško može izvesti doista demokratska država i vlast.

Etička razina uzroka krize proistječe iz posljedica korupcionaških afera, skandala, klijentelizma i nepotizma koji su neizostavni u djelovanju političkih stranaka. Političke stranke učestalo koriste laž kao tehniku političkog komuniciranja, te ona postaje bit političkog jezika kojim stranke kreiraju lažnu političku stvarnost.

Mi smo pojeli kruh naše djece. Prodajom strateških dobara, lošim vođenjem države i grada Zagreba te zaduživanjima, političke elite i vlastodršci su učinili to da su izbijeni temelji državi i Zagrebu. Založena je budućnost. Izgubljen je gospodarski suverenitet, prestala politička samostalnost.

Politički model je istrošen. Ekonomski model je istrošen. Ovisnost države o kreditnom rejtingu najbolji je pokazatelj gospodarskog znanja Kukriku vlade, Milanovićevih ministara i hrvatskih političkih elita.

Uspostavljeni politički i ekonomski model upravljanja državom i Zagrebom je naprosto istrošen i, bez promjene istrošenog političkog i ekonomskog modela, rođačkog i stranačkog modela, nema izlaska iz krize i željenog napretka.

Što treba učiniti?

Zadaća je svih zastupnika, na bilo kojoj razini, profesionalno, čestito, odgovorno i pošteno obavljati svoje dužnosti, predstavljati i zastupati građane i biti njihov glas u Gradskoj skupštini, Hrvatskom saboru ili drugdje,a ne glas pojedinih lobija, interesnih skupina, stranaka i stranačkog vodstva.

Da li zastupnici i vijećnici to čine? Mali je ili neznatni broj zastupnika i vijećnika kojima je opći interes iznad stranačkog interesa.

Mediji i političari nas godinama uvjeravaju kako su izbori praznik demokracije, te da na parlamentarnim izborima biramo zastupnike u Hrvatski sabor, a na gradskim odnosno lokalnim zastupnike u Gradsku skupštinu, vijećnike gradskih četvrti i mjesnih odbora. Jesu li u pravu, nisu?! Zašto nisu, odgovor je jednostavan mi glasujemo, a zastupnike biraju čelnici stranaka.

Pitate što treba učiniti i kako riješiti da zastupnici i vijećnici budu u punom smislu riječi predstavnici građana, odgovorni za svoj rad građanima, a ne predstavnici stranačkih čelnika, lobija i interesnih skupina odgovorni njima? Odgovor je jednostavan, učinimo to već na predstojećim lokalnim izborima, uvedimo sustav otvorenih lista gdje će građani birati osobe,a ne glasovati za stranačke liste čelnika stranaka i interesnih skupina i lobija.

Prema modelu otvorenih lista građani Grada Zagreba izabrali bi neposredno 51 zastupnika, prilikom biranja odnosno glasovanja ne bi zaokruživali stranačke liste, nego bi sa svake liste mogli odbrati osobe koje ih mogu najbolje predstavljati i zastupati. Tako bi zastupnik ili vijećnik imao neposredan legitimitet.

Sustav otvorenih lista treba primijeniti i kod izbora vijećnika mjesnih odbora i gradskih četvrti i omogućiti građanima da neposredno biraju predsjednika gradske četvrti i mjesnog odbora. Krenimo u reformu istrošenog političkog i izbornog modela jer će nam poslije biti kasno.