Neki gospar Vuković, gradonačelnik Nove Gradiške, poslao je Liniću krivotvorenu suglasnost Gradskog vijeća za kredit od deset milijuna kuna pa mu je Vlada jamčila dizanje kredita koji je sjeo na gradski račun pola sata nakon Vladine odluke. I nek' neko kaže kako su u bankama dugotrajne procedure za kredite. Onda se ustanovilo da se dečko malo zaigrao jer nema navedenu suglasnost Vijeća što je totalno snervalo Linića zbog čega su jake snage SDP-a odjurile u Gradišku natrljati nos Vukoviću. Oštro i ljutito rekli su mu da brzo vrati novac od kredita jer će inače biti belaja. Onda se ustanovilo da rečenog novca nema, ali da Vuković ne zna objasniti kamo je ispario. To je baš naljutilo ekipu iz Zagreba pa su mu još oštrije i ljuće rekli 'Vrati pare ili će biti belaja'. I otišli u Zagreb obavijestiti Milanovića da su posao obavili. Brzo i učinkovito rekli su Vukoviću što ga ide zbog čega, logično, nema ni najmanje potrebe slučaj prijaviti Bajiću. To bi značajno zakompliciralo mogućnost SDP-ova ostanka na vlasti u rečenoj Gradiški.

Za to vrijeme u Splitu traje sudska sapunica o tome zašto Orlić, koji je posudio Peru pare od Društva, koje je ovaj vratio s kamatom, tvrdi kako mu nikad ne bi dao da nije mislio kako je pare tražio Andro koji je poznat po tome da potpisuje sve što mu stave na stol njegovi bajni suradnici, ali nekim čudom nikad ne potpisuje ono što mu ne stave na stol. Androvi bliski suradnici diče se pravnim znanjem koje je, ruku na srce daleko, ispod razine jednog užasno napornog umirovljenog gospara koji žari i pali po sudnicama Općinskog i Županijskog suda i svim se sucima popeo na vrh glave dok ih gnjavi obrazlaganjem svog shvaćanja članaka kaznenog i drugih zakona. Ali čovjek se užasno trudi, čita zakone i barem zna pouku o pravnom lijeku. Dok ovi Androvi ni to nisu savladali.

Pero je opet počeo pisati pisma. Kad Pero piše pismo, odmah je jasno da se nešto iza brda valja. Ipak, sve ono što piše u pismu točno je od riječi do riječi. Višak stolova i stolica, šušura i ostalih marifetluka, čak i onim izrazito dobrohotnim popelo se na vrh glave. Nema ni najmanje dvojbe kako je ovo grad koji živi od turizma i koji u to ime mora zažmiriti na puno stvari koje uzimaju komociju svakodnevnom životu domaćih ljudi. Ali je elementarna pristojnost ostavljanje prostora za hodanje i disanje. To je pitanje koje dobra gradska uprava mora znati napraviti s mjerom. Dobra je mjera uvijek ključno pitanje u životu ljudi, grada i države. Mjera za čovjeka bez obzira je li on turist ili domaći. Nažalost, odavno se izgubila dobra mjera. Što se tiče kioska čiji su vlasnici tražili da Grad plati priključke za struju pa će to oni naknadno refundirati, taj posao im je trebao odraditi Šalja koji je 'nevino' tražio od pročelnice da stavi Andru na stol papir s takvom suglasnošću. Za divno čudo, prije stavljanja na potpis ovaj je put ipak informirala gradonačelnika što mu to Šalja hoće uvaliti pa Andro nije potpisao. No, usprkos odlukama Grada kioske će postaviti. Čiji je to Šalja glasnogovornik, o čijim se kioscima radi, saznat ćemo vrlo brzo. Jednako kao što ćemo brzo saznati što će Pero napisati u sljedećem pismu. I što se iza brda valja.

Neki su majmuni pisali grafit kojim našu Teru zovu četnikušom. Čuj, Tere četnikuša. Pa su opet krenule sulude rasprave o tome je li Tere izdala Grad što je dvadeset i dvije godine nakon rata zapjevala u Srbiji pa će sad i u Cetinju. Tko su ti koji gade po Teri koja je cijeli rat pomagala Gradu, kojoj su četnici spalili kuću, koja je skupljala pomoć, održavala humanitarne koncerte za svoj Grad, zvala i obilazila sve europske adrese moćnika tražeći pomoć? Činila je sve što je mogla, onakva kakva jest, emotivna i pretjerana. Da nije takva, ne bi ni bila velika umjetnica kakva jest. Dok neki nisu ništa činili. Nitko nije prorok u vlastitoj kući. Tako su Teri zamjerili što je govorila kako nikad nogom neće kročiti tamo i svakakvih ružnih riječi o onima koji su pucali na ove ljude i na ovaj Grad. Istina je, svašta je govorila. Tko nije? Ima li i jedan normalan stanovnik ovog prelijepog Grada, koji to nije govorio? Pa kako to da sad odlaze tamo, posluju tamo, provode se tamo jedu i piju tamo, kupuju tamo? Jer život ide dalje. Umjesto da volimo i poštujemo svoje, dokle ćemo raditi upravo suprotno? Udri po njoj, naša je. Eto vas.