Ekonomska kriza, politička kriza, kriza identiteta i vjerodostojnosti političkih stranaka u Hrvatskoj traju već duže vremena i došle su do punog izražaja. Provedeni unutarstranački izbori u HDZ-u i SDP-u, uz primjenu istog ili sličnog obrasca inženjeringa, pokazuju da se dvije najveće stranke u nas razlikuju, u biti, po izgledu svojih vođa.

U Hrvatskoj kontinuirano raste neraspoloženje prema političkim strankama i političarima: građani ne samo da ih smatraju nepoštenim i korumpiranim, već izražavaju sve snažniju volju i tendenciju da se njihov utjecaj u političkom životu drastično smanji.

Kriza vlasti i u Zagrebu i na državnoj razini otvorila je pitanje funkcioniranja političkih stranaka i politike kao društvenog sustava te političara kao osoba u tom sustavu. Zašto je tome tako, zašto je politika političarima postala cilj, a ne sredstvo pročitajte u ovoj kolumni.

Politički i ekonomski model je istrošen

Polazeći od razmjera ekonomske, političke, moralne i upravljačke krize te krize sustava vrijednosti u nas- slobodno se može zaključiti da se naš politički sustav samo naziva demokracijom, a u najboljem slučaju imamo stranački pluralizam. Mi smo glavne institucije sustava - izbore, odlučivanje zastupnika, djelovanje vlade- podredili političkim strankama odnosno bolje rečeno njihovim vođama i raznoraznim interesnim skupinama.

Temeljni problem velikih političkih stranaka u Hrvatskoj je taj što stranke žive u raskoraku između vlastitog oligarhijskog (nedemokratskog) ustroja i potrebe organizacije demokracije, pa je očito da se iz oligarhijski uređenih stranaka teško može izvesti doista demokratska država i vlast. Etička razina uzroka krize proistječe iz posljedica korupcionaških afera, skandala, klijentelizma i nepotizma koji su neizostavni u djelovanju političkih stranaka. Političke stranke učestalo koriste laž kao tehniku političkog komuniciranja, te ona postaje bit političkog jezika kojim stranke kreiraju lažnu političku stvarnost.

Političke stranke imaju nizak ugled u javnosti i zbog činjenice da nisu iskazale dovoljno odlučnosti i političke volje da razriješe navažnije temeljne probleme hrvatskog društva zbog kojih se ono razvija daleko sporije nego bi trebalo i moglo. Jedan od razloga za takvo stanje je i unutarnja oligarhijski postavljena struktura političkih stranaka koja uporno održava političku elitu upitnih moralnih i stručnih kvaliteta što za posljedicu ima slabljenje identifikacije birača i njihovo nepovjerenje u političke stranke,te promjenjivost glasačkog opredjeljenja birača. U Hrvatskoj su česti i pojedinačni ili grupni prijelazi političara iz stranke u stranku, uglavnom motivirani materijalnim ili drugim probitcima.

Pojeli smo kruh naše djece

Mi smo pojeli kruh naše djece. Prodajom strateških dobara, lošim vođenjem države i grada Zagreba te zaduživanjima, političke elite i vlastodršci su učinili to da su izbijeni temelji državi i Zagrebu. Založena je budućnost. Izgubljen je gospodarski suverenitet, prestala politička samostalnost.

Politički model je istrošen. Ekonomski model je istrošen. Ovisnost države o kreditnom rejtingu najbolji je pokazatelj gospodarskog znanja Kukriku vlade, Milanovićevih ministara i hrvatskih političkih elita.

Uspostavljeni politički i ekonomski model upravljanja državom je naprosto istrošen i, bez promjene istrošenog političkog i ekonomskog modela, rođačkog i stranačkog modela nema izlaska iz krize i željenog napretka.

Čačić, Milanović,Linić, Kosorova, Karamarko, Bernardić,Bandić, Kerum, Milinović, Mesić, Tomašićka mnogi drugi političari smatraju sebe i tvrde da su uspješni i sposobni političari, gospodarstvenici, državnici. Mediji nam svakodnevno plasiraju te informacije i tvrdnje da je riječ o sposobnim i uspješnim osobama, naravno bez iznošenja konkretnih dokaza za te tvrdnje. Očito je glavni kriterij za tvrdnje da su oni uspješni činjenica da su na vlasti.

Zašto samo glasujemo

Izbori su praznik demokracije. Ova, već otrcana fraza koju ste čuli manje više svaki put kad je ''došao i taj dan'', kada su vas svi raspoloživi mediji pozivali da neizostavno ''iskoristite svoje građansko pravo'', kad su vas stranački aktivisti danima pozivali i vrbovali ''da ne dopustite da drugi biraju umjesto Vas'', da ''glasujete za promjene i bolje sutra'' i sve to uz sav arsenal motivirajućih, a Vama manje ili više dopadljivih aktivnosti. Mediji i političari nas već godinama nastoje uvjeriti da na parlamentarnim izborima biramo saborske zastupnike,a na gradskim odnosno lokalnim zastupnike u Gradsku skupštinu odnosno vijećnike gradskih četvrti i mjesnih odbora.

U praksi građani na izborima glasuju za stranačke liste, bez mogućnosti biranja konkretnih osoba za koje drže da će ih najbolje predstavljati, odnosno zastupati. Redoslijed kandidata na stranačkim listama, u pravilu određuju stranački čelnici odnosno uski krug osoba lojalnih predsjedniku stranke,koje zapravo umjesto građana biraju zastupnike odnosno vijećnike umjesto građana. Prema tome, u praksi vlast ne proizlazi iz naroda niti pripada narodu, vlast pripada stranačkim vođama, interesnim skupinama i raznoraznim lobijima.

Narodu je uskraćeno ustavno pravo na izbor svojih predstavnika neposrednim odlučivanjem. Upravo zbog toga zastupnici odnosno vijećnici nisu u punom smislu riječi predstavnici građana, odgovorni za svoj rad građanima. Nisu osobe koje profesionalno, čestito, pošteno i odgovorno obavljaju svoju dužnost, koje predstavljaju i zastupaju građane te su njihov glas u Hrvatskom saboru, Gradskoj skupštini, županijskoj skupštini odnosno gradskom, općinskom mjesnom ili kvartovskom vijeću. Zastupnici odnosno vijećnici de facto predstavljaju i zastupaju svoje stranke, njihove čelnike, lobije i interesne skupine koje im financiraju izbornu kampanju.

Pa sad vi ''birajte'' odnosno glasujte i toliko o izborima kao prazniku demokracije. Toliko o tome da vlast u Republici Hrvatskoj odnosno u Gradu Zagrebu proizlazi iz naroda odnosno građana Hrvatske i Zagreba. Toliko o tome da građani ostvaruju vlast izborom predstavnika i neposrednim odlučivanjem.

Pitate se do kad će tako biti?

Bit će dok god u izbornom zakonodavstvu ne uvedemo sustav otvorenih lista da možemo birati osobe, a ne podobnike stranačkih čelnika.

Pitate što treba učiniti i kako riješiti da zastupnici i vijećnici budu u punom smislu riječi predstavnici građana, odgovorni za svoj rad građanima, a ne predstavnici stranačkih čelnika, lobija i interesnih skupina odgovorni njima? Odgovor je jednostavan, učinimo to već na predstojećim lokalnim izborima,tražimo promjenu izbornog zakonodavstva te uvedimo sustav otvorenih lista gdje će građani birati osobe,a ne glasovati za stranačke liste čelnika stranaka i interesnih skupina i lobija.

Prema modelu otvorenih lista građani Grada Zagreba izabrali bi neposredno 51 zastupnika, prilikom biranja odnosno glasovanja ne bi zaokruživali stranačke liste, nego bi sa svake liste mogli odbrati osobe koje ih mogu najbolje predstavljati i zastupati. Tako bi zastupnik ili vijećnik imao neposredan legitimitet građana. Interes građana i opće dobro građana bila bi mu nit vodilja kod odlučivanja i glasovanja, a ne stranački interes, interes i nalog vođe stranke i uskog stranačkog vrha.

Sustav otvorenih lista treba primijeniti i kod izbora vijećnika mjesnih odbora i gradskih četvrti i omogućiti građanima da neposredno biraju predsjednika gradske četvrti i mjesnog odbora i vijećnike gradskih četvrti i mjesnih odbora.

Krenimo u reformu istrošenog političkog i izbornog modela jer će nam poslije biti kasno.