Svaka vlast za sebe tvrdi odnosno voli reći da je baš ona za razliku od prethodne narodna, da joj je opći interes naroda nit vodilja u donošenju odluku, da su svi pred zakonom jednaki.

Pokušajmo u tri aktualna pitanja odnosno primjera vidjeti kako je naša „narodna vlast" postupala ili postupa odnosno kako kani postupat. Odabrao sam primjer davanja autocesta u koncesiju, subvencioniranja prijevoza srednjoškolaca i subvencija brodogradilišta.

Davanje autocesta u koncesiju

Kako stranka koja je na sudu zbog autocesta, uopće ima obraza govoriti o tome? - istaknuo je Radimir Čačić ovih dana te je još jednom pokušao pojasniti javnosti zašto bi autoceste trebalo dati u koncesiju i kako je to prava odluka Vlade. Na stranu činjenica da je upravo Čačić 2004. godine bio veliki protivnik davanja autocesta u koncesiju kad je to namjeravala učiniti HDZ-ova Vlada. Na stranu činjenicu da Čačić po onoj narodnoj:"Rugala se sova sjenici" nije baš pozvan HDZ-u spočitavati sudski postupak jer je nepravomoćno osuđen u Mađarskoj za smrt dvoje ljudi.

Stoga pitajmo Vladu i Čačića: Gdje je tu logika?

Što govore podatci: u posljednjih 10 godina HAC je u prometnu infrastrukturu uložio 36,8 milijardi kuna, od čega 35,2 milijarde u gradnju autocesta koje Vlada sada namjerava dati u koncesiju na 30 godina. Procjenjuje se da bi država od koncesionara dobila 25,7 milijardi kuna. I budali je jasno da je to puno manje nego što je uloženo u njihovu gradnju. Pritom se zaboravlja da su ceste ionako već "unovčili" hrvatski građani kroz cijenu goriva. U proteklih 10 godina HAC je od cestarina ubrao 10 milijardi kuna. Konkretno, u tom su razdoblju vozači cestarinama i kroz cijenu goriva − 60 lipa po svakoj litri − za gradnju autocesta, vjerovali ili ne, izdvojili 25 milijardi kuna. Dakle, točno onoliko koliko bi država dobila za 30-godišnju koncesiju. Gdje je tu logika?

Subvencioniranje prijevoza srednjoškolaca

Odlukom Vlade ove godine oko 40 tisuća zagrebačkih srednjoškolaca ostaje bez državne subvencije prijevoza. Naime, prema odluci Vlade pravo na 75 postotnu subvenciju imaju srednjoškolci koji putuju više od pet kilometara u međumjesnom prijevozu. Odlukom su svjesno zakinuti zagrebački srednjoškolci odnosno ona se ne odnosi na njih. "U odluci je jasno rečeno da se sufinancira međumjesni javni prijevoz, a ako se putuje iz Zagreba u Zagreb, onda to sigurno nije međumjesni prijevoz", pojašnjava Mirela Zagorac iz Ministarstva obrazovanja.

Pitanje: zašto Vlada različito tretira učenike, ovisno o tome stanuju li na području Grada Zagreba ili negdje drugdje?

Zbog Vladine odluke o sufinanciranju prijevoza srednjoškolaca u kojoj je očito izostavljen Grad Zagreb, mnogim građanima nije nimalo svejedno. Naime, na temelju takve odluke 40.000 zagrebačkih srednjoškolaca morat će zbog toga platiti punu cijenu prijevoznih karata jer Odluka predviđa subvencioniranje samo međumjesnog prijevoza. Iako neki zagrebački srednjoškolci putuju do škole čak i do 30 kilometara, 10, 15 ili 20 je uobičajena pojava. Gdje je tu logika?

Subvencioniranje brodogradilišta

Hrvatska je subvencionirajući brodogradnju zadnjih 10 godina uložila 60 milijardi kuna. U brodogradilištima je bilo zaposleno oko 10 000 radnika. Jednostavna računica i matematika pokazuju sljedeće:

- da ovih 10 000 radnika uopće nije radilo te da su primali prosječnu mjesečnu plaću od 8.000 kn bruto, na plaće bi se godišnje utrošilo milijardu kuna, a za 15 godina to je 15 milijardi kuna;
- a što je sa još onih 45 milijardi kuna, gdje su oni završili, nitko ne govori,a brodogradilišta završila u stečaju ili na koljenima.

U ova tri primjera smo vidjeli kakve sve odluke nisu donosile ili namjeravaju donijeti „narodne Vlade" u interesu tog istog naroda. Pitate se što poduzeti i kako to spriječiti. Možda bi rješenje za početak bilo da oduzmemo olovke dužnosnicima jer samo tako možemo spriječiti donošenje ovih „narodnih odluka".