Kako sada stvari stoje, kako su ljudi raspoloženi, imamo ''slučajnu vladu'', jer je njihovo preuzimanje vlasti bila obična prevara birača, običan spin. Sjeća li se itko više "Plana 21"? I sjeća li se itko više što je sve u tom planu pisalo, a što je ostvareno? Kako to da se nitko od vladajućih ne poziva na obećanja iz tog plana, na same planove u planu? Zašto?

Odgovor je jednostavan ''Plan 21'' je prijevara. Vlast iz dana u dan pokazuje svu svoju tragiku nesposobnosti i nekompetentnosti. Očekivanja su bila velika, a imamo ništa! Nakon osmogodišnjeg vladanja HDZ-a, nakon što je država pokradena na sve strane, trebao je odmak od trule vladavine i novi vjetar u leđa ovoj Hrvatskoj. Ali kako su kukurikavci došli na vlast? Tako što ih je u prvom redu dovela golema plima hrvatskih nezadovoljnika starom vlasti. Nije ih na vlast doveo ''Plan 21'' niti ikakva njihova obećanja. Preuzimanje vlasti dogodilo se po inerciji. I na to su kukurikavci i jedino računali, to je bio jedini smišljeni plan.

Sve drugo, kako danas vidimo, bio je veliki napuhani balon bez ičega. Jer gospodarstvo i dalje samo tone, ljudi su sve više bez posla, bez perspektive, sve više ljudi razmišlja o odlasku u inozemstvo. To je tragedija za ovu državu i ovaj narod! Hrvatskoj prijeti novo masovno iseljavanje trbuhom za kruhom! Iseljavanje mladih visokoobrazovanih osoba, budućnosti svake zemlje. Dok je vlasti je glavna politika beskonačno kadroviranje i prodavanje ideologije. Sve drugo običan je politički marketing, gdje je većini ministara najvažnije kakav će dojam ostaviti u javnosti, kako će im rečenice zvučati pametno, kako će im izgled biti što bolji, a za pravi sadržaj i rezultate tko mari? Nisu važni! Važni su oni!

Najčešći i najpopularniji pojam od svih pojmova predsjednika i ministara u Kukuriku vladi je reforma. Mediji zdravo za gotovo sve njihove poteze i nebuloze nazivaju reformama ovog ili reformama onog,a ti potezi nemaju blage veze sa reformama već u bitii odaju dojam lažne prezaposlenosti.

Što je reforma?

U latinskom ovaj pojam ima riječ forma što znači lik ili oblik,a glagol re–formo znači probraziti, promjeniti u licui, poboljšati nešto. Prema tome, otpuštanje radnika nije reforma, smanjenje broja pripadnika nije oružanih snaga nije reforma, povećanje broja nezaposlenih na 320 00 nezaposlenih bez bilo kakve naznake izglednog zaposlenja nije reforma. Znači ovo što sad rade kukurikavci i nazivaju reformama nisu reforme jer ništa ne poboljšavaju već pogoršavaju i onako tešku situaciju. Jedini ministar koji nešto radi je Slavko Linić, ali njegovi potezi će bez pravih i nužnih poteza drugih ministara dovesti zemlju u još teži položaj. Stoga me ne čudi pojava novog grafita: ''Sulejmane Veličanstveni, uzmi Slavka Linića-vrati nama Ferhat pašu''.

Što u ovoj zemlji i Zagrebu funkcionira?

''Stari moj, dokopali smo se vlasti, treba zgrabiti što se zgrabiti da. Tko zna dokle će ovo trajati'', rekao je ranih godina 90-ih Ivo Sander jednom dalmatinskom poslovnom čovjeku nakon što je napravio dobar posao. Ovaj Sanaderov poučak i dalje funkcionira i nikako da ga pravosuđe i vlast ''reformiraju''.

Ivo Sanader, Mladen Barišić, Vladimir Šeks, Ivić Pašalić, Željka Antunović, Ruža Tomašić, Đurđa Adlešić, Ivan Čehok, Damir Kajin, Srećko Ferenčak, Ivan Vučić, Branimir Glavaš, Neven Jurica, Zlatko Koračević, Zdenko Antešić, Goran Fižulić, Davorko Vidović, i mnogi drugi ''jednodnevni umirovljenici'' su aktivirali povlaštenu saborsku mirovinu i postupili po Sanaderovom poučku: ''zgrabi što se zgrabit da'' i stvarno je iluzorno i bespredmetno od njih očekivati da će se boriti za dokidanje Sanaderovog poučka ili će ih brinuti činjenica što mladi visokoobrazovani svakim danom odlaze iz Hrvatske.

Pripadam skupini rijetkih političara, uz pokojnog Borisa Šprema, koji nisu aktivirali povlaštenu saborsku mirovinu jer sam se zalagao i predlagao ukidanje povlaštenih mirovina. Neki od pobrojanih su me retorički i demagoški podržavali, te naravno ugrabili povlaštenu mirovinu. Sve u svemu nastavili su biti ''uspješni političati''.

Tragedija je Hrvatske upravo u Sanderovom poučku jer se preko 70 posto dužnosnika od općinske, preko gradske i županijske do državne razine ponašalo po načelu ''treba zgrabiti što se zgrabiti da, tko zna dokle će ovo trajati'''. Pitate se kako neutralizirati Sanaderov poučak? Teško gotovo i nemoguće , u sadašnjim okolnostima , jer imamo ''tzv. višestranačje'' ili ''parlamentarna demokracija'' u kojoj se može birati jedino između HDZ-a i SDP-a! Hoće li pravosuđe neutralizirati Sanaderov poučak?

Možda, a kad teško je odgovoriti na to pitanje jer je upravo to pravosuđe spavalo dok se instalirao Sanaderov poučak. Sander je optužen za ratno profiterstvo, a što se čeka s prijavama i izvješćem Državne revizije koja je za 95,17 slučajeva odnosno za 1556 pretvorbi i privatizacija utvrdila da su bile nezakonite, što se čeka s privatizacijom Pastora, TDZ-a i tako dalje? Što se čeka sa bezbroj raznoraznih afera i slučajeva u Zagrebu??? Što se čeka?

Što nam se danas nudi na političkoj sceni? Ništa novo, ništa obećavajuće! Imamo dvije opcije KUKURIKU ili novu ANTIKUKURIKU koaliciju Tomislava Karamarka i Ruže Tomašić koje nam nisu ponudile bilo kakav obećavajući i ostvarivi program koji bi nas vratio na put modernizacije, inovativnosti i proizvodnje, kako industrijske tako i poljoprivredne. Koji čak nemaju volje dokinuti Sanaderov poučak. Imamo lokalne šerife poput Keruma, Bandića i druge, imamo zastupnike koji bi trebali zastupati građane, birače, a zastupaju interes svojih stranaka poglavito njihova vodstva.

Građani su na potezu.