savjest KOLUMNE

https://www.facebook.com/pages/Savjest/215697858559?kolumna=79&kako-je-zupan-glavas-stvorio=  https://twitter.com/savjest_com?kolumna=79&kako-je-zupan-glavas-stvorio=  https://www.youtube.com/user/savjestcom?kolumna=79&kako-je-zupan-glavas-stvorio=  http://savjest.com/savjest_rss.php?kolumna=79&kako-je-zupan-glavas-stvorio=

Autor:

../kolumne/kolumne_autor.php?autor=6380&martin-spegelj

Špegelj Martin
Datum:
12.01.2010
Objavljeno na:
Slika autor/izvor:
Objavi na:

Share on Google+

 

 

Obrambeni planovi i prijedlozi Ministarstva obrane i mene osobno imali su kontinuiranu, odlučnu i eksplicitnu potporu samo Stjepana Mesića, te od prilike do prilike, uvijenije, Franje Gregurića, Milana Ramljaka i Josipa Manolića. (Naravno, kada je najzad počelo osvajanje vojarni i preuzimanje ratne tehnike JNA, sudionici tih akcija imali su svu potporu Glavnog stožera HV, osnovanoga 21. rujna, i postupali su po njegovim zapovijedima.)


S druge strane, veoma je indikativno da na svim tim sjednicama i sastancima nitko nikad nije izrijekom kazao nešto p r o t i v mojih prijedloga, iznio neki protuargument ili dao eksplicitnu potporu predsjedniku Tuđmanu kada ih je odbijao ili ismijavao. On je j e d i n i bio uvijek i otvoreno protiv, a svi ostali su bilo šutjeli, bilo izgovarali neke općenite i dvosmislene fraze, da li iz straha pred njegovim sve autoritarnijim držanjem ili zbog nečega drugoga - to sami najbolje znaju.


U nekim trenucima, posebno potkraj srpnja 1991, kada je i slijepcu bilo jasno da smo napadnuti, imao sam potporu HDZ-ove desnice, odnosno jastrebova oko Vladimira Šeksa i Ivana Vekića. I oni su bili ogorčeni neodgovornim odnosom prema obrani i svjesni da stvarnost opovrgava sve Predsjednikove teorije, ali i oni i ja dobro smo znali da su nam ciljevi ipak različiti. K tome su se oni, svaki put kada bi procijenili da netko drugi može poraziti Tuđmana, ipak odlučivali za nj. Željeli su njegovu smjenu, ali pod uvjetom da ga zamijeni netko iz njihova kruga.
 

Glavaš i Merčep predstavili su mi »specijalnu postrojbu« koja dotad uopće nije bila borbeno angažirana usprkos kritičnoj situaciji u obrani Vukovara, niti je bila u ustroju Operativne zone

  Bili su vrlo dobro naoružani te imali i nekoliko tenkova i oklopnih transportera

  Stoga je bila idealna da se s ojačanjem koje će pronaći pukovnik Gorinšek, probije do Marinaca i prihvati vukovarske branitelje i civile u proboju iz obruča

  Iz Vukovara su javili da su oni spremni i sposobni za proboj sa svoje strane, a koridor - koji je značio spas za tisuće ljudi - mogao se držati najmanje 48 sati

  Merčep je pristao, ali se sutradan nije pojavio na polaznom položaju kod Vinkovaca, gdje sam ga čekao

Moji suradnici i ja zagovarali smo općenarodnu obranu s poštovanjem svih ratnih konvencija, vojsku i obranu u preciznu i čvrsto organiziranu sustavu (a ne stranačku vojsku), profesionalni zapovjedni kadar, prelazak cijele države na ratni kolosijek i uklanjanje oružane pobune (a ne uklanjanje Srba); htjeli smo - preuzimanjem ratne tehnike JNA i urednom općom mobilizacijom - postići ravnotežu oružanih snaga koja će, kao klasičan primjer strategije odvraćanja, rat spriječiti ili ga barem učiniti sukobom dviju regularnih vojski, bez - s naše strane sigurno - »specijalnih postrojbi« na paralelnim zapovjednim linijama, sa što manjim stradanjima civilnog stanovništva.


Posve sigurno ne bi bilo ni privatnih vojski ni neshvatljivih slučajeva kao što je onaj da jedan župan, državni službenik, Branimir Glavaš, drži cijelu kompletno opremljenu brigadu kao svoju privatnu postrojbu. A stvorio ju je ovako.


U Osijeku sam 12. studenoga 1991. kao glavni inspektor obrane izvršio smotru dviju postrojbi u tzv. Crvenim vojarnama, oko 400 ljudi. K njima su me odveli Glavaš i Tomislav Merčep, tada u statusu savjetnika u MUP-u. Ta njihova, kako su mi je predstavili, »specijalna postrojba« dotad uopće nije bila borbeno angažirana usprkos kritičnoj situaciji u obrani Vukovara niti je bila u ustroju Operativne zone, a bili su vrlo dobro naoružani te imali i nekoliko tenkova i oklopnih transportera. Stoga je bila idealna da se s ojačanjem koje će pronaći pukovnik Gorinšek, probije do Marinaca i prihvati vukovarske branitelje i civile u proboju iz obruča. Iz Vukovara su javili da su oni spremni i sposobni za proboj sa svoje strane, a koridor - koji je značio spas za tisuće ljudi - mogao se držati najmanje 48 sati.


Merčep je pristao, ali se sutradan nije pojavio na polaznom položaju kod Vinkovaca, gdje sam ga čekao. Opravdanje je bilo da u kukuruzištima ima mina. Odredili smo novi početak proboja za sutradan, ali i tada smo ih uzalud čekali. Sada je opravdanje bilo da su krenuli iz vojarne, ali da se vojska putem posvadila, što nije bilo točno, jer se nisu ni makli.


Onda je 18. studenoga Gorinšek, u dogovoru sa mnom, Merčepu dao tzv. probni ili vježbovni zadatak u rajonu sela Nijemaca, što je uobičajen postupak nakon dvostrukog neizvršenja zapovijedi kako bi se realno ustanovila borbena (upotrebna) vrijednost neke postrojbe. Usprkos preciznim zapovijedima, ni taj zadatak nisu izvršili.


Kako je bilo definitivno jasno da su se svojim držanjem stavili izvan sustava zapovijedanja, 19. studenoga podnio sam predsjedniku Tuđmanu izvješće s prijedlozima da se cijela Merčepova formacija »razoruža i ljudstvo koje bude željelo ostati u Hrvatskoj vojsci uputi u manjim grupama u druge brigade istočne Slavonije, a drugi (očekujem da će to biti većina) stave na raspolaganje i pod nadzor MUP-a, zajedno sa svojim zapovjednikom«, ili da se cijela »odmah povuče iz istočne Slavonije i u unutrašnjosti Republike stavi pod nadzor MUP-a«, jer je njeno ostajanje u dotadašnjem statusu »apsolutno negativno i bitno ometa i inače teško zapovijedanje u istočnoj Slavoniji«.


S vremenom je dio te »specijalne postrojbe« rasformiran, dio se uklopio u HV, a dio je ostao što je zapravo i bio - Glavaševa vojska, s tim što je nastavio rasti i jačati, sve dok nije postao 160. brigada pod neformalnim njegovim zapovjedništvom.


Kada u studenome jedna bojna 3. brigade nije htjela ići u borbu kod sela Karadžićeva, zapovjednik OZ Osijek Karl Gorinšek ju je rasformirao, ali su oni sa svim naoružanjem i opremom prešli kod Glavaša. Kako je on ujedno bio zapovjednik obrane Laslova, Ernestinova i Tenjskog Antunovca, u tu svrhu bila mu je prepotčinjena jedna oklopna satnija 3. brigade. No, on je ta tri sela izgubio i jednostavno satniju uzeo k sebi. Tako se domogao oklopa: sedam tenkova i pet transportera! U sljedećim tjednima na razne je načine, uključivši i davanje novca, privukao još skupinu boraca i tako već imao solidnu brigadu.


U lipnju 1992, dok se u bosanskoj Posavini vode žestoke borbe da srpska vojska ne probije koridor, dijelovi 3A brigade napuštaju bojište, svojevoljno odlaze u Osijek i izjavljuju da žele jedino u 160. brigadu. Iako je bila riječ o jasnu slučaju dezerterstva, novi zapovjednik OZ Osijek general Josip Lucić odobrava im taj nezakonit i posve nedopustiv prelazak.


Potom i cijelo topništvo 3A brigade odlazi u Osijek i Glavaševa privatna vojska stječe i ono što joj je još nedostajalo: haubice 155 i 122 mm, topove B-1 76 mm i višecijevne bacače raketa! Da zaista sve bude suludo, taj prelazak se medijski prati: na ulasku u dvorište Skupštine općine vojnike dočekuju fotoreporteri i novinari lokalne radio-postaje Žuta podmornica i dnevnika Glas Slavonije, tada faktično Glavaševa privatnog lista.


Ukratko, slavi se dezerterstvo, a od Glavaša stvara nedodirljiva ratna veličina.
Svršetak u sutrašnjem broju: Tzv. humano preseljavanje Hrvata preko srpskih teritorija plaćalo se hrvatskom naftom za pogon srpskih tenkova

       
       


 

..
../izreke/izreke_osoba.php?osoba=3221&krunislav-olujicMumificirani Karaputin

Karamarko je došao na čelo stranke putem unutarstranačkih izbora. Riječ je o osobi koja je opasna za demokratske procese u Hrvatskoj. I prije sam ga nazivao mumificiranim hrvatskim Putinom, a pri tome stojim i danas.

Olujić Krunislav, Nedjeljom u dva HTV 1


24.04.1966  Baran Ante
24.04.1966  Bubnjar Nediljko
24.04.1957  Jurčević Jozo
24.04.1955  Tepša Đoko
24.04.1954  Biševac Veselin
24.04.1950  Klarić Marijan
24.04.1948  Bezer Mijo
24.04.1947  Sesar Josip
24.04.1943  Jakab Sandor
24.04.1939  Pervan Marica