Preko 80.000 ljudi u ovoj zemlji radi i ne dobiva plaću. Ti ljudi nemaju nikakvih prava osim zadovoljstva da zabadava rade za poslodavce, da si plate prijevoz do posla (otkuda?) da si plate gablec (otkuda?) i da nesretni i frustrirani dođu kući nakon posla i objasne obitelji zašto u kući ničega nema. Isplata plaća bila je i još uvijek jest, dobrovoljni potez humanog poslodavca. Sankcija praktično nije bilo, a i one koje su postojale u zakonu tako su nejasno definirane da se gotovo nikad i nisu primjenjivale.

Novi kazneni zakon stupa na snagu 1. siječnja 2012. godine i po prvi puta predviđa kaznenu odgovornost poslodavca za neisplatu plaće. Time bi radnici, barem u teoriji, trebali biti bolje zaštićeni i njihova prava osigurana.

I neki drugi propisi štite potraživanja radnika koja proizlaze iz rada. Na primjer, članak 85 Zakona o radu govori da je poslodavac obvezan, u slučaju da plaću ili neki njen dio (također naknadu plaće ili otpremninu) ne isplati, radniku dostaviti obračun iznosa koji je bio dužan isplatiti. Takav obračun smatra se ovršnom ispravom i zapriječene su razmjerno ozbiljne prekršajne kazne za poslodavce koji ne postupe u skladu s tom zakonskom odredbom. Novi Zakon o provedbi ovrhe nad novčanim sredstvima, izglasan nedavno u Hrvatskom Saboru, također navodi ovaj obračun kao dokument izravne naplate potraživanja radnika, dakle bez dugotrajnog sudskog postupka.

Sve to zvuči jako lijepo, ako čovjek na pozna stvarnu praksu, kako sudsku tako i onu u tvrtkama koje ne isplaćuju plaće. Ne znam jeste li kada čuli za radnika koji nije dobio plaću, a dobio je obračun. Ja nisam. Najčešće radnik ne može tako lako ni do svoje radne knjižice, a ako poslodavac ne isplaćuje plaću smatra se normalnim da nema ni obračuna. Ne znam isto tako za slučaj da je neki sud kaznio poslodavca zbog toga što nije sačinio obračun svojih dugovanja radnika i uručio mu ga. Jasno je da tako odredba o izravnoj naplati s računa poslodavca gubi smisao jer se radnik izravno može naplatiti samo obračunom, a obračuna – nema.

Hrvatski laburisti zbog tih su razloga u saborsku proceduru uputili prijedlog Izmjena i dopuna Kaznenog zakona kojim želimo izmijeniti, pojasniti i poboljšati tri stvari:

- u Kaznenom zakonu uvesti odgovornost za poslodavca koji nije radniku dao obračun dugovanja, jednaku kao i za neisplatu plaće,

- kako Kazneni zakon od kaznene odgovornosti oslobađa poslodavca koji nije isplatio plaću jer je nelikvidan, predlažemo da se to oslobađanje odnosi samo na poslodavca koji je radniku dostavio obračun dugovanja, u suprotnom kaznena odgovornost stoji, bez obzira na stanje računa,

- Vlada je predvidjela da se odgovornost poslodavca odnosi samo na isplatu (i obračun) osnovne plaće, a mi plaću u našem prijedlogu definiramo u skladu sa Zakonom o radu kao osnovnu plaću, naknadu plaće i otpremninu, te predlažemo da se odgovornost za neisplatu odnosi na takvu definiciju plaće.

Prijedlog ovog zakonskog rješenja poslali smo u saborsku proceduru. Na vladajućima je da se požure i zaista zaštite prava radnika, kako su to obečali i kako tvrde da čine.