savjest KOLUMNE

https://www.facebook.com/pages/Savjest/215697858559?kolumna=802&kadroviranje-u-novoj-vlasti-pametni=  https://twitter.com/savjest_com?kolumna=802&kadroviranje-u-novoj-vlasti-pametni=  https://www.youtube.com/user/savjestcom?kolumna=802&kadroviranje-u-novoj-vlasti-pametni=  http://savjest.com/savjest_rss.php?kolumna=802&kadroviranje-u-novoj-vlasti-pametni=

Autor:

../kolumne/kolumne_autor.php?autor=7336&vladimir-ferdelji

Ferdelji Vladimir
Datum:
20.11.2012
Objavljeno na:
Slika autor/izvor:
Objavi na:

Share on Google+

 

 

 Jedna od najvažnijih poluga, nužna za sve promjene u društvu, izbor je kadrova koji će nositi operativne funkcije u izvršnoj vlasti i poduzećima kojima upravlja država. Stoga su principi na kojima je baziran izbor kadrova, preduvjet usvajanja optimalnih kadrovskih rješenja koja su pak uvjet za uspješno obavljanje zadataka. Drugim riječima, bez pravih ljudi na pravim mjestima ne može se ni zamisliti uspješno upravljanje resursima, a njihovo postavljanje nije moguće bez primjene valjanih principa. Stoga ću u sljedeće dvije kolumne pokušati odgovoriti na ključne dileme pri određivanju principa za kadroviranje, a to su:

1. Je li potrebno birati kadrove iz stranačkih redova ili iz redova cjelokupnog nacionalnog korpusa?

2. Treba li birati pametne ili poslušne?

3. Treba li upotrijebiti metodu imenovanja kadrova ili natječaja?

Vlast koja odgovarajući na ova pitanja ne učini pogreške, ima velike šanse da ostvari svoj program, realizira svoj svjetonazor u društvu i, konačno, obnovi svoju vlast.

Stranačke kolege ili stručnjaci

Permanentna samohvala koju ponavljaju iz dana u dan, dovodi do toga da zaista počinju vjerovati da su njihova rješenja u svim područjima najbolja. Ako pri tome još ostvare pobjedu na izborima, počinju vjerovati da je taj stav konačno potvrđen i od većine naroda. Logična posljedica takvog stava jest da njihova „genijalna“ rješenja ne treba popravljati niti tražiti bolja. Treba ih samo provoditi, a za to su bolji poslušni nego pametni.

Da bismo se približili ovom problemu moramo kvantivizirati pojedine pojmove, odnosno odrediti veličine skupova kojima se bavimo. Ukupni nacionalni radni potencijal obuhvaća preko tri milijuna ljudi koji čine radno sposobno stanovništvo u zemlji i još barem milijun radno sposobnih Hrvata iz dijaspore. Dakle, govorimo o skupu od oko četiri milijuna ljudi čija je sposobnost raspodijeljena prema normalnoj razdiobi. Skup stranačkih članova stranaka u poziciji sadrži 2-3% tog broja, dakle cca sto tisuća ljudi od čega broj visokoobrazovanih ne prelazi 8%, odnosno osam tisuća ljudi. Pod pretpostavkom da su njihove sposobnosti podijeljene prema normalnoj razdiobi, vrhunskih stručnjaka u strankama na vlasti nema više od 800. Za obnašanje poslova na državnim funkcijama, državnim institucijama, nadzornim odborima i upravama javnih i državnih poduzeća, potrebno je najmanje deset tisuća vrhunskih stručnjaka, dakle 15 puta više nego što ih ima. Nije teško zaključiti da, čak ako se i relativizira pojam članova stranke i simpatizera te nategnu i svi prezentirani brojevi, imaju na raspolaganju desetak puta manje vrhunskih stručnjaka nego što im treba. Nedvojbeni zaključak je da, ako se primjeni princip izbora stranačkih kolega na odgovorne poslove u državnim i javnim poduzećima te institucijama, u ta će tijela biti izabrani osrednji, ali i loši kadrovi koji često nemaju čak ni formalne, a kamoli stvarne kvalifikacije da ih uspješno obavljaju. Primjenjujući tvrdo taj princip, vlast čini katastrofalnu grešku i ne može ispuniti nužan uvjet za realizaciju predizbornih obećanja.

Pametni ili poslušni

Bez obzira na to da li se izbor kadrova vrši iz stranačkih ili nestranačih izvora, sljedeće ključno pitanje je da li će se birati pametni ili poslušni, jer ljudi takvih karakteristika postoje u oba skupa. Ovdje se pod pametnima podrazumijevaju oni čije je djelovanje kreativno, a karakterizira ih intelektualni angažman pri pronalaženju i implementiranju rješenja, dok se poslušnima smatraju oni koji će uporno i marljivo ispunjavati (izvršavati zadatke) čak i onda kad imaju bolje rješenje za zadani problem. Dakle, ova dilema nije bazirana na različitim mogućnostima, već na izboru načina rada svakog pojedinca.

Naime, poslušni djeluju isključivo provodeći rješenja koja su dobili od više hijerarhijske instance, ne ispitujući njihovu ispravnost i moguće posljedice te ne tražeći bolju opciju. Stoga njihova pamet ostaje privatna, a službena upotreba joj je zabranjena.

Neposlušni pak uvijek traže bolja rješenja i neosporne argumente za njih, kako bi jačima od sebe dokazali da je njihovo rješenje bolje. Iako, često i uz neoborive argumente, u tome ne uspijevaju, kod takvih ljudi pamet je uvijek u službenoj uporabi, vezana uz posao i nove kreacije.

Zašto neuspješni lideri, među koje spada i velik broj političara, u pravilu radije biraju poslušne suradnike? Izloženi čestim izborima (unutarstranačkim, lokalnim, državnim itd.), vodeći političari provode život u permanentnoj kampanji. To je dovelo do velike promjene u njihovom sustavu vrijednosti, jer su maksimu „Samohvala ništa ne valja“ pretvorili u novi sud: „Ak' se neću sam hvaliti, tko će me?!“. Permanentna samohvala koju ponavljaju iz dana u dan, dovodi do toga da zaista počinju vjerovati da su njihova rješenja u svim područjima najbolja. Ako pri tome još ostvare pobjedu na izborima, počinju vjerovati da je taj stav konačno potvrđen i od većine naroda. Logična posljedica takvog stava jest da njihova „genijalna“ rješenja ne treba popravljati niti tražiti bolja. Treba ih samo provoditi, a za to su bolji poslušni nego pametni.

Imenovanja ili natječaji

Dilema o tome treba li postavljati kadrove na odgovorna mjesta imenovanjima ili natječajem postoji samo u slučaju kad se radi o nenamještenim, objektivnim natječajima koji svim kandidatima pružaju podjednaku šansu. Ako se radi o natječajima kojima je cilj samo zadovoljiti formu, onda se u stvari radi o imenovanjima koja imenovatelj nema hrabrosti javno provesti. Razmatrajući stvarnu dilemu, dolazimo do zaključka da je imenovanje mnogo jednostavniji i brži postupak pa može biti prihvatljiv ako je transparentan i izveden prema jasnim kriterijima, dok su objektivni natječaji skuplja i sporija metoda kojom se pak može doći do znatno kvalitetnijih kadrova nego imenovanjima. Samo po sebi nameće se rješenje da bi se radno intenzivne i najzahtjevnije funkcije morale popunjavati kroz natječaje, dok se manje zahtjevna mjesta mogu popunjavati imenovanjima.

U strukturi hrvatske države koja je ujedno i najveći hrvatski poduzetnik, mjesta nadzora i kontrole mogla bi se popunjavati imenovanjima, pa bi nadzorne odbore mogli činiti imenovani članovi od kojih bi barem polovina morala biti nezavisna.

Uprave i direktori, kao i drugi nositelji izvršnih poslova te kreatori i donositelji dnevnih odluka, morali bi se birati natječajima. Iako natječaji ne garantiraju uspjeh, širina baze koju obuhvaćaju i mogućnost detaljnog i objektivnog testiranja, znatno povećavaju vjerojatnost izbora najkompetentnijih ljudi na najvažnija operativna mjesta.

Analiza osnovnih principa dovodi do jasnog zaključka da se ključni kadrovi izvršne vlasti institucija javnih i državnih poduzeća moraju birati iz šire baze nego što je ona koju čine stranke. Ukoliko želimo veći broj optimalnih rješenja, odgovorni pojedinci moraju biti prvenstveno pametni, pa tek onda poslušni, a što se metode izbora tiče, natječaji imaju prednost pred imenovanjima.

U sljedećoj kolumni pokušat ću sagledati za koje principe se opredijelila nova vlast i do kakvih posljedica vodi taj izbor.

       
       


 

..
../izreke/izreke_osoba.php?osoba=3221&krunislav-olujicMumificirani Karaputin

Karamarko je došao na čelo stranke putem unutarstranačkih izbora. Riječ je o osobi koja je opasna za demokratske procese u Hrvatskoj. I prije sam ga nazivao mumificiranim hrvatskim Putinom, a pri tome stojim i danas.

Olujić Krunislav, Nedjeljom u dva HTV 1


28.03.1981  Crnić Silvia
28.03.1977  Parić Darko
28.03.1944  Slabinac Krunoslav Kićo