 |
|
Autor:
Filipović Miroslav
Datum:
27.11.2012
Objavljeno na:
Slika autor/izvor:
|
|
Objavi na:
|
|
|
Ako je onomad u proljeće 2005. godine uhićenje Ante Gotovine bilo uvjet za odmrzavanje početka pregovora s Europskom unijom, nije li onda oslobađajuća presuda generalima Gotovini i Mladenu Markaču bila konačni uvjet za ulazak Hrvatske u EU?
Što je moglo biti?
Da tijesnim rezultatom petorice sudaca i konačnim pravorijekom Theodora Merona na Haškom sudu nije izrečena oslobađajuća presuda spomenutoj dvojici, to bi potvrdilo – a taj je kužni mit bio uvelike raspršen po domaćoj javnosti – kako je udruženi zločinački pothvat postojao, da je "Oluja" bila smišljeno etničko čišćenje i da su umjesto blagopočivajućih Franje Tuđmana, Gojka Šuška i Zvonimira Červenka mučno suđenje za spomenuto "fasovala" trojica generala (s ranije oslobođenim Čermakom) na koncu proglašena nevinima po svim točkama optužnice.
Ako je Haški proces Gotovini od početka tekao istim koritom s pristupnim pregovorima, kada se počeo račvati? U proljeće prošle godine, s prvostupanjskom presudom kojom je generalima odrapljena bolno visoka kazna?
Naizgled klimava teza
Ozbiljan prigovor ovoj tezi glasi: pregovori su zaključeni dva mjeseca nakon izricanja prvostupanjske presude, uskoro je potpisan i pristupni ugovor, pa nema smisla dovoditi jedno s drugim u vezu. No, ovu moguće kvarljivu tezu ipak ne treba olako odbaciti. Već je toliko toga pokazalo u kojoj je mjeri Haški sud ispolitiziran i instrumentaliziran, podložan utjecaju i volji velikih svjetskih igrača. U prvom redu SAD, pa time i EU.
Da su Gotovina i Markač osuđeni, bio bi potvrđen i udruženi zločinački pothvat (birokratski skraćeno: UZP) a time i formalnopravno ovjereno da je smišljeni zločin postojao i da je današnja Hrvatska nastala na njemu. Budući da bi se tog žiga teško riješili, pitanje je bi li nas Europska unija skoro primila u svoje društvo. Po svoj prilici – ne bi, koliko god bi pritom (EU) bila licemjerna. Ili upravo iz tog razloga.
Iako su pregovori dovedeni do kraja, a ugovor je već ratificiralo dvije trećine zemalja-članica, lako bi se našle one koje bi Hrvatsku držale "na ledu".
Je li to moguće? Zašto ne. Ako je Francuska godinama blokirala ulazak Velike Britanije u ondašnju Europsku ekonomsku zajednicu, najmanji je problem učiniti takvo što maloj Hrvatskoj. Sve je moguće u tom društvu.
Ples na tankoj žici
Da je, recimo, presuda glasila drukčije (a sve je upućivalo na to) pitanje je kako bi ratifikacija prošla u onim članicama koje to još nisu učinile, a tijekom pregovora su bile "najtvrđe" spram Hrvatske: Nizozemska, Velika Britanija, Francuska... Pitanje je kako bi se postavila i Njemačka, iznimno osjetljiva na sve što u primisli, a kamoli u presudi tako važnog Tribunala "smrdi" na ratni zločin i udruženi zločinački pothvat.
No, ne bi li nakon svih pregovaračkih, a i haških golgota bilo nepravedno čitav narod učiniti taocem jedne presude – mogli bi se zapitati. Zašto ne? Uvijek se takvo što dâ zabašuriti nečim drugim.
Nije isključeno da je Hrvatska do tog katarzičnog 16. studenoga u 10 sati i nešto minuta opasno plesala na tankoj žici.
|
|||
