Dok država propada, Vlada i crkveni vrh vode nekakav „ Svjetonazorski rat". Što drugo reći na izjave ministra Jovanovića:da Hrvatskoj treba oluja mozgova, te ministra Matića koji kardinala Bozanića uspoređuje s Miloševićem ili izjavu pomoćnog zagrebačkog biskupa Pozaića da je i nacizam došao na vlast demokratskim izborima odnosno da Hrvatskoj potrebne nova Oluja i lustracija.

Svakim danom u Hrvatskoj 753 građana ostaju bez posla, terorizam nam kuca na vrata, ekonomski i drugi pokazatelji ukazuju da tonemo sve dublje i dublje, a Vlada i crkveni vrh dodatno bipolariziraju javnost na manje bitnim pitanjima kao što je zdravstveni odgoj i progovaraju jezikom mržnje odnosno nameću nam obrazac iz latinske sentence: Divide et impera-Zavadi pa vladaj.

Kome koristi „Svjetonazorski rat" Vlade i crkvenog vrha?

Koristi jedino SDP-i i HDZ-i, a šteti svim građanima jer su nam ponovno bacili medijski spin na manje bitne teme, manje bitna pitanja kojim se prikriva. Kako sada stvari stoje, kako su ljudi raspoloženi, imamo „slučajnu vladu", jer je njihovo preuzimanje vlasti bila obična prevara birača, običan spin. Sjeća li se itko više "Plana 21"? I sjeća li se itko više što je sve u tom planu pisalo, a što je ostvareno? Kako to da se nitko od vladajućih ne poziva na obećanja iz tog plana, na same planove u planu?Zašto? Odgovor je jednostavan „Plan 21" je prijevara.

Vlast iz dana u dan pokazuje svu svoju tragiku nesposobnosti i nekompetentnosti. Očekivanja su bila velika, a imamo ništa! Nakon osmogodišnjeg vladanja HDZ-a, nakon što je država pokradena na sve strane, trebao je odmak od trule vladavine i novi vjetar u leđa ovoj Hrvatskoj. Ali kako su kukurikavci došli na vlast? Tako što ih je u prvom redu dovela golema plima hrvatskih nezadovoljnika starom vlasti. Nije ih na vlast doveo "Plan 21" niti ikakva njihova obećanja. Preuzimanje vlasti dogodilo se po inerciji. I na to su kukurikavci i jedino računali, to je bio jedini smišljeni plan.

Sve drugo, kako danas vidimo, bio je veliki napuhani balon bez ičega. Jer gospodarstvo i dalje samo tone, ljudi su sve više bez posla, bez perspektive, sve više ljudi razmišlja o odlasku u inozemstvo... To je tragedija za ovu državu i ovaj narod! Hrvatskoj prijeti i već je na djelu novo masovno iseljavanje trbuhom za kruhom! A vlasti je glavna politika beskonačno kadroviranja i prodavanje ideologije. Sve drugo običan je politički marketing, gdje je većini ministara najvažnije kakav će dojam ostaviti u javnosti, kako će im rečenice zvučati pametno, kako će im izgled biti što bolji, a za pravi sadržaj i rezultate tko mari? Nisu važni!

Važni su oni! Istrošeni politički i ekonomski model ne mogu niti neće mijenjati oni kojima on odgovara. Iluzorno je od sadašnje političke elite to očekivati. Iluzorno je o d SDP-a i HDZ-a očekivati promjenu istrošenog političkog i ekonomskog modela oni se bave prodavanjem ideologije po načelu: zavadi pa vladaj.

Nefunkcioniranje pravne države

Jedan od najvećih problema današnje hrvatske političke stvarnosti vjerojatno i temeljni problem jest nefunkcioniranje pravne države. Tri su bitna razloga nefunkcioniranja pravne države i institucija pravne države u nas. To su politička korupcija, utjecaj izvršne vlasti na prvosudne institucije te odnos između moći i vlasti.

Politička korupcija, odnosno korupcija na visokoj razini (engl. grand corruption), je prisutna među visokim državnim dužnosnicima i političarima koji imaju političku moć i koriste ju u svrhu izigravanja institucija i pravnog sustava. Stoga je ovaj oblik korupcije izrazita prijetnja demokraciji , odnosno očuvanju vladavine prava u društvu.
Temeljni oblici političke korupcije su :

- Pronevjera novca u političkom sustavu neke zemlje od strane političkih kandidata i političara na vlasti

- Netransparentnost novčanih tokova u politici

- Omogućavanje privatnom sektoru da kupi politički utjecaj

- Korupcija u izbornom postupku

- Utjecaj na pravni sustav države da neučinkovito procesuira i time štiti kaznena djela korupcije

- Utjecaj na zakonodavnu vlast da legalizira povoljniji tretman za pojedine interesne skupine.
Vlast i moć, ta se dva, naoko istovjetna pojma, razlikuju se u svojoj biti. Naime, moć je utjecaj kojega posjeduju pojedinci ili grupe da svoju volju nametnu drugima bez obzira na njihove interese ili ideje. Moć se može nametati silom, uvjeravanjem ili novcem.

Moć kao zasebna cjelina,ili društvena pojava,se pojavljuje u svim segmentima svakodnevnog života bilo u jačem,ili slabijem vidu,pa zbog toga smatram da ju je korisno proučavati. Pored toga što je dao nekoliko teorija moći Max Weber je dao i definiciju vlasti, gdje kaže da je vlast povezana direktno sa moći i da je ona njen manifest, odnosno oblik njenog izražavanja.

Posjedovanje moći, te vlast, u svakom slučaju daju ljudima osjećaj superiornosti i više vrijednosti što ljudi vrlo često znaju zloupotrijebiti,a sve zbog stjecanja vlastitih interesa. Moć se obično stiče materijalno dobrim stanjem i položajem u društvu ... Ono što ovdje mene zanima jest odnos moći i političke moći, odnosno odnos moći i vlasti u Hrvatskoj.

Vlast i moć

Vlast se definira kao institucionalizirani oblik moći. Ključna riječ ovdje je "institucionalizirani." Dakle, vlast je moć, ali institucionalizirana, a to znači da je podijeljena na političke stranke i državnu birokraciju. Vlast je moć koja je ograničena zakonom. Zakonom koji se provodi, koji ne pozna pojam nedodirljivih osoba.

U društvima u kojima vlada ovakva podjela nije moguć demokratski deficit, ili jasnije rečeno, novinar ne može dobiti otkaz ako se našali s premijerovom seksualnošću ili premijerkinim brošem. Ključni problem koji koči demokratizaciju hrvatskog društva jest nepostojanje jasne razlike između moći i vlasti. Problem svih problem i temeljni razlog nefunkcioniranja pravne države u Hrvatskoj je upravo u tome što je vlast moć koja u biti nije ograničena zakonom.

Upravo zbog te činjenice provedena je kriminalna i nikad sankcionirana pretvorba i privatizacija, Ivo Sander se ponašao kao vladar Hrvatske. Pravna država je bila gluha i slijepa, te imuna na sve njihove nezakonite poteze, afere, slučajeve i postupke. Dapače mnoga kriminalna ponašanja na svim razinama su tretirana kao loše političke i/ili poslovne odluke.

Naime, nema uspostave učinkovitog pravnog sustava i moderne pravne države bez sankcioniranja nezakonitosti počinjenih u pretvorbi i privatizaciji.

Koji su rezultati pretvorbe i privatizacije društvenih poduzeća ?

Utvrđena procjena vrijednost društvenih poduzeća koje je država pretvorilo iz društvenog vlasništva u državno vlasništvo pa privatizirala 1992. godine (bez velikih javnih poduzeća- INE, HT,HEP ,Hrvatskih šuma, Hrvatskih voda) iznosila je preko 20 milijardi dolara. Hrvatska je preko HFP u ''prodaji'' zaradila samo 1,3 milijarde eura. Ovaj prvi podatak zorno ukazuje na razmjere pljačke i grabeži u priči zvanoj pretvorba i privatizacija na hrvatski način.

Državna revizija je obavila reviziju pretvorbe i privatizacije, a rezultati utvrđeni revizijom 1556 poduzeća su više nego poražavajući. U svom završnom izvješću revizija konstatira da je od 1556 poduzeća samo njih 75 zakonito privatizirano, a 1481 poduzeće ili 95,17 posto je nezakonito privatizirano. Pravna država se oglušila na utvrđene rezultate revizije pretvorbe i privatizacije iz 2004. godine. Revizija pretvorbe i privatizacije banaka nije nikad obavljena.

Hrvatska je u saniranje banaka utrošila preko 86 milijardi kuna,a „prodajom" banaka je zaradila nešto manje od milijardu eura. HNB i sve vlade do danas nikad nisu dopustile obavljanje revizije pretvorbe i privatizacije banaka.

Što treba učiniti?

Tri puta sam Hrvatskom saboru predlagao donošenje Zakona o sankcioniranju nezakonitosti počinjenih u pretvorbi i privatizaciji. HDZ-ove vlade su svaki put odbile donošenje zakona uz obrazloženje da postojeći propisi to omogućavaju.

Sankcioniranje pljačke i grabeži u priči zvanoj pretvorba i privatizacija na hrvatski način provelo bi se na slijedeći način - osnovati Agenciju za povrat otete imovine. Agencija za oduzimanje otete imovine osnivanje bi u svim slučajevima eklatantnog kršenja zakona oglasila ništavnom tako obavljenu pretvorbu i privatizaciju.

U ostalim slučajevima počinjenih nezakonitosti u privatizacije bi po se načelu ovjere vlasništva, a na temelju ugovora o privatizaciji - kupoprodaji utvrdilo koji iznos je kupac platio, a koji je trebao platiti te mu priznala vlasništvo samo u plaćenom djelu i naložila da neplaćeni iznos plati u roku u roku 6 mjeseci;

U slučaju oglašavanja privatizacije ništavnom ili neplaćanja duga utvrđenog u postupku ovjere vlasništva, imovina prelazi u državno vlasništvo,

Agencija za oduzimanje otete imovine po istom modelu bi zajedno s državnom revizijom obavila i reviziju pretvorbe i privatizacije banaka i postupila po zakonu u svim slučajevima utvrđene nezakonitosti u pretvorbi i privatizaciji bilo koje banke.

Zatražimo od Vlade i Hrvatskog sabora konačno donošenje Zakona o sankcioniranju nezakonitosti počinjenih u pretvorbi i privatizaciji.

Oni koji ne žele nešto učiniti uvijek, uvijek nađu izgovor da to ne učine.

Zbog čega Hrvatska izbjegava sankcioniranje pljačke i grabeži u priči zvanoj pretvorba i privatizacija na hrvatski način?

Odgovor je jednostavan, jer živimo u zemlji u kojoj je politička volja na prvom mjestu, i ako nema političke volje, nema niti akcije. I niti jedna institucija neće raditi posao za koji nema političke volje. Demokratska politička kultura nije ukorijenjena u hrvatskom društvu, a vlast se ponaša onako kako društvo dozvoljava. Hrvatsko društvo još uvijek je podložno autoritetu i kultu ličnosti.

Bezbroj je otvorenih korupcijskih, kriminalnih i drugih slučajeva i afera u Hrvatskoj i Zagrebu koje godinama čekaju pravorijek pravne države. Mnoge smo već i zaboravili, naprosto zbog toga što su stare afere zamijenjene novim aferama i tako dalje. Kad konačno dobijemo odgovor pravne države na sve te afere i slučajeve, moći ćemo reći: da profunkcionirala je pravna država, a vlast je ograničena zakonom koji se primjenjuje.

Napredak je ostvariv, ali dugotrajan proces. Kada vlast bude shvaćena onako kako je objašnjeno na početku, živjet ćemo u uređenom društvu. To je krajnja točka na kojoj demokracija može egzistirati i naprijed više ne može.