savjest KOLUMNE

https://www.facebook.com/pages/Savjest/215697858559?kolumna=875&sto-ako-ne-bude=  https://twitter.com/savjest_com?kolumna=875&sto-ako-ne-bude=  https://www.youtube.com/user/savjestcom?kolumna=875&sto-ako-ne-bude=  http://savjest.com/savjest_rss.php?kolumna=875&sto-ako-ne-bude=

Nema zapisa

 

ŠTO AKO NE BUDE GENOCIDA?

Političari i mediji već nas tjednima uvjeravaju da su hrvatski pravni zastupnici izvrsno odradili svoj posao pred Međunarodnim sudom u Haagu, kako u slučaju hrvatske tužbe protiv Srbije za genocid tako i u obrani od srpske tužbe protiv Hrvatske. Prosječni građanin, koji je pratio izravni prijenos završnih izlaganja hrvatskoga tima o protutužbi Srbije 1. travnja ove godine, mogao je također steći takvo mišljenje, iako je veliki dio izlaganja bio hendikepiran nemogućnošću simultanih prevoditelja da kvalitetno prate nastupe članova hrvatskoga tima.

Iz medijskih izvješća tijekom cijeloga postupka moglo se zaključiti da je srpski tim, u pravnom kontekstu, vrludao sa svojim tumačenjima zbivanja tijekom i poslije Oluje te se kontinuirano i uporno držao tvrdnje da je dr. Franjo Tuđman „glavni i jedini uzročnik rata na prostorima bivše Jugoslavije“, odnosno da je Oluja bila „smišljena na Brijunima kao genocidna operacija“.

Opći dojam je da su članovi hrvatskoga tima jesu malo bolje odradili svoj posao jer su se držali pravno utemeljenih činjenica, dok je srpski tim, u nedostatku pravnih argumenata, pribjegao uobičajenom mitološko-propagandnom pridobivanju simpatija.   

Srpski su odvjetnici kontinuirano ponavljali riječi „sastanak na Brionima“, i „ratni zločinac Tuđman“, kako bi barem malo umanjili razliku između njih koji su izvršili agresiju i nas koji smo se branili. Naši su mogli (ali nisu) kontinuirano ponavljati istinu da rata na prostorima biše jugoslavenske federacije nije bilo jer je najveći dio tih prostora Srbija, a nju nitko nije napao – osim NATO-a kad je već bilo kasno za stotine tisuća žrtava brutalne agresije i genocida.

Volio bi da griješim ali moj je dojam da je hrvatski tim trebao imati bolju savjetničku pomoć vojnih pravnihstručnjaka i vojnih stratega, koji bi potvrdili i zauvijek zacementirali činjenicu da je na Brijunima zasjedao vojni vrh Hrvatske, odnosno da to nije bio politički nego vojni sastanak na kojemu su nazočni generali i admirali govorili vojnim jezikom. Na takvim sastancima planira se strategija za velike i ključne vojne operacije, a njihov cilj mora biti „uništenje neprijatelja“, odnosno neprijateljske vojne sile. Naime, vrlo je važno kako će svjetska javnost percipirati formulacije odluka suda ako hrvatska tužba za genocid budu odbačene. U takvoj situaciji, u očima svjetske javnosti, pobjednik bi mogao biti onaj koji je bolje odradio svoj propagandni dio posla.

Neupitno je da su Srpski odvjetnici primijenili poznatu psihološku metodu koja kaže: „Ako laž ili poluistinu kontinuirano ponavljaš ona će se kod većega postotka onih koji slušaju pretvoriti u istinu“. Protiv takvih metoda potrebno je kontinuirano ponavljati pred svjetskom javnošću cijelu istinu u svrhu neutralizacije laži i poluistine druge strane.

U ovom konkretnom slučaju, Tuđman, kao Vrhovni zapovjednik oružanih snaga RH sa svojim generalima i admiralima izvrsno je planirao ono što mu je u tom kontekstu biladužnost, a to je da se, sa što manje žrtava, brzo i učinkovito uništi srpska vojna sila, a koja je nešto ranije bila izvršila agresiju na veliki dio Hrvatske te slijedom toga otvoreno najavila pripojenje osvojenih teritorija Srbiji, u skladu s nikada skrivanim političkim ciljevima srpskih političara za stvarane takozvane „Velike Srbije“.

Također je dojam da Hrvatska nije na međunarodnoj razini, pa tako ni na međunarodnim sudovima, dovoljno i opetovano iznosila činjenicu da su sve republike bivše federacije prije rata de facto i de jure biledržave sa svojim parlamentima i vladama. Veliki dio svjetske javnosti još uvijek žali što se je raspala Jugoslavija za koju su mislili da je država jednoga jedinstvenog naroda s jedni jezikom i idealnim režimom radničkog samoupravljanja.

Veliki dio svjetske javnosti dan danas ne zna daniti jedan hrvatski vojnik nije prešao srpsku državnu granicu – osim kao zarobljenik odveden iz okupiranih dijelova Hrvatske u srpske koncentracijske logore. Mi znamo istinu, a to je da rata u cijeloj bivšoj Jugoslaviji nije bilo, odnosno da se u Srbiji nije rušilo, palilo, ubijalo i silovalo. Mi znamo da je Srbija, manje ili više, napala gotovo sve države koje su činile jugoslavensku federaciju. Mi sada znamo i da su u Beogradu, desetljećima prije raspada federacije, planirali, krojili i propagandnim materijalima diljem svijeta poticali ostvarenje takozvane Velike Srbije. Mi danas znamo da je ta propaganda uključivala teze o „nepostojanju hrvatskoga naroda“ i „nepostojanju hrvatskog jezika“, a slijedom toga i mitološke tvrdnje da je Srbija „tamo gde je srpski grob, gde je srpska crkva, gde se govori srpski i gde živi i jedan Srbin“. Mi znamo da se ni današnji srpski lideri ne žele odreći tih teza, a kamoli pokajati za agresiju, ubojstva, mučenja i silovanja. Mi znamo našu bolnu prošlost ali je ne zna veći dio svjetske javnosti. Naša povijest neće imati nikakvu vrijednost dok ne postane dijelom svjetske historije.

Ipak, valja pozitivno razmišljati i vjerovati da će sudsko vijeće u Haagu donijeti presudu u skladu s našom tužbom za genocid te odbaciti srpsku protu-tužbu. To bi nam uvelike olakšalo prezentaciju istine te napokon stvorilo uvjete za istinsku pomirbu i kvalitetan suživot sa Srbijom u Europskoj uniji.

Na kraju, valja reći i to da bi presuda o genocidu nad Hrvatima u dijelovima Hrvatske bila iznimno važna za očuvanje mira u svijetu. Neupitno bi pomogla, na primjer, da se ne dogodi sličan genocidni rat u istočnim dijelovima Ukrajine.    

Vlado Lušić

Zagreb, 2. travnja 2014.

       
       


 

..
../izreke/izreke_osoba.php?osoba=3221&krunislav-olujicMumificirani Karaputin

Karamarko je došao na čelo stranke putem unutarstranačkih izbora. Riječ je o osobi koja je opasna za demokratske procese u Hrvatskoj. I prije sam ga nazivao mumificiranim hrvatskim Putinom, a pri tome stojim i danas.

Olujić Krunislav, Nedjeljom u dva HTV 1


28.03.1981  Crnić Silvia
28.03.1977  Parić Darko
28.03.1944  Slabinac Krunoslav Kićo