Ma kakva „ćirilica“!?

U slučaju Vukovara, brojni političari, glasnogovornici interesnih skupina te ponajviše novinari potpuno pogrešno govore ili pišu o problemu koji su sami nazvali „ćirilica“.

Ne radi se, gospodo, o uporabi dvaju pisama nego o dvojezičnim pločama na službenim zgradama. Pismo koje se zove ćirilica nije problem. Isto tako nije problem ni to što neki građani u Hrvatskoj pored hrvatskoga žele znati ili sačuvati srpski jezik – ili bilo koji drugi jezik.

Meni, kao Hrvatu, drago je što relativno dobro mogu čitati i razumjeti srpski jezik pisan na ćirilici. Još mi je draže što znam engleski isto kao i hrvatski, odnosno što sam dvojezičan.

Problem je u tome što neki pojedinci u Hrvatskoj misle da je postavljanje dvojezičnih ploča na službene ustanove i institucije te vješanje zastava stranih država „multikulturalizam“. Zbog neznanja ili neinformiranosti, oni su gadno pogriješili kada su to ozakonili. Strane zastave i strani jezik na službenim pločama nije multikulturalizam nego multinacionalizam. Zastave i jezik su službeni simboli država. Stoga bi jednako bilo pogrešno stavljanje istih dvojezičnih ploča pisanih na latinici, ako bi, na primjer, ispod Općine pisalo „Opština“. To bi bio multinacionalizam.

Ono što se danas zbiva u istočnim dijelovima Ukrajine vrlo je opasno za stabilnost i mir, kako u toj državi tako i u Europi i svijetu. To što se zbiva pretežito je rezultat multinacionalizma.

Premjer Milanović je imao priliku izravno se upoznati s multikulturalizmom u Australiji. Ta razvijena, uređena i demokratska država je multikulturna zato što podržava čuvanje jezika, običaja i drugih vrijednosti koje putem interakcije i integracije međusobno razmjenjuje više od 160 različitih etničkih skupina. Potpuno je normalno, na primjer, da najbolji student hrvatskoga jezika na sveučilištu Macquarie u Sydney-u nije hrvatskoga nego poljskoga podrijetla. To je rezultat multikulturne politike, odnosno integracije i multikulturalizma.

Diljem Australije, na klubovima, vjerskim objektima, restoranima i kafićima viju se razne zastave. Ima natpisa na svim jezicima i pismima ali ne na službenim uredima, ustanovama i institucijama. Za sve Australce postoje isti službeni standardi – australsko državljanstvo, australska zastava i jedan službeni jezik.

Multikulturalizmom se integrativno prenose i obogaćuju etničke vrijednosti u svrhu stvaranja jedne homogene države. Nasuprot tome, multinacionalizam vodi u stvaranje nacionalnih i nacionalističkih enklava te slijedom toga mogućih separatističkih tendencija. Ogromna je razlika, gospodo, između multinacionalizma i multikulturalizma.

U dobroj namjeri i pokušaju da budemo veći katolici od Pape, pogrešno smo se izjasnili u Ustavu RH i relevantnom zakonu o dvojezičnosti. Vladajuća koalicija ne kaže da su ustavni i zakonski okviri dobri ili loši nego da ih treba poštovati, odnosno da ih ispravno interpretira. Oporba nastupa na gotovo identičan način ali tvrdi da je Vlada RH krivo interpretirala one dijelove zakona koji zahtijevaju osjetljivosti u provedbi. Dakle, nitko, barem za sada, ne želi priznati i ispraviti pogrešku.

Istodobno, srpski čelnici u Beogradu ne povlače javno izrečenu tvrdnju da je Vukovar uvijek bio srpski, a srpsko stanovništvo u gradu, kada spominje svog predsjednika ne misli na Josipovića nego na Nikolića te kad govori o svojoj državi ne misli na Hrvatsku nego na Srbiju. Isto kao Rusi u istočnom dijelu Ukrajine. Ako je to multikulturalizam onda smo mi stvarno veći katolici od Pape.   

Vlado Lušić