Državnik novog kova u epizodi, u kojoj autor jasno izražava gnušanje spram gotovo uvriježenog sramoćenja političara i njihovih priljepaka...

''TREBA LI POLITIČARE AUTSORSATI ILI SPINOFATI?!''

(ej, daj promijeni naslov, dobićeš otkaz... nije frka, vec sam dobio otkaz... dobro, onda može i ovako)

ŠUTNJA JE ZLATO

            U čudnovatoj zemlji nijemih ljudi, koje Hrvati, politički nekorektno nazivaju Nijemcima, razvila se diskusija, nadam se minijaturne manjine, o nekakvom zlatu. Iz trenutno nedokučivih razloga, nijemi ljudi su skloni skupljanju, poetski rečeno, plemenite kovine. Lijepi, ali po nekim istraživanjima manje inteligentni od ostalih, Hrvati sa nerazumijevanjem prate ovakve smiješne inicijative. Naime, njihovi su demokratsko izabrani predstavnici na vrijeme prodali zlato koje im je na silu ugurano iz skladišta pokojne zločinačke tvorevine.  Milijardu kuna potrošili smo na kokice, kikiriki, penzije, kavu, naočale i slične prijeko potrebne sitnice. Ponešto navedene svotice pretvorili smo u limene ljubimce, a nešto i u malo manje pokretnu imovinu sa lošom izolacijom ( koju će ministrica Mrak-Mrak ubrzo legalizirati ).

            Poremećeni pripadnici bliske ( ali neprijateljske zemlje ) očito haluciniraju od zlatne groznice. Trese ih i nekakva nogometna groznica. Umišljaju si da su svjetski prvaci, iako svatko sa malo boljim kompjutorom zna da je prvak mundijala Sjeverna Koreja. Treba li spominjati i paranoju oko navodnog prisluškivanja?! Neće više elektroniku nego vraćaju stare pisaće mašine. Pitam se što je slijedeće. Merkel u zaprežnim kolima?!

            No vratimo se na već nekoliko puta spomenuti bezvrijedni žućkasti metal. Nepobitna je činjenica da su njemačke zlatne rezerve, osim u tamozemstvu, navodno na čuvanju kod okupatora u Parizu, Londonu, te kod bivšeg podstanara britanske krune ( najviše ), njihovog saveznika i dobrog prijatelja, tzv. Sjedinjenih američkih kolonija. Medutim,  zaplet je u tome što ih ovi prije spomenuti žele i vidjeti...

            Šteta da, osim što su nijemi, nisu i slijepi... kao oni lijepi.

BOLJE DA SE ZATRE SELO NEGO OBIČAJI

            Mnogi narodni ali i nenarodni vladari pokušavali su ostvariti ovu briljantnu mudrost naših predaka. Listom su svi polomili zube na rješavanju iste, sve dok vlast nije preuzela generacija, u svjetskim razmjerima, sposobnih političara. Statistički, običaja nije bilo nikada više, sela nikada manje. Kadar koji privodi kraju konačno rješenje, toliko je  nadaren da bez pol muke upropasti trgovinu sjemenskim graškom i grabljicama na dva metra od njive a kamoli ne bi zatrli selo. Uskoro možemo očekivati vijest da je ( napokon ) presušilo Jadransko more ili da su prodali Velebit.

            Govorili su da od viška glava ne boli. Danas, bogami boli. Hvala vam dragi političari što sam najsretniji kad mraz sjebe voće, kad tuča ubije kukuruz. Nema motike, nema  muke, čiste ruke. Bitno da vi dobijete 100 kuna za kotal za rakiju, da mi brojite vrganje u košari i da komunalni redar piva, s ponistre se vidi Šolta, piva pivac nasrid... Opa, pivaj ti u Indoneziji. Kazna! Nadam se da će isti taj komunalni redar tako riješiti i kukuriku koaliciju.

            No da ne skrećemo s teme, poštovani suče, odnosno još bolje sutkinjo ( koji ćete raditi na ovom predmetu ), poštovani osramoćeni političaru ( kojeg će njegov priljepak upozoriti na ono što se piše ), poštovana tajna agentice ( koja prisluškuje telefonske razgovore i čita elektronsku poštu ), da mi ovim blesavim tekstom nije namjera sramotiti političare i njihove priljepke predlažem pročitati nastavak.

            ''Odavno je nepobitno dokazano da je selo stoljećima bilo izvor smrdljivih sireva, glupavog neravnomjernog povrća i mesnih prerađevina u raznoraznim bojama i oblicima. Zle krave su bjesomučno rikale, pokvarene svinje roktale i širile nesnosan smrad a kokoše su namjerno nesle jaja ne bi li kolesterol i druge kemikalije kolali tijelima mladih jedrih seljanki.

            Napokon, prvi put u povijesti čovjecanstva grad hrani selo, odnosno točnije ono što je od njega ostalo. Novovjeki Hipokrat bi preuredio svoju misao o korelaciji prehrane i zdravlja. Neka hrana bude tvoj otrov, a otrov neka bude tvoja hrana!

            Za lijek, obratite se najbližem saborskom zastupniku.''