Nakon današnje sjednice Vlade, jasno je k’o dan da je putovanje u Ameriku, prvu kapitalističku državu svijeta, na Jadranka Kosor ostavilo snažan dojam! Toliki, da je odlučila, avangardno iskoračiti iz uobičajene europske prakse i stoljetne tradicije pregovaranja radnika i poslodavaca, te stvari oko tzv. radničkih prava prepustiti isključivo na volju i milost poslodavcima. Snažan je to Jacin iskorak prema Hrvatskoj izvan Europe, u kojoj se tripartizam, socijalno partnerstvo, kolektivni ugovori i sijaset različitih instituta i institucija brinu da se očuvaju ne samo dostignuta radnička prava, već i da se štiti dostojanstvo radnika pa i samog rada.

Današnji Vladin prijedlog izmjena triju članaka Zakona o radu, koji je po hitnoj proceduri upućen u Sabor, ozbiljan je udar na zaštitu i sigurnost radničkih prava u Hrvatskoj i znači uvođenje prakse permanentnoga, jednostranog poslodavačkog pritiska na zaposlenike.

Izmjenom čl. 262. – utvrđuje se obligatnost sklapanja novog kolektivnog ugovora po isteku staroga (umjesto automatskog nastavka važenja, kao do sada) čime se unosi nesigurnost u ugovorena prava i vrlo se vjerojatno započinje njihovo permanentno smanjivanja od prilike do prilike, odnosno od ugovora do ugovora. Poslodavci će, naime, uvijek moći pronaći “valjan” eksterni ili interni razlog za uskratu nekoga prava i vjerojatno će tu praksu i provoditi . Može se očekivati ili umanjenje radničkih prava ili trajni sukob, štrajkovi, nemiri i različiti oblici radničkih akcija, što znači jačanje socijalnih napetosti i sukoba i slabljenje socijalne kohezije. Dakle, štete će biti globalne i ovoga su trenutka, zapravo nesagledive i to ne samo za radnike već i društvo u cjelini.

Izmjenom čl. 263. – ukida se “de facto” obveza pregovaranja i sklapanja prihvatljivog (za obje strane ) ugovora i ostavlja poslodavcu mogućnost jednostranoga, (ovoga puta) legalnog otkazivanja ugovora, što znači da se gubi smisao kolektivnog pregovaranja, a jačoj (poslodavačkoj) strani daje golema prednost u eventualnim pregovorima. “Ako hoćete hoćete, ako nećete, ja se više neću igrati”. Sve priče Kosorke, Šukera ili Kalmete, najobičnije su licemjerje i otvorene lagarije, kako se tobože ne dira u radnička prava. Naprotiv! Njihov je prijedlog glogov kolac u i onako slabašno tkivo radničke sigurnosti. Naprosto je nevjerojatno, na što su sve spremni kako bi osigurali zakonito ukidanje božićnica, regresa i darova za djecu. Ne znam da li su svjesni kakvu opasnu igru igraju.

“Izmjene se odnose i na stavak 3. članka 79. prema kojemu je dosada u slučaju da radničko vijeće ili sindikalni povjernik uskrati suglasnost za otkaz radniku kod kojeg postoji profesionalna nesposobnost za rad, kao i da se kada nema radničkog vijeća i sindikalnog povjernika, ta suglasnost može nadomjestiti sudskom ili arbitražnom odlukom. Po novome u zakonu ostaje da se samo u slučaju kada radničko vijeće ili sindikalni povjerenik uskrate suglasnost ona može nadomjestiti sudskom ili arbitražnom odlukom, dok je dio kada nema radničkog vijeća ili sindikalnog povjerenika brisan.”
Izmjenom čl. 79. – u brojnim malim tvrtkama bez sindikata i radničkih vijeća otkaze će se moći davati bilo kome i bez bilo kakve pravne sigurnosti.
Što će to značiti za osjećaj sigurnosti radnika, za ponašanje poslodavaca, za sindikalno organiziranje, za sudsku praksu i td. teško je predvidjeti, ali je jasno
da se sve više udaljavamo od onoga što se u Europi naziva “decent work”, i da je na djelu podivljali kapitalizam ranog 20.st.
Društvene posljedice ovih mjera u obliku manjka socijalne kohezije, smanjena socijalnog kapitala i društvenog povjerenja, antagoniziranja socijalnih skupina, udaljavanja od poželjnog socijalnog koncenzusa o ključnim ciljevima hrvatskog društva , zahtjevaju maksimalnu mobilizaciju cijelog društva da se ove izmjene zakona zaustave. To ne može i ne smije biti samo stvar sindikata, jer su ugroženi i vitalni interesi društva.
U pravu su oni koji pozivaju sve normalne političke stranke, pa i udruge civilnog društva da se ovaj retrogradni udar spriječi.