 |
| Nema zapisa |
Naši pradjedovi i prabake ostavili su nam u nasljeđe izvrsnu česticu zemlje na idealnoj lokaciji – zove s Hrvatska. Stoljećima su nam je gazili i otimali razni agresori, a mi je branili i konačno obranili u Domovinskome ratu. Temelje za kuću su nam još davno postavili djedovi i bake, a očevi i majke sagradili dom. Obavili smo i upise u one već sređene katastarske i zemljišne knjige – NATO i EU. Mi sada samo trebamo odlučiti što se može kultivirati, urediti ili preurediti, a što se mora potpuno srušiti i nanovo sagraditi.
Makro-ekonomisti su obavili sve što su mogli i znali – rekli su nam i brojkama pokazali što ne valja. Sada (ponovno) trebamo glavnoga stratega koji će, uz pomoć entrepreneura, osmisliti novu oluju i pokrenuti vojsku mikro-ekonomista, odnosno sposobnih izvođača radova, koji će znati učvrstiti temelje, zidove i podove našega doma, zatim ugraditi nove instalacije, prozore, izolaciju, postaviti novi krov i etablirati đardin da nam djeca i unuci mogu zdravo i sretno živjeti – u tom domu koji ćemo na diku i ponos naših predaka zvati „Villa Croatia“.
Imamo li glavnoga stratega, koji će se brzo organizirati i pokrenuti vojsku mikro-ekonomista?
Činjenica je da samo s visokim postotkom dobrih mikro-ekonomista i entrepreneura glavni strateg može stvoriti održivu makroekonomsku cjelinu – to, naravno, važi za svaku državu pa tako i za Hrvatsku. Mikro-ekonomisti nisu samo poduzetnici nego i svi oni koje u našem hrvatskom vokabularu nazivamo direktorima, ravnateljima, predsjednicima uprava, šefovima, upraviteljima, menadžerima, rukovoditeljima, nadzornicima, koordinatorima, predstojnicima, pročelnicima, načelnicima, intendantima, urednicima, producentima, organizatorima i t. d.
Oni su, svi zajedno, odgovor na pitanje - TKO treba znati znanje da bi na razini svoje organizacije ili radne jedinice bio sposoban pokrenuti proces ustroja buduće ekonomski stabilne, održive i socijalne Hrvatske? Njihov posao je da na svojoj mikro-ekonomskoj razini posluju racionalno, učinkovito i profitabilno. Eto nam i odgovora na pitanje ŠTO.
Ipak, pitam ponovno sebe i sve zainteresirane, imamo li glavnoga stratega koji će nas sve zajedno pokrenuti?
Dok razmišljamo, usmjerimo valove sivih stanica prema analizi pozitivnih i negativnih čimbenika u okolišu. Kontinuirano moramo biti mudri i oprezni jer nas (nikad potpuno ukroćene) podzemne sile ponovno guraju prema živome pijesku balkanske (čitaj jugoslavenske) močvare. Tamo većina nas ne želi ni završiti ni svršiti. Mi to nikako ne bi mogli opravdati pred preživjelim braniteljima, silovanim ženama, uplakanim majkama, djecom ubijenih očeva i majki i svim ostalim žrtvama velikosrpske agresije.
Oni drugi trebaju pokazati volju i nakanu za upis u katastarske i zemljišne knjige u kojima smo mi već upisani. Mi, koji opraštamo ali ne zaboravljamo, trebamo im u tome pomoći. To je naša kršćanska dužnost i obveza. Međutim, zajednički cilj ne smije biti povratak u živi pijesak balkanske močvare nego mimohod u Europsku uniju i NATO. To je jedina regija i jedini region. To je odgovor na pitanje GDJE?
Vremena nema. Svima nam klizi tlo pod nogama. Zato svima iza nas mi iz Hrvatske moramo, glasno i jasno, viknuti „za mnom“! I to odmah danas moramo vikati – prema Beogradu, Sarajevu, Podgorici, Prištini i Tirani – čak i kad nas okupe u Berlinu. To je odgovor na pitanje KADA?
Svi moraju prihvatiti činjenicu da mi nećemo više voziti u rikverc. Integracije, mir i održivi razvitak jedino je moguće ostvariti ako oni iza nas iskreno odbace svoja mitološka uvjerenja te dignu sidro, uhvate vjetar i krenu punim jedrima za nama kad naš glavni strateg vikne „za mnom“! To je odgovor na pitanje KAKO?
Međutim, još uvijek se pitam je li mi u Hrvatskoj imamo toga glavnog stratega?
Zajednička prošlost u živome pijesku bila nam je krvava. Močvara je još crvena od krvi i, nadam se, stida. Sadašnjost nam je svima tmurna i siva. Svi u magli vozimo u krivom smjeru. Čak i mi Hrvati, koji smo došli do Bruxellesa. Činimo sve da se vratimo u močvaru. Ne znamo se ponašati u društvu onih koji znaju učinkovito raditi, štedjeti i stvarati dodanu vrijednost i dobit, iako smo svjesni da se moramo osloboditi kompleksa manje vrijednosti i postati dio onoga svijeta kojemu smo oduvijek pripadali.
Moramo se osloboditi svih kompleksa. To su zaslužili naši pradjedovi i prabake, naši djedovi i bake, naši očevi i majke. To smo zaslužili mi, a osobito naša djeca. To je odgovor na pitanje ZAŠTO.
Eto, imamo odgovore na pitanja TKO, ŠTO, GDJE, KADA, KAKO i ZAŠTO. Ali, gdje je odgovor na pitanje je li imamo glavnoga stratega? Jesmo li, svaki ponaosob i kolektivno, sposobni prepoznati među nama osobu koja zna organizirati ustroj obrazovnoga, gospodarskoga, poreznoga, mirovinskoga, zdravstvenoga, obrambenoga i svih drugih sustava u Hrvatskoj?
Ako je vjerovati posljednjim anketama, mi, narod, odlučili smo da je najbolja osoba za tu dužnost glavnoga hrvatskog stratega Mirela Holy. Ona je najpopularniji politički lider današnjice. Mirela Holy je ono što je početkom devedesetih bio Franjo Tuđman. Kontaktirao sam s mojim doušnicima u Bednji, Otoku kraj Vinkovaca, Blatu na Korčuli, Dicmu, Kozari boku, Čavoglavama i Prgometu. Svi su mi potvrdili da je narod u toj najnovijoj anketi masovno glasovao za Mirelu Holy i da anketa nije proizvod nikakvih manipulacija.
Doduše, doušnik iz Varšavske u Zagrebu rekao mi je da su oni, apsolutno svi, za Mirelu ali i to da od nje očekuju odluku o rušenju svega što je tamo i na Cvjetnome trgu izgrađeno mimo njihove volje. Oni inzistiraju da se vrate i zaštite svi bivši stanovnici toga dijela grada – uključujući pantagane i gaštapane.
Kako bilo da bilo, NO FEAR – HOLY IS HERE!
Vi nezaposleni i obespravljeni, vi koji ste se spremali za iseljenje u tuđi svijet, vi koji živite u strahu da nećete sutra primiti plaću ili mirovinu, vi kojima su blokirni računi, vi koji čekate u raznim redovima pred birokratskim uredima, vi koji više ne palite televizor od straha da ćete čuti kako će vam uvaliti neki novi porez, vi koji ne znate kako prehraniti djecu, vi koji niste u stanju riješiti stambeno pitanje, vi koji se hranite u pučkim kuhinjama, vi koji mislili da nećete živi dočekati kraj recesije …. Ne bojte se, vidi se žarko svjetlo na kraju vašega tunela. Nema više tuge i boli jer dolazi Mirela Holy!
Gotovo je! Nema više krize! Nastaje razdoblje pravog blagostanja, masovnog ulaganja, masovnog zapošljavanja, demografske obnove, pravne i pravedne države. Mi smo samostalno, bez ikakvog pritiska ili utjecaja sa strane, čvrsto i neupitno odlučili da Mirela Holy zna znanje koje je potrebno za dužnost glavnoga hrvatskog stratega. Tko je rekao da smo mi ovce. Nismo! Mi imamo viziju i misiju, a slijedom toga i mesiju. Spasitelja! Mi znamo da na engleskom Holy znači „svet“. Sveta Holy! Gdje je dosad bila? Zašto se nije ranije ukazala?
Ruku na srce, dio zasluge za njeno iznenadno ukazanje pripada Zoranu Milanoviću. Da on nije utvrdio kako je Mirela pokušala intervenirati kod nečijeg namještenja ne bi se mi danas imali čemu radovati. Premijer, za koga su brojni novinari odlučili da će biti „Pedro“, ipak je najzaslužniji za Mirelino čudesno i povijesno ukazanje, koje će na kraju rezultirati potpunim ustrojem svih hrvatskih sustava i spasiti državu. On nam je poslao Holy, a mi smo znali prepoznati u njoj našega glavnog stratega za povijesni preporod Hrvatske i svih njenih sustava.
Sad će zlobnici, pesimisti, bezvoljnici i svi ostali negativci reći da opet glumim Servantesa ili da sam bumbio i oblokao se uz demižanu dobričića. Nisam. Samo se malo igram vokabularom. Šalu na stranu, i evo na kraju nekoliko ozbiljnih smjernica za neke od onih u društvu koji bi morali prestati bacati kamenje i baciti se na posao.
|
|||
