Ni u bunilu ne biste mogli povezati ova tri pojma, ali kada malo pojasnimo pojmove i veze, mogao bi vam se ovaj trokut naizled čudno poredanih pojmova itekako činiti povezanim.

Dakle, na mjesto kontroverznog Slavka Linića ekspresno je uskočio njegov zamjenik Boris Lalovac, nije se ni nećkao, po našoj hrvatskoj navadi da manje - više svatko u ovoj državi smatra za sebe da može biti upravo ministar, u najmanju ruku, ministar bez portfelja. Ali, ovaj gospodin zasjeo je brzo u fotelju ministra koja je u svakoj dobro organiziranoj državi vrlo zahtjevna: treba voditi ministarstvo tako da se proračun napuni bez većih potresa u stanovništvu koje odvajkada poreznike nije voljelo i ne voli. Zaista, treba imati hrabrosti zasjesti na ovu vruću fotelju u vremenima totalno ispražnjene državne kase, kada stižu ogromne rate kredita, kada država bilježi proračunsku rupu od čak 8 milijardu kuna, kada je već sedmu godinu društvo u ekonomskoj agoniji, a politički društvo i država zanjihani, bez znaka da su politička pseudoelita i narod svjesni dramatike stanja i situacija. Što je kriza dublja i bezizlaznija ovaj narod  tone u još dublji narkotički san, bez nade, bez volje, bez vizija, vjerojatno, nečiste savjesti.

I taj gospodin ministar odjednom u prelijevanju iz šupljeg u prazno, u simboličnom podizanju ljestvice neoporezivog dijela plaća, pogodujući srednjem sloju kojeg odavno ovo društvo nema, u trenutku velike stope nezaposlenosti, u trenutku kada tisuće i tisuće ljudi radi i ne prima redovito plaće, kada većina umirovljenika prima mizerije od mirovina, kada ni 3 % duga poreznih dugovanja neplatiša nije naplaćeno, kada ni ne spominje iz ekonomije i društva isisano najmanje pedesetak milijardi dolara u zadnjih dvadesetak godina, bez imalo šanse da se zamračeno vrati u žile kucavice hrvatskog gospodarstva, pojavljuje se na - nogometnoj utakmici Hrvatska - Malta u Maksimiru! Komentator ili neki novinar misli da je to nama, gledateljima, jako važno: gle, ministar Lalovac voli nogomet!! Ma da, još ćemo pomisliti da je ovaj gospodičić eto, jedan od nas, koji  ne znamo koji račun prvi da platimo (ako nismo blokirani), jer nas šokiraju iznosi…  A može nas šokirati zapravo olako prihvaćanje zahtjevnih dužnosti, što zapravo nije obilježje samo ovog novopečenog ministra već i mnogih drugih, neovisno o stranačkom dresu i boji. I po čemu vi pamtite ovog sadašnjeg ministra financija, koji, možda griješim dušu, činio mi se da stalno nosi ne baš sjajnom ministru Liniću – njegovu torbu!?

ŽIDOVI

    Već pitate imam li što osobno protiv novopečenog ministra Lalovca? Naravno da imam, i ne samo protiv njega, već i protiv nekoliko osoba iz Ministarstva, primjerice vodim raspravu već najmanje četiri mjeseca sa voditeljicom sektora kontrole korištenja proračuna S.M. kako bi ona i moja persona, predsjednik jedne od najmanjih židovskih općina u RH, riješili za ministarstvo RH, vjerovao sam, banalan problem dotoka sredstava iz hrvatskog proračuna za 2014. godinu jer, evo, do rujna 2014. ni kuna iz proračuna nije stigla na konto  Židovske općine. Po agilnosti Ministarstva moglo bi se zaključiti da bi sredstva koja Židovskoj općini pripadaju po zakonu i Ugovoru između  Vlade i Koordinacije židovskih općina RH za 2014. godinu mogla stići u prosincu ove godine. A do tada ova minijaturna Općina treba plaćati najamninu gradu Virovitica za korištenje sjedišta Židovske općine, struju, komunikacije itd. i t sl., brinuti o Židovskom groblju, posebno o dovršenju preuređenja mrtvačnice na Židovskom groblju koju sredstvima ministarstva kulture već najmanje tri godine preuređuje se u planirani Muzej židovstva Virovitice i okolice odnosno ovog dijela Hrvatske. Zahvaljujući trudu moga oca, brata, nekoliko naraštaja obitelji Weiss  i drugih, već je prikupljeno materijala- dokumenata, ritualnih predmeta, umjetnina… za postav budućeg muzeja, od kojih su neki neprocjenjive vrijednosti jer su preživjeli i zlehuda vremena Holokausta.

    I gdje zapinje? Zapinje ne samo u Ministarstvu, zapinje i u tzv. Koordinaciji židovskih općina RH na čelu sa dr. Ognjenom Krausom kojeg je autor ovog teksta već odavno označio etnobiznismenom koji eto, dobrano umrežen sa političkim i drugim moćnicima sve čini da urbana rupa u Praškoj 7 u Zagrebu stoji kao nakazna rupa već 14 godina, i da bude izvor lijepih novaca koji etnobiznismeni spretno koriste. Ova grupa suočena je sa odlično obrazloženom inicijativom Šalamon – Goldstein – Lustig odnosno prijedlogom da KONAČNO grad Zagreb i Hrvatska ispune dug prema zagrebačkim, ali i svim Židovima Hrvatske, gradnjom Kulturnog centra sa sinagogom no, odgovora na inicijativu od  strane gospođa i gospode Židova iz  Palmotićeve 16 nema, ni šest mjeseci od objave inicijative u Jutarnjem listu.

   Židovska posla? Ovo što ovdje pišem, svjestan sam, nije baš u duhu židovstva koje u načelu svoje probleme rješava unutar zajednice. Ali, ako biste vi najmanje više od  dvije i po godine pokušavali naći rješenje za agoniju male Židovske općine, i u tome nailazili na ZID, pa i na bjesomučne udarce i zapravo, pokušaj gušenja Židovske općine Virovitica, stare oko 160 godina, što biste učinili? Prisiljen sam javno se oglasiti!

    Za razumjeti je djelomično i Ministartvo financija koje se ne bi štelo mešati u židovska posla, ali postavlja se pitanje da li su židovske općine države u državi, i da li je hrvatski proračun – Alajbegova slama, da li Kraus i „krausovci“ predstavljaju državu u državi? Jer, za pohvalu je da je učinjena revizija poslovanja brodogradilišta, ali zar je nemoguće jednom Ministarstvu narediti da  nezakonito zadržana financijska sredstva stignu KONAČNO do krajnjeg korisnika, a to je Židovska općina Virovitica? Čemu postoje inspekcije Ministarstva, čemu mogućnost blokade računa, čemu ovrha…? Tko ima pravo, kao krovno tijelo, sa zadaćom prije svega KOORDINIRATI DJELATNOSI židovskih općina, onemogućavati njihov rad? Jeli Koordinacija osnovala  židovske općine, ili su se židovske općine povezale u Koordinaciju?  Postoji li Savjet za nacionalne manjine, Ured za nacionalne manjine, zašto gospodin koji vodi ovo tijelo u pet mjeseci nema minutu vremena da odgovori na brojne pozive iz Židovske općine Virovitica?

BUNJEVCI

   I gdje su tu Bunjevci, molit ću lijepo?

   Pa digla se kuka i motika na vlast u Beogradu, što je eto, podijelilo udžbenike Bunjevcima – na ćirilici! Koliko izgleda ova buka je i opravdana kao i pitanje nije li taj slučaj jedan od dokaza asimilacije bunjevačkih Hrvata, koji, korak po korak postaju –Srbi! A eto, tu pod nosom, posljednji Židovi Virovitice i virovitičkog kraja,i osobe zainteresirane za judaizam, ne da ne dobivaju udžbenike, ne dobivaju ni kunu za djelovanje iz državnog proračuna RH, a dobivali su do kraja 2013. godine?  Da li je to interes Republike Hrvatske? Da li je to evropska stečevina? Da li je to ispunjavanje obveza  prema zakonu, Ustavnom zakonu i na kraju, Ustavu RH?

    Dana 5. rujna 2014., osobno, priznajem, puno iz vjerskih pobuda, a malo u inat, u sjedištu Židovske općine Virovitica sudjelovao sam u simboličnom obredu -  zapaljene su dvije svijeće i izrečen, na hebrejskom jeziku blagoslov svjetlu!

   Imamo li mi vjerska prava, ili ih imaju samo velike vjerske zajednice?

   Zar su to bile zadnje zapaljene svijeće za Šabat u Virovitici?